Otpor je u stvaranju. 'Ej, nisi me potopio skroz, osjećam ja još!'. U tih sat vremena s ljudima podijelite taj ljudski moment. Postalo je toliko očigledno da imaš politički sistem koji ne radi u tvoju korist, u korist običnog čovjeka. Daješ sve od sebe, probudiš se ujutro: rat, ekonomska kriza. Što sam ja uradio pogrešno? I non stop tebe krive za to, i sve to naplaćuju od tebe
Otpor je u stvaranju. 'Ej, nisi me potopio skroz, osjećam ja još!'. U tih sat vremena s ljudima podijelite taj ljudski moment. Postalo je toliko očigledno da imaš politički sistem koji ne radi u tvoju korist, u korist običnog čovjeka. Daješ sve od sebe, probudiš se ujutro: rat, ekonomska kriza. Što sam ja uradio pogrešno? I non stop tebe krive za to, i sve to naplaćuju od tebe
"Nekada davno, kad sam bio mali, nedjeljom ujutro išli su ratni filmovi. Pored krvi, patnje i bola, na kraju bi ipak pobijedili dobri. Nedjeljom, pobjeđivali su dobri. Par godina kasnije, na VHS-u su stigli pornići. Orgijanje i blud zamijenili su ubijanje. Pored znoja, jauka i uzdaha na kraju bi ipak ljubav pobijedila. Heroji iz ratnih filmova, ljubav iz pornića. Za buduće topovsko meso preporučena prehrana. Eto, to je moj politički komentar", kaže nam Aleksandar Stojković ST, osnivač i frontmen čuvenog benda Goribor koji nakon 12-godišnje pauze opet stupa na scenu, predvodeći trio 'Još gori' koji čine još braća Nenad i Alen Sinkauz.
Uoči početka njihove regionalne turneje koja starta premijernim (i besplatnim) nastupom preksutra, u četvrtak, u dvorani Rondo na prvom katu sjevernog krila Rojca, razgovarali smo s jednim od značajnijih autorskih persona ovih prostora.
Nakon pulskog koncerta, koji organiziraju Neven Radaković i udruga Rondo Histriae, slijede tri koncerta u Novom Sadu, jedan u Zagrebu, dva (već rasprodana) u Beogradu, pa u Slavonskom Brodu...
Novi projekt/bend ST-a i braće Sinkauz gradi se na zajedničkoj predstavi "Malo je dovoljno’ iz 2012. godine u produkciji Teatra & TD i Muzičkog salona Kulture promjene, koja je zbog iznimnog interesa publike ostala na repertoaru čak pet sezona.
Novi je album snimljen, a njegova objava očekuje se uskoro, možda već ovog proljeća, a najkasnije na jesen. Tekstove potpisuje ST, a glazbu braća Sinkauz.
Tri pjesme ('Večnost', 'Raj na zemlji' i 'Nešto se promenilo') dostupne su na Youtubeu i navedene kao demo snimke, mada nam ST kaže da je riječ o prilično dorađenim pjesmama.
Nakon 12 godina pauze, rekao bih da se vraćate s punim autorskim opravdanjem, i to mi je baš drago.
Drugo poluvrijeme.
Imaš što za reći. Jer mnogi bendovi oponašaju sami sebe iz ranijeg, autentičnog stvaralačkog doba.
To se moglo desiti i Goriboru, da nismo stali. Jednostavno, ti po prirodi stvari nemaš toliko priča i autentičnog materijala, da non-stop štancaš nove i svježe situacije. To je činjenica. Eto, deset i kusur godina nisam jednu rečenicu napisao. Pri tome, od 1996. nije bilo dana da nešto nisam pisao. Nisam imao šta više. Jer svaki od onih albuma za Franjića imao je po deset tekstova. Sad je prošlo vrijeme, napunilo se, promijenila se slika, ponovno imam teme koje su mi zanimljive i koje do sada uopće nisam ni dodirnuo. Tako da je ponovno uzbuđenje kao na početku. Ali, bila je rupa. Bilo je pitanje da li ću se uopće vratiti svirati. U jednom trenutku prestao sam slušati muziku.
I kakav je bio taj moment?
Prezasićenost. To je bio cijeli moj život, samo to: muzika, filmovi, knjige. I samo trpaj, trpaj, trpaj. I u jednom je trenutku prestalo da radi. U posljednjim svirkama bili smo unutra 180 posto... Sad sam dobio neki novi pogled i neke nove teme. I dalje čuješ da sam to ja, ali nema veze s onim. Jednostavno, protok vremena. Eto, prije dvije godine sam krenuo, prvo sam napisao 'Večnost' i onda se otvorilo.
