LARS VON TRIER: Film mora biti kao kamenčić u cipeli

Danski redatelj i scenarist, glumac, pisac i tekstopisac Lars von Trier rodio se u Kopenhagenu, filmom se počeo baviti ranih šezdesetih godina, kao dijete-glumac u TV seriji. Studirao je filmsku teoriju na Sveučilištu u Kopenhagenu, diplomirao režiju na Danskoj filmskoj akademiji. Njegovi roditelji nisu davali puno prostora emocijama, religiji ili uživanju za malenog Larsa, a držali su da su razne zabrane te određivanje pravila za djecu zastarjele odgojne metode, što se odrazilo na Larsovu ličnost i umjetničko stvaralaštvo.

Lars von Trier smatra se jednom od glavnih figura europske kinematografije, kako svojom jakom i distinktivnom osobnošću, često radikalnim stavovima i izjavama, opisivan je i kao provokativan i ambiciozan autor, pomalo nacistički orijentiran redatelj posebice prema glumcima, nerijetko pretencioznih ideja i ostvarenja, s tehnički inovativnim rješenjima u svojim uradcima.

Njegovi filmovi često podijeljeni u poglavlja sa stiliziranim prolozima i epilozima, obiluju kontroverzama, konfontirajućim propitkivanjima o egzistencijalnim, društvenim, psihoseksualnim i religioznim temama. Ponavljajući motivi oko kojih se vrte njegovi dramski zapleti su milosrđe, žrtva i mentalno zdravlje, u gorkim satirama na temu ljudske naravi, odnosno svojevrsnim psihološkim komedijama o malograđanskoj sredini, uz nerijetko naglašenu poetičnost i apsurdnost odnosa, tradicije i običaja. Snažna inspiracija i filmski uzor mu je veliki danski redatelj, scenarist, novinar i montažer Carl Theodor Dreyer.

Ako je njegova kreacija toliko velika, zašto Bog želi da klečimo? (Lars von Trier)

U ranim je djelima von Trier kombinirao naslijeđe njemačkog ekspresionizma, pod utjecajem Hitchcocka, O. Wellesa i A. Tarkovskoga. Često surađuje s glumcima poput Jensa Albinusa, Jean-Marc Barra, Udo Kiera, Stellana Skarsgårda, Charlotte Gainsbourg, Umom Thurman.

S kolegama Thomasom Vinterbergom, Sørenom Kragh-Jacobsenom i Kristianom Levringom 1995. je sukreirao avangardni pokret Dogma 95. Izdali su Manifest kojim određuju pravila filmskog stvaranja, uglavnom zabranama. Zahtijevali su ultra realistički pristup pri stvaranju filma (snimanje isključivo suvremenih priča na stvarnim lokacijama uz postojeće svjetlo i rekvizitu, kamerom iz ruke, zabranili su žanrovski film, naknadno umetanje glazbe i zvuka, upotrebu optičkih filtera, itd.), a sve to kako bi filmu osigurali veću dozu pročišćenosti, neposrednosti i realističnosti. Sva ta pravila izraz su težnje ka određenom cilju, a ne ultimativna obaveza. Cilj je da se gledatelj potpuno suživljava s likovima dramatičnih sudbina.

Certifikat Dogme

Upravo su filmovi Larsa von Triera prepoznatljive estetike, s dozom zahtjevne težine i dubine, zahtijevajući od gledatelja ponajviše psihološko emotivni angažman, dok on sam često govori da spadaju u tematske i stilske trilogije.

Tematske i stilske trilogije

Von Trierova prva trilogija Europa osvjetljava traumatična razdoblja iz prošlosti Europe, ali iz njene budućnosti, a to su filmovi: Element zločina (The Element of Crime, 1984.), Epidemija iz 1987. (u kojem von Trier također i glumi) i Europa (u SADu je film izašao pod naslovom Zentropa, 1991.). Kafkijanska triler drama Europa u crno bijeloj tehnici, osvojila je nagradu Žirija u Cannesu.

