"Bilo mi je važno da je svo četvero junaka i junakinja majstori. Una je fotografkinja, a njen ljubavnik puhač stakla, Ida kao vještica zna dobro s biljkama, a njezin ljubavnik je urar. Svo četvero rade sami. To su ljudi koji su izolirani svojom voljom. Njihovi unutarnji životi su jako bogati i to je ono što mene privlači, kad netko sam sa sobom provodi cijeli dana. To su jako zanimljivi ljudi", kazala je dobitnica ugledne književne nagrade tportala za svoj prošlogodišnji roman "U kasno ljeto", bosanskohercegovačka i hrvatska spisateljica Magdalena Blažević, predstavljajući sinoć na pulskom sajmu knjige svoj novi roman "Sezona berbe".
"Ako imate junakinje koje se obraćaju ljubavnicima, žene koje pate, koje su zaljubljene, vi ne možete izbjeći seks. U ovoj knjizi je taj seks eksplicitno opisan jer je moralo biti tako"
Izdavač, zagrebačka Fraktura, predstavlja ga kao 'snovit roman o izvanvremenskoj ljubavi, prepun fine erotike i neponovljivih ljubavnih scena iza kojih se krije priča o propadanju gradova, poetici napuštenih prostora i nemogućnosti prevladavanja traume'.
Nakon kratkotrajne ljubavne afere s puhačem stakla fotografkinja Una, pod izgovorom da priprema izložbu, odlazi u davno napušteno selo, u roditeljsku kuću, da bi se udaljila od nepodnošljive svakodnevnice. Okom svoga analognog fotoaparata, naslijeđenog od majke Ide, bilježi svoje unutarnje osjećaje izvanjskim slikama. O povratku, neizrecivoj čežnji, lutanjima selom i obližnjim gradićem govori svom ljubavniku, a fotografirajući ostatke zlih vremena nagovještava nekoliko desetljeća staru ljubavnu priču svoje majke, koja se, iako udana, zaljubila u jednog drugog majstora, te je kao i Una danas bila spremna započeti novi život
Magdalena Blažević sinoć je o svojem romanu rekla: "Kada sam jednoj gospođi u mostarskoj biblioteci, na njeno pitanje kakav mi je novi roman, kazala da je riječ o ljubavnom romanu, ona je uzvratila kako ne vjeruje da sam napisala banalan ljubavni roman. Mnogo pisaca i spisateljica zaobilazi tu temu erotike i ljubavi jer se vrlo lako može skliznuti u kič i u što već ne. Ali ja sam baš htjela riskirati s time i krenuti u to područje. Ako imate junakinje koje se obraćaju ljubavnicima, žene koje pate, koje su zaljubljene, vi ne možete izbjeći seks. U ovoj knjizi je taj seks eksplicitno opisan jer je moralo biti tako. Jer, pratim unutarnji svijet junakinja, pratim sve ono što ne rade rade i zamišljaju. Ovaj roman mnogo ide u svijet fantazije i hoda rubom između stvarnosti i sna".
Na uvid sugovornika, pisca i novinara Emira Imamovića Pirketa da ovaj ljubavno-erotski roman počinje kad je ljubav već gotova, kad je sagorjela, autorica dodaje: "Jeste, ali ima prostora za čežnju. Time se roman najviše bavi, čežnjom za nekim od koje boli cijelo tijelo".
- Una ostavlja muža i odlazi od od kuće da bi bila sama, pokušava se na neki način izliječiti, ali se i dalje muči jer na neki i način želi i voli, dok je s Idom drugačije, ona je proživjela traumu, nije uopće zaljubljena, nego osjeća opsesiju prema životu koji je propao i prema ženi koja je ona nekad bila. Ona se drži za tragove te ljubavi da bi je osjetila onakvom kakva je nekad bila, kaže autorica.
Treći sloj knjige je iz koncentracijskog logora, s užasnom epizodom silovanja.
- Tu sam stranicu i pol pisala jako dugo, morala sam biti jako oprezna, odabrati riječi, osjećaje. Moralo je biti sugestivno, jer ako je sugestivno, onda je još strašnije. To je isto kao kada osjetite da vas nešto vreba, to nešto više straši nego kad vam se prikaže, kaže ona.
U jednoj sceni, veli Emir Imamović, žena zatočenica prepozna u jednom vojniku svoju bivšu ljubav, razmišljajući: 'Zar on može biti moj neprijatelj'.
- Da, ali i on je tu žrtva. On ne smije nikome pomoći jer će onda on stradati. Kad je moj otac bio na liniji vidio je svog prijatelja koga hrvatski vojnici tjeraju da kopa rovove tamo gdje se puca; on plače, moj tata dolazi, nudi mu cigaretu, ali ovi ga upozoravaju 'ne smiješ to raditi'. To su te scene koje jesu najstrašnije. Rat je takav, kaže Magdalena Blažević.
U pisanju ovog romana umnogome se, kaže, fokusirala 'Nevidljive gradove' Itala Calvina.
- U romanu "Nevidljivi gradovi" možete pronaći sve što vas zanima o ovom svijetu, to su mali poetski opisi nevidljivih ili stvarnih gradova. Čak sam pokušala ukrasti strukturu "Nevidljivih gradova", međutim budući da sam imala dvije priče i četiri lika, bilo bi prekomplicirano i ne bi bilo razumljivo. Čitala sam neprestano "Nevidljive gradove" i neprestano gledala film Pawela Pawlikowskog "Hladni rat". Ako ga netko nije pogledao, neka ga pogleda, to je sjajan film, jedan od najboljih ljubavnih filmova ikad napravljen, nastavila je autorica "Sezone berbe".
- Berba se prvo događa u bliskoj budućnosti, u kasno ljeto, i 40-ak godina prije, krajem jednog rata, ne znamo kojeg, u jednom selu odnosno gradiću. Napušteni prostor je posebno primamljiv. Kad uđete u kuću u kojoj je netko živio prije 30 godina, u kojoj su stvari ostale na istom mjestu, vi zapravo možete rekonstruirati nečiji život. Za književnost je to sjajno, kazala je Blažević, koja je naziv romana dala po filmskoj rečenici iz proznog dokumentarca jedne iranske autorice, u kojoj se kaže da je sezona berbe, bliži se kraj ljeta, a oslobođenja - nema.
Magdalena Blažević (1982.) objavila je knjigu priča 'Svetkovina' 2020. te nagrađeni roman 'U kasno ljeto' 2022. Knjige su joj objavljene u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, a prevode se na katalonski i francuski. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju priču. Živi i radi u Mostaru. Rođena je i odrasla u Žepču. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost. Kratke priče su joj objavljene u književnim časopisima i na književnim portalima 'Balkanski književni glasnik', 'Riječi', 'Život', 'Ajfelov most', 'Strane', 'Astronaut' itd.