Koliko dugo živiš u Puli?
Mali je rođen 2016. Negdje od 2014. godine.
Taman tad si stao. Pula te utihnula.
Ne, to je bio taktički potez. Kad radiš one gluposti, moraš se skloniti iz sredine u kojoj si napravio gluposti.
Pula je bila izbor?
Naravno.
Koliko ti se promijenio pozitivistički stav prema Puli u ovih 12-13 godina? Sad si Puležan. Ne mislim da sad nešto posebno kritiziraš. Stvari su plus-minus i planetarno loše.
Gledaj, sasvim je drugačije kad provedeš formativne godine u Boru. Ja ću uvijek biti lik iz Bora. Tamo su se desile prve stvari koje su me odredile. I to neće moći izbrisati ni Pula, ni London. Poslije tog šoka, nakon srednje škole i odlaska na praksu u topionicu gdje radiš s plamenom na 5500 stupnjeva i gledaš lavu kako ide, i tu neki lik buši, i ako to kapne i prođe kroz ruku... Mislim, o čemu mi pričamo? Tu je sad kao dobra plaća. To je pakao. Ti, znači, gledaš proizvodnju bakra, tu imaš srebro, platinu i znaš da to služi za neke lijepe stvari tamo vani, a ti si u paklu dolje. I to je meni već bio početak revolucije. Ej ej, šta je ovo?
Gori. Gori Bor.
Bor i nastaje zbog tog rudnika. Sa svih strana su ljudi dolazili, dobivali stanove, dobar posao, dobru plaću, a ja sam samo vidio smrt. Tako da je tu već bio konflikt s civilizacijom. I poslije toga sve mi je bilo ljepše i lakše. A u Puli se muvam s malim. I u Rojcu. Ništa posebno ne pratim. Ne bih rekao da me ne zanima, nego ljepše mi je ovako, da imam tu neku sporednu ulogu. Moje je muzika. Tu mogu nešto pridonijeti, nešto kazati. I držim se toga. Mislim da uopće nije loša ta neka polunevidljivost, barem meni.
U Goriboru si, uz tekst, glazbenu bazu sam kreirao na basu. Kako je ovdje?
Ovdje je muzika prepuštena braći Sinkauz. Tako je bilo i za predstavu "Malo je dovoljno". I to je bilo to. Interesantno je kad druga energija uleti u tvoju osnovnu priču.
Kad radiš sam, potvrđuješ jedno te isto, a ovako uđu dva čovjeka sa strane i sve obogate svojom pričom.
Novost je sada organski zvuk - kontrabas, gitara i glas - no tzv. 'natruhe' elektronike čine mi se jako važnim.
Posljednjih 15-ak godina dobra produkcija je postala standard. Sve je to dobro isproducirano, smješteno. Došli smo do nekog pika. I što smo dobili? Dobili smo gomilu dobro isproduciranih albuma koji su prazni! Došli smo čak i do toga da im je konkurencija muzika koju je kreirala umjetna inteligencija. Kako ja vidim cijelu tu priču: ako uzmeš akustičnu gitaru i ako imaš pjesmu, to može funkcionirati. Dobra produkcija nije nikakav garant. U ovo naše može ući još četiri kompjutera, ali nema potrebe. Neno svira ritam na gitari i na prstima. I to dobro zvuči.
Znači, možete i bez struje?
Pa eto, i to je opcija. Ako dođe do konačnog pomračenja, ovaj bend je spreman. Prijete sa svim mogućim pa evo, možemo mi i bez struje... Prije dvije godine sam išao na Tam Tam festival u Sućurju i tamo sam samo čitao poeziju. Ako čitanje 'šljaka', onda s muzikom to samo pojačaš.
S time da bi to bilo ipak bitno teže da nema odlične braće Sinkauz.
