'IZUMIRUĆA' ISTRA DOBILA SVOJ FILM Duhovito, dirljivo, silovito, toplo. Nono Filice: "Eko, to san vam ja!"

Vulkanski temperament koji dan i noć radi u svom selu na Savičenštini, kontinuirano kune, psuje, viče, brontula, 88-godišnjak koji je kao ratno dijete iskusio glad ('ku delaš, neš biti lačan'), osoba koju na životu drži ljubav prema svoja dva unuka; meka topla duša kojoj se u prah raspada vanjska grubost čim uđe među svoju stoku ('tovarini moji'), suprug koji cijeni svoju ženu Anđelu, koja je njegovo duhovno pa i vjersko utočište pred strahom od smrti.

Filice kopa i čisti brajde, kopa kumpir, žbulju, posebno mu je drago 'uzeti rankun u ruke i tući korunu', on teli kravu s unukom, sa žicom ograđuje teren u koje pasu krave, tuče paline, grablja, kosi, dela s vinon u podrumu, a najdraža mu je radnja ipak oranje odnosno 'sisti na traktor i poj vorati, grapati, frezati, tanjurati, kositi, grabljati, obraćati (sijeno)...

Najkraći je to portret Filicea Pekice, glavnog aktera odličnog 35-minutnog dokumentarnog filma "Filice" u režiji njegova unuka Franeta koji je sinoć u prepunom Kinu Valli ispraćen dugim ovacijama i aplauzom. Bio je to dostojan 'lokalni' neslužbeni uvod u  71. Pulski filmski festival koji se svečano otvara večeras u Areni.

Srčani smijeh i suze publike izmjenjivale su se za ovog dirljivog i duhovitog filma, dokumenta o jednoj postupno nestajućoj Istri, u kojoj se, za razliku od današnjeg prevladavajućeg turističko-rentijersko-malograđanskog snobizma više cijenio život i bez stida priznavalo  siromaštvo koje je iskalilo te neuništive ljude. Čiji su unuci, u ovom slučaju braća Pekica (stariji Frane redatelj i montažer) te mlađi Bartol snimatelj) zaorali duboko u dušu stare, još u ostacima živuće tradicionalne Istre, i dublje nego što su možda kao autori toga bili svjesni za snimanja.

Nono Filice toliko je živopisan, jedinstven subjekt koji je film za sebe, no to ne umanjuje autorski koncept i izvedbu (jako mladog) bratskog autorskog dvojica. Dokazuje to i osmišljeni ritam filma, izmjena silovitih nonetovih iskaza i smireniji  melankoličnih meditativnih dionica, kao i furiozna montažerska završnica sa sve bržom izmjenom kadrova i završnim smirajem.

Frane je 19- godišnjak koji je prije osam dana uspio upisati studij režije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, nakon što je to zadnjih godina iz Istre uspjelo nadarenim Teu Morosinu i Jakovu Benčiću. Kada je tu informaciju sinoć publici prenijela voditeljica Kina Valli Nataša Šimunov, salom su odjeknuli glasni uzvici podrške njihovih vršnjaka, ali i starijih filmofila.

Kad smo kod kina i njegove vrijedne voditeljice, ovaj bi se film trebao pustiti i u redovnu (lokalnu) kino distribuciju, da ga mogu vidjeti još mnogi drugi zainteresirani ljudi.

Puno kino Valli (foto: Damir Bošnjak / PFF)

Ne treba ni preskočiti glazbu Marina Morosina (iako se glasnoća muzike mora još na par mjesta uskladiti s glasom aktera), kao ni producente Mirjanu Doblanović Pekica (Franetovu i Bartolovu majku) i Mladena Lučića Luca, te krovnu produkciju Šikuti Machine. Zvuk pak potpisuje Zoran Medved.

Teško da bi ičeg bilo bez Darka Pekice, važnog zupčanika u neponovljivom multi-umjetničkom pogonu Šikuti Machine, koji je tatu Filicea i njihov specifičan odnos znao duhovito oživljavati u svojedobnim sjajnim literarnim kolumnama "Savičenta in the morning" te nekim čitateljima još i dražim kolumnama "Terežin brkunić".

Potpisani novinar, primjerice, iznova je čitajući te kolumne zavolio 'broštulanu juhu' (prežganu juhu od brašna) koju je nona Tereža kuhala s ljubavlju svom Daretu. Njegove su kolumne objavljivane prvo u Glasu Istre, a naknadno ukoričene u knjigu.

Kreativna obitelj Pekica: Frane, Mirjana, Darko i Bartol (foto Damir Bošnjak / PFF)

Dio filmskog materijala o svom nonetu, unuci Frane i Bartol svojedobno su iskoristili za video spot za pjesmu Francija Blaškovića "Virus dobre volje".

Redatelj Frane Pekica naknadno je s publikom podijelio iskustvo pretpremijere prije nekoliko dana u Šikutima:"Projicirali smo film na zidu kuće u kojoj je nono rođen. I on je bio tamo. Nakon filma se digao iz prvog reda, raširio ruke i rekao: "Eko, to sam vam ja".

Mlađi Franetov brat, snimatelj Bartol, kazao je da je 90 posto filma isplanirao i učinio njegov brat Frane.

"Ne znam da li je svima jasno koliko je teško napraviti film. Bar meni, to je iscrpljujuće kreativno. Čestitam Franetu", razgalio je mlađi brat publiku, koja ga je nagradila velikim aplauzom.

Braća Bartol i Frane te voditeljica kina Valli Nataša Šimunov (foto: Damir Bošnjak / PFF)

Dobro je što je u filmu sav izrečen govor titlovan, i zbog jasnoće, ali i dokumentiranja muzikalnosti čakavice, pa i za neistarsku publiku na budućim projekcijama, nadamo se i na filmskim festivalima.

Film "Filice" najavljen je na plakatu ultra kratko: “Nono , krave i poneki tovar”. A nudi toliko puno. 

Autorica filmskog plakata: Marika de Gravisi