KRVAVO ŽENSKI "Jedini njen seksualni odgoj bile su batine njenog oca"

Zgusnuta dirljivim svjedočanstvima triju generacija žena, uz vrijedna pa i duhovita audio-svjedočanstva baki i majki te izravnim svjedočenjem izvođačica o svojim prvim seksualnim iskustvima, znatiželji, žudnji, patnji i boli, uz sugestivnu muzičku podršku od uvodne melankolične tradicijske pjesme "Alaj, alaj Jano" do pjesme Lane Del Rey "Did You Know That There's a Tunnel Under Ocean Blvd", vrlo dobra jednosatna dokumentarna predstava "Cure" autorica Sendi Bakotić, Ane Marije Brđanović, Tjaše Črnigoj (redateljice), Anje Sabol, Tijane Todorović i Vande Velagić, ispraćena je sinoć ovacijama publike u Kazalištu Ulysses u Ljetnom kinu na Velom Brijunu.

No, kolikogod na prvu bila duhovita snimka telefonskog razgovora unuke i bake koja je 1956. na livadi u selu Vukosavljevica s nepunih 16 godina izgubila nevinost, a sa 16 i pol godina zatrudnjela, stvarnost je bila daleko od pastoralne idile. Baka je bila iz bogate, a mladić iz siromašne obitelji, i njihovoj se vezi snažno protivio njen otac.

"Kad je njezin otac saznao da je moj djed prati doma, tražio je da mu donese dvije litre vina da se može napiti i da je može istući. I ona kaže da je točno znala što se sprema. I svejedno je ostala i čekala batine", kaže njena unuka u nastavku, dodajući: "Jedini njen seksualni odgoj bile su batine njenog oca".

U jednoj od efektnijih scena, unuka-glumica zatim vadi remen i snažno udara o papir koji poput kože puca na pozornici.

Na sceni kontinuirano curi krv, nakon što se na početku predstave projicira na platnu autoironična poruka: "Riječ CURA dolazi od riječi CURITI jer ženski spolni organ 'curi'. Uz krvavo crvenu, jedina druga, kontrastna boja na sceni, pa i na nošnjama četiriju glumica, jest bijela, 'čista', 'nevina' boja.

Kolikogod i službeno nazvana dokumentarnom, ipak je to i igrana predstava u kojoj četiri glumice (s možda mrvu prenaglašene 'vedrine' u iskazu) iznose i svoja autentična najintimnija iskustva.

Naime, nakon odslušanih prvih seksualnih iskustava njihovih majki s konca 1970-ih  (čija današnja prilična zatvorenost u svjedočenju govori da je tabu seksualnosti itekako žilav i danas), svaka od izvođačica u direktnom obraćanju publici evocirala je zatim vlastita iskustva gubitka nevinosti i prvih seksualnih kontakata, a jedna od njih i iskustvo pobačaja. 

To na sceni rade sjajnom scenskom dinamikom (scenograf Ivan Botički), u kojoj svaka izvođačica kreativno radi scenografiju svoje priče - izvođačica kojoj se gubitak djevičanstva dogodio u 24. godini iz torbe vadi desetak figurica iz njoj omiljenog Disneyeva svijeta, dočaravajući figurom po figuru svoja prva masturbacijska iskustva, a s posljednjom figurom i penetracijsko iskustvo; druga gura krvavi jastuk prvog seksualnog iskustva u crnu vreću, treća s iskustvom gubitka nevinosti u 14. godini, uz oživljavanje jedinog bakinog jednog savjeta ('nemoj piti, nemoj se drogirati  i nemoj se kurvati') pokazuje nam fotografiju sebe u ranim srednjoškolskim danima s alkoholom i cigaretom u ruci (dobro nasmijavši publiku), dok četvrta izvlači iz njedara tri licitarska srca koja utjelovljuju njen istodobni tinejdžerski odnos s trima dečkima istodobno.

Puno je tu i boli, srama, autodestrukcije, koje pritišće patrijarhalni društveni uteg - potonja se tako verbalno bičuje u svom dnevniku pišući o sebi kao kurvi, druga uoči pobačaja tvrdi da se na taj čin odlučila u vrhuncu svoje autodestruktivne faze, a treća  je zbog željene ljepote i 'mjerenja kalorija' izgubila menstruaciju.

No tu su i znatiželja, žudnja, prva ljubav, nezaustavljiv životni elan. 

Predstava je i edukativna, posebno za mlađe, uz ogradu u pozivu da 'nije primjerena za mlađe od 14 godina'.

Seksualni odgoj čiji se ključnim, a upravo se oko toga vode najveće ideološke obrazovne bitke. Aktualni slučaj s tragikomičnim desničarskim kočenjem uvođenja Rodnih studija govori koliko smo napredovali odnosno degradirali.  

Slovenska redateljica i dramaturginja Tjaša Črnigoj (foto Facebook/ Rromir Imami)

Kolektiv Igralke čine četiri prijateljice i diplomantice studija Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci u klasi Rade Šerbedžije i Lenke Udovički: Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Anja Sabol i Vanda Velagić. Ove profesionalne glumice iza sebe imaju i završene fakultete socijalne antropologije i menadžmenta u kulturi, komparativne književnosti i rusistike te logopedije, a samostalno provode vlastite projekte kao autorice i producentice.

Igrale su i u nizu Ulyssesovih predstava: Ana Marija igrala je Desdemonu u 'Othellu', Anja i Vanda u 'Nosorogu', Sendi u 'Antigoni - 1000 godina kasnije', a sve zajedno u 'Shakespeareu ljetne noći - varijacije'.

Nakon predstave "Bakice" (2020.) u kojoj su tematizirale žene koje su zbog lošeg imovinskog stanja u mirovini primorane kopati boce po kontejnerima, ovo je druga suradnja riječkog Kolektiva Igralke i slovenske redateljice Tjaše Črnigoj. Osim kroz razgovore s bakama i mamama, autorice su se pri stvaranju predstave inspirirale i kroz radionice sa sadašnjim tinejdžericama koje odrastaju u Rijeci.

Predstava je nastala u koprodukciji Umjetničke organizacije Kolektiv Igralke, HNK-a Ivana pl. Zajca i Zavoda VIDNE, a partneri su Slovensko mladinsko gledališče i MASKA Ljubljana.

AUTORSKI TIM:

Redateljica i dramaturginja: Tjaša Črnigoj

Autorice: Sendi Bakotić, Ana Marija Brđanović, Tjaša Črnigoj, Anja Sabol, Tijana Todorović, Vanda Velagić

Suautorica koncepta i scenografije, kostimografkinja: Tijana Todorović

Scenograf: Ivan Botički

Oblikovanje svjetla: Marin Lukanović / Tjaša Črnigoj

Autorica videa: Mara Prpić

Grafičko oblikovanje i ilustracija: Tanja Blašković

Tehnički voditelj predstave: Marin Lukanović

DJ na predstavi i inspicijent: Marin Butorac

Fotografije: Dražen Šokčević

ANSAMBL:

Sendi Bakotić

Ana Marija Brđanović

Anja Sabol

Vanda Velagić