IZLOŽBA "NIT" SANJE SIMEUNOVIĆ BAJEC: "Niti koje se provlače slažem i slojevima otkrivam, ali i skrivam"

Nakon ciklusa "Odjeci plavetnila"i plavih tonova boja, pulska umjetnica Sanja Simeunović Bajec u novim se radovima opredijelila za zemljane tonove slojevitih kolaža, istražujući i nesputano korištenje raznih materijala u umjetničkom stvaralaštvu. I tako, kombiniranjem kolaža, papira za krojenje, svilenog papira, akrila i ugljena, nastali su višeslojni (stoga otvoreni raznim tumačenjima) radovi koji su izloženi u samostalnoj izložbi “Nit”.

Riječ je o niti, koja počevši od mitologije do metafore današnjice kada se koristi kod opisivanja krojenja situacija, prigoda, odnosno života i sudbina, predstavlja složenost, traženje i zadržavanje puta u tkanju koje čovjeka spaja s (također utkanim) vremenom i prostorom.

Nakon što je krajem kolovoza izložba postavljena u galeriji Alvona u Labinu, izložba “Nit” u četvrtak je otvorena i u Puli, u Galeriji HuiU (Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika) u Zagrebačkoj ulici. Pred brojnom publikom povjesničarka umjetnosti Kristina Tamara Franić Koulen predstavila je nova djela Sanje Simeunović Bajec kao “apstraktni „assemblage" nadrealnog ugođaja”, naglasivši da  “umjetnica definiranog stila stvara pamtljiv prostor, gdje se izgubljena sjećanja vraćaju i ponovo zamišljaju kroz neprekinutu naraciju protoka vremena i htijenja na osebujan, iskren i snažan način koji nas ne ostavlja ravnodušnima.”

“U dijalogu između spontanosti i promišljenost”, istaknula je kritičarka, “ona ne odustaje od suptilne palete i lazurnih namaza boja, atmosferske perspektive koju kontrapostira s ekspresivnom gestom crteža. Kombinira razne likovne tehnike i hrabro eksperimentira s drugim materijalima i izražajnim sredstvima”.

Kristina Tamara Franić Koulen kraju svima je svima poželjela da “ova izložba bude nadahnuće  za osobnu introspekciju i pronalaženja puta iz tame labirinta u svjetlo i nadu”.

I sama umjetnica dala odgovor na pitanje kako nas i zašto umjetnost može nadahnuti: “Umjetnost je istraživanje, svaki put iznova novi izazov, to je čini tako važnom u današnjem svijetu instant doživljaja. Ona ipak zastaje i ostavi svoj trag u nama, a ostaje i u nečijem ambijentu. Uvijek je oplemenjivala i zato je važna za kulturu sredine.”

O temi niti te o korištenim tehnikama Sanja Simeunović Bajec kaže: “Umjetnost živiš, tako kada putujem nosim sa sobom "svileni" papir umjesto platna, on mi stane u torbu. I izazov mi je jer nikada ne znam u kakvom ću ga obliku vratiti. U mojim asamblažima utjecaj je i predmeta koji predajem u špudu, tehnike tkanja, niti koje se provlače slažem i slojevima otkrivam, ali i skrivam, ono nešto između stvarnosti i iluzije.”

Dijalektika između otkrivanja i sakrivanja oduvijek je prisutna ne samo u ponašanju ljudi, već u umjetnosti i povijesti "misli". Ona se odnosi kako na želju autentičnosti tako i na potrebu maskiranja, na odnos između istine i njenog prikazivanja, ali isto tako na odnos između onoga što smo dokučili i onoga do čega ne znamo, ne možemo ili ne želimo prodrijeti. Ili pokazati.

Uz umjetničko stvaralaštvo i rad u u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna, Sanja Simeunović Bajec je predsjednica Udruge More, u kojoj je osnivač likovno kreativne radionice Artić, koja aktivno djeluje u Karlo Rojcu već dvadeset i tri godine. Za svoj pedagoški rad, kao mentor ostvarila je mnogobrojne nagrade. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci Odsjek likovne kulture, do sada je imala tridesetak samostalnih izložbi i sudjelovala je na mnogobrojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Izložba ostaje otvorena do 14 listopada.