Kadar iz filma Europa - foto Artur Zurawski

Tražeći financijsku neovisnost i kreativnu kontrolu nad svojim projektima, von Trier i producent Peter Aalbæk Jensen osnovali su 1992. produkcijsku kuću Zentropa Entertainment, koja je prodala milijune kino ulaznica i osvojila nekoliko nominacija za Oscara. Nazvana po izmišljenom željezničkom poduzeću u Europi, uz njihov najnoviji tadašnji film, tvrtka Zentropa producirala je i druge filmove osim von Trierovih, kao i nekoliko televizijskih serija, te hardcore porno filmove.

"Lomeći valove" ("Breaking the Waves", 1996.)

Njegova Golden Heart (Zlatno srce) trilogija o junakinjama koje se žrtvuju za druge: Lomeći valove (Breaking the Waves, 1996.), Idioti (Idioterne, 1998) i mjuzikl Plesačica u tami (Dancer in the Dark, 2000.), nastala je nakon što je izašao Manifest, no samo Idioti potpuno slijede tzv. filmski zavjet čednosti iz Dogme 95.

Bjork i Catherine Deneuve u filmu Dancer in the dark film - foto:MUBI

Mislim da su ograničenja najvažniji dio svake umjetničke forme. (Lars von Trier)

Slijedi Američka trilogija (originalni naziv trilogije USA - land of opportunities) u kojoj propitkuje teme i motive s tamne strane američkog društva, poput netolerancije, prijetvornosti, ropstva, te rasne i klasne diskriminacije. Stilizirani filmovi, ogoljele tzv. kazališne scenografije: Dogville (2003) i Manderlay (2005), gdje su također u središtu ženski likovi, čiji treći dio zasad još nije došao na filmska platna.

U trilogiji, zapravo tetralogiji Depresivna: Antikrist (Antichrist, 2009.), Melankolija (Melancholia, 2011.) i Nimfomanka 1 i 2 (Nymphomaniac 1 & 2, 2013., 2015.), bavi se likovima koji pate od depresije ili bilo koje vrste tuge, na različite načine. Prema vlastitim riječima, nadahnuće za trilogiju dobio je nakon vlastite depresivne epizode, kao i zaintrigiranošću time što depresivne osobe imaju tendenciju ostati smirene tijekom katastrofalnih zbivanja.

Među zadnjim filmskim uradcima je njegov psihološki horor Kuća koju je sagradio Jack (The House that Jack built, 2018.) o propalom arhitektu koji postaje serijski ubojica. Premijernu projekciju u Cannesu napustilo je stotinjak ljudi, zbog mnogih eksplicitnih scena, no ipak je nakon projekcije publika podržala film žestokim ovacijama i pljeskom.

Lars Von Trier - foto: The Guardian

Dolazim iz nudističke obitelji. Ne znam kakve to veze ima sa seksom... bitno je biti stvaran. U filmovima se trudim napraviti seks što realnijim, koristeći porno dublere i kompjutorsku grafiku. (Lars von Trier)

Stilske značajke i metode rada

Osvrćući se na stil svog filmskog pripovijedanja, von Trier izjavljuje: "Sve su moje priče o realistu koji dolazi u sukob sa životom. Nisam lud za stvarnim životom, a stvarni život nije lud za mnom."

Povremeno je izazivao i kontroverze obzirom na svoj rad  s glumcima, često koristi tehniku method acting (Metoda) radi intenziviranja emotivnih reakcija likova, snimajući glumce satima dok su u liku, ne prekidajući kadar, što iznimno iscrpljuje glumce. Björk koja glumi glavnu ulogu u Zlatnom palmom nagrađenom Plesačici u tami danima je bježala sa seta, a Nicole Kidman je rekla da je nekoliko puta pokušavala odustati od filma Dogville, no da je ipak ostala u prijateljskim odnosima s von Trierom te da ga iznimno cijeni kao umjetnika, što danas nije lako u ovom surovom svijetu.

