Mislite da već znate kako je nekad izgledala Pula? Odličan Kalendar Circola za 2026. godinu iznenadit će mnoge

Kalendar za 2026. godinu pulske Zajednice Talijana (Circolo) potvrđuje kontinuitet vrijednog izdavačkog projekta kojim se posljednjih godina javnosti predstavljaju pažljivo odabrana vizualna svjedočanstva povijesti grada.

Lokalna povijest pritom se može promatrati kao svojevrsna velika maternica iz koje su proizašle spomenička, umjetnička i raznolika kulturna baština, koja iz godine u godinu nadahnjuje urednike kalendara. Ne radi se pritom samo o povijesti koja je oblikovala identitet članova Circola, nego o cjelokupnoj povijesti grada koja je, miješajući različite utjecaje, kroz vrijeme oblikovala pulski identitet – identitet multikulturalnog grada koji je danas otvoren prema svima.

Već na prvi pogled jasno je da je riječ o izdanju visoke estetske i dokumentarne vrijednosti. Nakon kalendara iz 2024. godine, sastavljenog s fotografijama iz „obiteljskih albuma“, te izdanja iz 2025. s crtežima i grafikama putnika koji su Pulu posjećivali prikazivali od 17. do 19. stoljeća, ovogodišnji kalendar donosi fotografije iz razdoblja Austro-Ugarske Monarhije.

Ravzidno je to već s naslovnice, s lijepim kipom carice Elizabete Bavarkse koji se nekoć nalazio ispred Arene. Amalija Eugenija von Wittelsbach, suprugaFranje Josipa, poznata kao Sisi boravila je u Puli nekoliko puta, a život je izgubila u Ženevi 10. rujna 1898., kada ju je nožem usmrtio talijanski anarhist Luigi Lucheni iz ideološke mržnje prema Habsburškoj Monarhiji.

No vratimo se kalendaru. Nema potrebe ponavljati drugim riječima ono što su vrlo jasno objasnili urednici (koji su svoj rad obavili volonterski), Fabrizio Radin i Alessandro Lakoseljac Ukmar, u predgovoru kalendara: „kod odabira prednost smo dali neuobičajenom kadru, nesvakidašnjoj perspektivi, neobičnom kutu kojim se pokazuje grad – naš grad u prvim godinama “kratkog stoljeća” – u brzom preobražaju, i to do te mjere da ponekad postaju neizvjesni njegov obris i same lokacije mjesta fotografije. Vjerovali smo da savršeno poznajemo“ovaj kutak svijeta” ("sto canton del mondo”) no ponekad je identifikacija, odnosno prepoznavanje četvrti i naselja, zgrada i ulica s fotografija zaista teška”.

I u tome su urednici u pravu – većina fotografija iz kalendara prvi put se predstavlja suvremenoj javnosti te je nepoznata i upućenijim poznavateljima pulske povijesti. Na nekima je zaista teško prepoznati mjesta, kao na primjer na siječanjskoj fotografiji: iako na prvi pogled kadar djeluje poznato, vrlo se brzo primjećuje niz detalja koji potiču sumnju, i sva se naša početna sigurnost prepoznavanja mjesta u kadru postepeno topi.

Fotografije (i poneka razglednica, jedna čak tiskana u Klagenfurtu ustupio je Tomislav Paić, a potječu iz zbirke njegova oca, dr. Vidoslava Paića, uglednog neuropsihijatra pulske bolnice i zaljubljenika u povijest medicine i austrougarsku memorabiliju. “U doba kada sve sve naplaćuje, Tomislav Paić nam je ustupio sav materijal besplatno, na što sam mu u svoje ime, u ime cijele zajednice, beskrajno zahvalna”, rekla nam je predsjednica Zajednice Talijana Tamara Brussich.

U kalendaru pravih dragulja ima napretek: tu su brojni dimnjaci nekadašnjih tvornica, tek posađena stabla u Giardinima, tragovi konjskih zaprega u snijegu, tržnica u doba kada se nalazila u blizi Augustovog hrama, na kraju današnje Flaciusove ulice, prije zavoja koji vodi prema porti brodogradilišta na Rivi.

Posebno su lijepe i dosad neviđene fotografije željeznog mosta koji je, prolazeći kroz monumentalna vrata, vodio prema otoku Uljaniku, kao i one rive kod mola Bellona, danas Riječki gat.

Već je poznata, ali svejedno rijetko viđena, jest fotografija fontane na Danteovu trgu, i to ne one današnje koju je 1937. projektirao pulski arhitekt Enrico Trolis, nego one s alegorijskim ženskim likom na vrhu: tu je fontanu “de sua pecunia” oko 1870. godine financirao Angelo Demartini, nekadašnji ravnatelj pulske bolnice i podestat (gradonačelnik) Pule od 1869. do 1876.. Graditelj je i izvorni vlasnik neogotičke kuće u Kandlerovoj ulici.

Dok su fotografije ulica Carrara i Sergijevaca prilično poznate, apsolutna je novost fotografija s Rizzijeve ulice na uglu s današnjom Gundulićevom ulicom koja se u doba snimanja tok kadra zvala via Verudella.

Prosinačka fotografija posvećena prehrambenoj trgovini Dazara u Verudi (autor ovog teksta vjeruje da je to kuća u kojoj se nekad nalazila “Dobra kapljica”, preko puta “Cacadua”). Veruda, bez asfalta, tada je više nalikovala selu nego gradskoj četvrti. Sve je to u skladu sa zanimljivim i izazovnim kriterijima uredničkog odabira, usmjerenog na prikaz „drukčijeg grada – malog i pučkog, dalekog od razglednica koje slave vječnu estetiku njegove monumentalne antike".

U fotografijama s kalendara pojavljuje se mnoštvo ljudi, stoga su one i svjedočanstvo o nekadašnjem načinu odijevanja, stilu i modi. Na samom kraju kalendara posebno je lijepa karikaturalna ilustracija koja slavi pokretanje električnog tramvaja  u Puli 24. ožujka 1904. godine.