Naravno, naravno. Naša suradnja traje od kazališne predstave koja se godinama uspješno izvodila. I tu se desilo nešto jako interesantno, što ja, recimo, s Goriborom nisam imao - tu pažnju kazališne publike. Doslovno možeš koristiti tišinu i pažnju publike u svoju korist. Znači, na rock koncertu imaš buku i tu direktnu, sirovu energiju. A ovdje možeš raditi na način i tako da nešto ne kažeš. Recimo, pustiš tišinu. Kao Miles Davis kad šeće po bini pa svira pa ne svira, pa ga ima, pa ga nema. I meni je to ostalo negdje u sjećanju. To je isto kao kod pisanja - ne piši previše, sve viškove treba izbaciti. Tako je i u ovom novom našem projektu. Sve je svedeno na baznu formu: Alenov kontrabas koji uvijek dobro i specifično zvuči. Ogroman je i topao, a ostavlja prostor za sve ostale da se uključe. To je nama pola posla napravilo... Bit će ovo interesantno svirati uživo.
Kad ste prošle godine nastupili u ovom formatu u Rojcu i Zagrebu, najavljivani ste kroz vaša imena, a sada je tu naziv Još gori.
Malo je zbunjujuće da koncert najavljuje popis imena. Pa ako sutra budemo imali neke goste, trebat ćemo dodati i ta imena. Jednostavnije je nastupati pod jednim imenom.
Novi naziv priziva nastavak Goribora.
Poveznica je. Dobro je da ima više tumačenja.
Nema Bora doduše.
Nema. 'Još gori' može biti i u smislu još lošiji, još zajebaniji.
Sudeći bar po ovim dostupnim pjesmama, čini su prije tvoji tekstovi bili više osobniji, ispovjedniji, dulji, a da su sada više otvoreniji prema vani, angažiraniji. Mada se i ovi novi mogu tumačiti dvostruko.
Pa mislim da je to više posrijedi. Jako lično, ali s odmakom na opće. Meni je to bilo bitno. Ja deset godina nisam pisao. Kad sam ponovno počeo, tražio sam novi glas. "Raj na zemlji" mi je ključan tekst za ovu novu priču. Taj opis idilične prirode, a na kraju poentiranje koje je kontra od tog idiličnog. Dođeš do puške na zidu.
S više slojeva je i pjesma "Nešto se promenilo" (...'nešto se promenilo, nešto se duboko u nama okrenulo, osećamo, ali nam je još nevidljivo, nešto se promenilo, nešto u šta smo bili sigurni, nešto u šta smo verovali, kao da gledaš svoj film, a neko menja glumce i radnju, kao da gledaš svoj film, a neko iza gužva platno'). Osim ukazivanja na aktualno kolabiranje svjetskog sustava, ovo može biti i ljubavna pjesma.
Može, može biti i pjesma o starosti u kojoj se sve mijenja, no taj vanjski redatelj ukazuje na veću igru... Ne znam, pokušavam tekstovima biti u skladu s 2026. godinom. Da je proživljeno. Gdje smo, što smo, tko smo.
Davno smo jedan intervju otvorili bahatošću, koja ti je posebno smetala. Danas stvari stoje puno gore.
Bahatost je simptom. Problematično je kad bahatost postane kulturni model ponašanja. Gledaš to i slušaš od likova na TV-u, pa je na nižoj razini još gore. Sad bi bilo super jednostavno to opisati samo kao bahatost.
Čini mi se da se valja nešto puno opasnije, a suzdržavaš se to opisivati jer nemaš pravi odgovor, a ne možeš se ni pozvati na realnu alternativu. Stvari idu k vragu, a opet, ne želiš biti pesimist.
I nemaš ništa od toga. To je postalo toliko očigledno, svi to vidimo. Kako se obraniti od toga? Svi osjećaju da je krš i lom. Mi i dalje, ustvari, ne znamo tko vuče sve te konce, koji su tu interesi. Skoro da je i besmisleno da mi na ovom nivou tu nešto dublje kopamo.
Problem je u tome što pjesnici možda najviše kažu, najviše osjećaju, ali ih rijetko tko čita.
U novoj pjesmi "Aktualno" ima taj dio: "Od devedesete moje osamnaeste, od osamnaeste do danas moje pedesete, sve isto". I dalje je aktualno.
Nema predaje?
Otpor je u stvaranju. 'Ej, nisi me potopio skroz, osjećam ja još!'. U tih sat vremena s ljudima podijelite taj ljudski moment. Postalo je toliko očigledno da imaš politički sistem koji ne radi u tvoju korist, u korist običnog čovjeka. Daješ sve od sebe, probudiš se ujutro: rat, ekonomska kriza. Što sam ja uradio pogrešno? I non-stop tebe krive za to, i sve to naplaćuju od tebe.
Banalno je, ali i jako opasno?
