KRAFTWERK U PULSKOJ ARENI Najdirljivije kad su oživjeli Ryuichija Sakamota i 'Merry Christmas, Mr. Lawrence’

Osam godina nakon njihova nesamostalnog nastupa na otvaranju sedmog izdanja festivala Dimensions, kada im je uz još nekoliko festivalskih imena prethodio sjajan njemački glazbenik i skladatelj Nils Frahm, Kraftwerk su se sinoć vratili u pulsku Arenu.

Ovoga puta publici, za razliku od ljeta 2018., nisu podijeljene 3D naočale, no pokazalo se da njihov divan audio-vizualni svijet odavno ne treba dodatne trikove kako bi djelovao impresivno.

Kraftwerk su još jednom potvrdili da njihove skladbe nisu samo klasici elektroničke glazbe nego njezina alfa i omega. Kompozicije nastale prije gotovo pola stoljeća i danas zvuče svježe, kao da su upravo izašle iz studija. Njihova bezvremenost predstavlja kulturno bogatstvo svijeta, posebno Europe.

I prije glazbe, lijep je bio već sam početak, uz izlazak četvorke na pozornicu točno u najavljenih 21 sat, još za sutona, uz sugestivan kolorit koji se s pulske rive prelijevao kroz Arenine 'prozore'.

Zvuk je posebno fascinirao. Nisu sinoć išli na glasnoću, ni na efekt po svaku cijenu. Sve je bilo kristalno jasno, bez nepotrebnih ukrasa -  čisti zvuk, 'pure sound'.  I premda ih neki doživljavaju kao bend hladne elektronike, koncert pred oko 5000 posjetitelja pokazao je koliko je njihova izvedba živa. Glazba se događala mnogo više uživo nego, primjerice, na nedavnom koncertu Mobyja u Areni.

Njihov video identitet ostaje nenadmašan. Retro-futurističke projekcije nisu tek pozadina nego sastavni dio umjetničkog izraza, potpuno njihov i neponovljiv. Kraftwerk su i dalje ono što su oduvijek bili – umjetnost koja istodobno zabavlja, konceptualna, ali duhovita;  pametna, a nimalo hermetična.

Među vrhuncima večeri posebno su se izdvojile 'Computer Love', 'Radioactivity' i 'The Man-Machine', skladbe koje desetljećima nadahnjuju generacije elektroničkih glazbenika, ali i autore daleko izvan granica tog žanra.

Neće se puno pogriješiti ukoliko se kaže da su uz Beatlese, Black Sabbath i Jamesa Browna, Kraftwerk jedan od najutjecajnijih bendova u povijesti popularne glazbe.

Najdirljiviji trenutak večeri dogodio se tijekom izvedbene sekvence Ryuichi Sakamoto - Geiger Counter - Radioactivity. Ralf Hütter, posljednji originalni član Kraftwerka (Florian Schneider preminuo je prije šest godina), odao je počast svom dugogodišnjem prijatelju, japanskom skladatelju i pijanistu Ryuichiju Sakamotu, koji je preminuo prije tri godine.

Jedini se put obrativši publici, Ralf je kazao da su od 1981. i njihovog prvog koncerta u Tokiju ostali zauvijek prijatelji. Uslijedila je izvedba Sakamotove ‘Merry Christmas, Mr. Lawrence’ (iz istoimene ratne drame  iz 1983. s Davidom Bowiem u glavnoj ulozi), čiji se besmrtni klavirski motiv postupno pretvorio (uz ubrzani 'Geiger Counter’) u 'Radioactivity'.

I ovaj je trenutak pokazao je da iza Kraftwerkove precizne 'mehanike' uvijek postoji duboka ljudska emocija.

Publika je (uz nemali broj mladih) u dobrom raspoloženju pratila i mobitelom snimala 'Tour de France', popraćen projekcijama starih biciklističkih velikana.

Ispraćeni ovacijama, u bisu su odsvirali 'The Robots'. Kraftwerk su i ovaj put pokazali da i nakon više od pola stoljeća ne djeluju kao nostalgični podsjetnik na slavnu prošlost. Njihova glazba i dalje zvuči kao budućnost.