Izložba pruža uvid u jedno od najzanimljivijih otkrića u regiji - četiri bogata ženska groba datirana od kasnog 8. do ranog 7. stoljeća prije nove ere, pronađenima na lokalitetu Lisičin Dol u dolini Vardara
Izložba pruža uvid u jedno od najzanimljivijih otkrića u regiji - četiri bogata ženska groba datirana od kasnog 8. do ranog 7. stoljeća prije nove ere, pronađenima na lokalitetu Lisičin Dol u dolini Vardara
Donoseći ekskluzivan uvid u jedno od najzanimljivijih otkrića u regiji - četiri bogata ženska groba datirana od kasnog 8. do ranog 7. stoljeća prije nove ere, pronađenima na lokalitetu Lisičin Dol u dolini Vardara, izložba "Nepenthe - eliksir iz Zemlje Sunca", uz prateću video povijesnu rekonstrukciju liječenja makovim mliječnim sokom, danas je u podne u pulskoj Galeriji C8 otvorio veleposlanik Republike Sjeverne Makedonije u Hrvatskoj dr. Dragan Gjurchevski. Izložbu su organizirali Arheološki muzej Istre i Arheološki muzej Sjeverne Makedonije, čiji su ravnatelji/ce, kao i pročelnica pulskog odjela za kulturu, pozdravili prisutne.
Ova izložba nije tek prikaz iznimne prapovijesne toreutike i brončane metalurgije, nego i priča o statusu žena u Peoniji. Posjetitelji će imati priliku svjedočiti rijetkom prožimanju raskoši, vjerovanja i obrednih praksi te otkriti kako su iscjeliteljice željeznog doba koristile prirodu za liječenje i tijela i duše.
Iz perspektive socijalne arheologije, ovaj fenomen ističe statusnu diferencijaciju među ženama, pri čemu je nadzor nad „svetim snom” i ljekovitim svojstvima maka omogućavao visok stupanj društvene moći. Svećenice-iscjeliteljice, definirane kao „animatorice” kultnih manifestacija, djelovale su kao posrednice između zajednice i božanskog.
Nepenthe je mitski napitak koji donosi zaborav i oslobađa od tuge i bol, a u ovom slučaju riječ je o maku, biljki svjetla, koja se brzo rascvjeta u doba ljetnog solsticija, kada je sunce u svome zenitu. Ta je sinkronizacija navela ljude u antici na vjerovanje da mak "apsorbira" sunčevu energiju u svoj sok (opijum).
Usput, kako se da saznati na ovoj izložbi, uzgoj maka predstavlja jednu od najranijih faza medicinske botanike i civilizaciji čovječanstva, pa se tako mak, početno uljarica i izvor hrane, transformirao u "biljku radosti" u Mezopotamiji sa Sumeranima oko 3. tisućljeća prije nove ere.
Donedavno, kako u pratećem katalogu navodi autorica izložbe dr. Aleksandra Papazovska, Makedonci su sačuvali tradiciju koristeći 'makov katran' (opijumska drozga) kao sredstvo za umirivanje male djece kada pate od kolika. Na makedonskom jeziku riječ 'nependek' se koristi kao narodni, arhaični naziv za mak.
Lingvistički, čini se da je 'nependek' lokalna iskvarena inačica grčke riječi 'nepenthes' (lijek protiv tuge), što znači da je u makedonskom narodu preživjelo sjećanje da je mak biljka od koje potječe lijek za "zaborav boli", pa su tako u tradicionalnoj medicini makedonske bake koristile 'nependek' (čaj od plodova maka) da uspavaju malu djecu ili ublaže akutnu bol kod odraslih.
U središtu izložbe nalazi se nekoliko iznimno bogatih ukopa mladih žena, koji nude rijedak i fascinantan pogled na duhovni svijet željeznog doba, a poseban naglasak stavljen je na ulogu žena i svećenica-iscjeliteljica u društvu željeznog doba.