Pa naravno, jer su normalizirali glupost. Kad smo bili mlađi, gledao si u tu Ameriku. Šta da sad tamo gledam? Klasičnu bahatu, nepismenu kaubojštinu.
Što ćemo bez orijentira?
Da je bilo dobro, borili bismo se. Ovo meni nije vrijedno za sačuvati. Nek se razruši. Pritom, želio ja to ili ne, opet ne mogu ništa.
Ali ovo nije autodestrukcija?
Ne, ne. I sad nemaš osjećaj da taj sistem brine o tebi i želi ti dobro. Zovu te jedino u rov.
Koliko je varka inzistirati samo na mikrosvijetu, njegovanju malih zajednica, obitelji, prijatelja, dok makro sustav sve uvjetuje i sve ucjenjuje.
Ali što je onda poruka, da zanemarimo obitelj? Da zanemarimo prijatelje?
Nisam za doslovni društveni angažman, no makro gazi mikro.
Ja sam se uplašio kad sam prestao funkcionirati i tu gdje mogu. Treba izbaciti fiskalnu kasu iz naših odnosa. Jer mi smo odrastali kad novac nije bio bitan, a sad se sve računa kroz to. Na kraju, hoćeš-nećeš, upadaš i ti u tu zamku. Evo, ti i ja ne moramo funkcionirati po tom modelu. Bar napravimo taj krug da se mi ne izoliramo i otuđimo. Jer i toga ima! Te jurnjave.
Jurnjava za putovanjima svijetom pa brže bolje fotografije na Facebook kao statusni simbol.
Točno. Svi su se pogubili... Ovo što radim je jedna vrsta otpora jer nisi dopustio da te ovo odvede, da te zgazi.
Nije to malo.
Imaš dijete, pa kao nemaš vremena za njega: 'Stani, čekaj, gdje si pošao?' A mene mali uvijek vrati: "Ej, imaš ti tu što da radiš, imaš ulogu". Ovi na zapadu puste dijete u vrtić, dođe mrtav umoran s posla i niti ne vidi to dijete.
Uz mantričnost, i nove dostupne pjesme su melankolične. Često se melankolija doživljava negativno. Meni je melankolično uvijek izlaz. Kako ti gledaš?
Ako slušaš bilo što, ili gledaš film, i ako ti to budi neku emociju, to obično bude taj žal za nekim vremenom, ali ja mislim da je uvijek pozitivno ako osjetiš nešto. To čak nije tuga. Melankolija je u nekom smislu ' živ sam još'. Ja to tako vidim. Ne vidim kao nešto negativno, nego 'još si živ', 'još su ti receptori aktivni'. To je delikatna emocija koja je, ako se desi, uvijek pozitivna. Tu praviš kontakt.
Bluz koji se kao etiketa primarno vezala uz Goribor činila mi se preuskom.
Morali su nas nekako svrstati. Tko je slušao, zna da to ima više slojeva. Recimo, kompjuter svira bluz. Već je to bilo van bluza. Plus, imali smo tu i elektroniku.
Svrstavaju te u underground, a mislim da nitko ne bi htio da njegov rad čuje mali broj ljudi, pritom ne mislim na slavu.
Znaš priču o Nirvani, kad su pukli, ispalo je 'ja to ne želim'. U većini slučaja to je neki nesvjestan proces. Dok radiš uopće ne razmišljaš o tome. Ja više ni ne znam ni šta je mainstream, čak ni toga više nema - pa da imaš poznate, manje poznate i nepoznate bendove. A imamo i neke godine. Već po tome nismo tipičan rock band, pa ne treba sad očekivati ne znam što.
Ciljevi ovogodišnje kampanje su povećati dostupnost sigurne pitke vode svima, smanjiti opterećenje koje nedostatak vode stvara ženama i djevojčicama te potaknuti edukaciju i aktivno sudjelovanje žena u upravljanju vodnim resursima.
Uz Pjera Nadala na korak do medalje došli su David Pauro i Ilenia Cinkopan. Cinkopan je uz atraktivna bacanja nanizala dvije pobjede, ali kasnije gubi u polufinalu i borbi za broncu. Pauro je također stigao do polufinala uz tri pobjede, ali isto gubi u polufinalu i borbi za broncu
"Borba ide dalje još 3 godine pa makar i lajala na mjesec", napisala je Pršo u svom statusu. Na naš upit nije željela iznositi razloge odlaska, ali je napomenula da s ostalim članovima liste ostaje u dobrim odnosima
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