Možete uzeti prilično seksističke filmske redatelje poput Woodyja Allena ili Stanleyja Kubricka i ipak su oni ti koji daju dušu svojim filmovima. Kod Larsa von Triera slučajno nije tako i on to zna. Treba mu žena da mu pruži radnu dušu. I on im zavidi i mrzi ih zbog toga. Stoga ih mora uništiti tijekom snimanja. I sakriti dokaze. (Björk, o suradnji s Von Trierom na filmu Plesačica u tami)

No, Kirsten Dunst i Charlotte Gainsbourg, brane von Trierov pristup. Mlada zvijezda Nimfomanke Stacy Martin izjavila je da je nikada nije tjerao na nešto što je izvan njezine zone komfora.

Unatoč svemu, von Trier je u svojoj dosad preko pedeset godina dugoj bogatoj karijeri, režirao tri glumice koje su osvojile nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Cannesu, Björk za Plesačicu u tami, Gainsbourg za Antikrist i Dunst za Melankoliju. U privatnom životu pati od mnogih fobija, nikada nije letio avionom, godinama je bio ovisan o alkoholu, te povremeno pati od depresije, o čemu otvoreno govori.

Generalno, bojim se svega u životu osim snimanja filmova. (Lars von Trier)

Prvi film kojeg ćemo gledati u sklopu Retrospektive slojevit je uradak koji ukazuje da je ljubav najveća ljudska snaga te je majstorsko djelo, osobitog umjetničkog značaja. Kultni Lomeći valove na programu je 4. listopada. Mlada religijski zanesena djevojka, ludo je zaljubljena u svog novopečenog supruga. Kad njega zadesi nesreća na poslu, ona, na njegov zahtjev i nagovor, počinje imati seksualne odnose s drugima. Film je središnji dio trilogije Golden Heart, iznimno je poetičan i vrlo atmosferičan, izvrsno režiran uz maestralne glumačke izvedbe protagonista Emily Watson i Stellana Skarsgårda. Watson je nominirana za Oscara za glavnu žensku ulogu.

Drama Dogville bavi se konceptom dobrote, milosrđa te je kao i mnogi filmovi Larsa von Triera, različito interpretativna. Svojevrsna politička alegorija s Nicole Kidman u glavnoj ulozi Grace, posve je snimljena u studiju, s nacrtanom scenografijom, a glumcima je dana velika sloboda u kreiranju uloga. Lars von Trier je u svojoj knjizi napisao da je to film fuzija - vrsta fuzije filma, kazališta i književnosti, naslanjajući se na eksperimentalni, epski teatar Bertolta Brechta. Film je u Kinu Valli na programu 11. listopada.

Središnji dio trilogije Depresivna, Melankolija, egzistencijalna je drama s elementima fantastike kroz koju autor iznosi svoje mizantropske stavove. Ovaj spoj psihološke drame i filma katastrofe, izuzetno je vizualno artificiran, što nije tipično za von Trierov rad. Priča o disfunkcionalnoj i pomalo dekadentnoj buržoaskoj obitelji plošna je obzirom na tipične snažne narativne predloške kojima se autor bavi te ne posjeduje onu von Trierovsku prepoznatljivu intrigantnost u odnosima likova. Snimatelj Manuel Alberto Claro, čest von Trierov suradnik, nagrađen je u Cannesu na najbolju fotografiju.

foto - Kino Valli

Melankolija je na programu 18. listopada.

Uglavnom, svi čekamo dopuštenje da umremo. (Joe)

Ipak ne najkontroverzijie autorovo ostvarenje, jer ta titula pripada Antikristu, no i dalje prilično kontroverzna Nimfomanka 1 (i njezin nastavak br.2) erotska je psihološka drama u kojoj autor spaja poetiku i surovost, eros i thanatos, a mizantropiju sukobljava s ljubavlju i naklonošću, prikazujući psihološko sazrijevanje samoprozvane ovisnice o seksu Joe (Gainsbourg). Uradak je prepoznatljivo von Trierovski sugestivno režiran, atmosferičan s popratnom glazbom od Bacha do Rammsteina, uz izvrsnu glumačku izvedbu Charlotte Gainsbourg i Stellana Skarsgårda. Nimfomanka 1 je na programu Kina Valli 25. listopada.