Posebno je dojmljiv oštar kontrast između jednostavnosti i raskoši: same grobne konstrukcije iznenađujuće su jednostavne i minimalističke, dok grobni prilozi položeni u njih pripovijedaju posve drukčiju priču. Kod svih pokojnih osoba dokumentiran je iznimno bogat repertoar osobnih predmeta i predmeta kultnog značenja. Među njima prevladavaju osebujne makedonsko-peonske bronce, koje otkrivaju istaknut društveni i duhovni status što su ga te mlade žene imale unutar svoje zajednice.
Nadalje, grobni prilozi pronađeni u jednom grobu snažno upućuju na to da pokojna osoba nije bila tek obična plemkinja, nego moćna svećenica-iscjeliteljica, čija je društvena uloga bila duboko povezana s misticizmom i liječenjem.
Nekropola Lisičin Dol zauzima prostranu visoravan oko 500 metara jugoistočno od arheološkog nalazišta Isar-Marvinci u regiji Valandovo, a to je do danas najsustavnije iskapano groblje željeznoga doba u Sjevernoj Makedoniji, koje se sastoji od 403 dokumentirana groba koji potječu od kasnog 8. do kasnog 6. stoljeća pr.n.e.
Tijekom razvijenoga željeznog doba, regija donjeg Vardara doživjela je značajnu demografsku ekspanziju. Navedeni je rast stanovništva dokazan brojnim iskopanim nekropolama diljem doline donjeg Vardara - posebice u regijama Valandovo i Gevgelija, gdje je gotovo deset lokaliteta u potpunosti istraženo - kao i lokaliteta na jugu u današnjoj Grčkoj, kao što su Bojmitsa, Chaushica i Sindos.
Velika gustoća tih nekropola jasan je dokaz demografskoga rasta, koji je u osnovi potaknut faktorom povoljnih utjecaja okoliša, uključujući obilne izvore vode, umjerenu klimu i značajne zalihe bakrene i zlatne rude.
Nadalje, strateški smještaj tih naselja uzduž doline rijeke Axios (Vardar) - jedne od primarnih arterija komunikacije i trgovine - bio je primaran faktor. Intenziviranje rudarenja, posebice eksploatacije bakra i željeza, kataliziralo je gospodarski napredak tih zajednica. Posljedica je bila gospodarska stabilnost akumulacija dobara kao primarnih katalizatora njihove složene socijalne stratifikacije, kulturne profinjenosti i duhovnoga razvoja.
Unutar nekropole, pokojnici imaju standardni pogrebni inventar, koji se sastoji od uobičajene kategorija grobnih predmeta: osobni ukrasi, najčešće ukrasi od bronce, stakla ili jantara (a rjeđe zlata ili srebra) kod ženskih ukopa, te oružja uz dodatke za odjeću kod muških.
Primjećuje se značajna razlika kod ukopa dobrostojećih žena: osim uobičajenih pogrebnih darova, taj inventar često sadrži brončane zavjetne predmete i dekorativne dodatke poznate kao 'makedonske' ili 'peonske' bronce.
Pokojnice iz grobova 15, 344, 357 i 359 predstavljaju istaknutu skupinu 'elitnih' dobrostojećih ženskih ukopa unutar nekropole Lisičin Dol, koji se po nekoliko posebnih atributa razlikuju od ostalih ukopa na lokalitetu.
Prisutnost 'makedonskih' ili 'peonskih' bronca jasan je indikator njihove visoke društvene stratifikacije i statusa unutar zajednice. Velika koncentracija osobnih ukrasa i pogrebnih darova odražava značajnu gospodarsku moć. Međutim, većina najvažnijih elemenata su specifični artefakti zavjetnoga karaktera, što se može izravno povezati s kultom sunca ili ritualima povezani s takvim sustavom vjerovanja.
Vrlo je očito da je pokojnica iz groba 15 bila izuzetno ugledna ličnost u zajednici, čiji se status može izjednačiti s onim visoke svećenice ili ritualne iscjeliteljice. Slično tome, na osnovu njihovog sveukupnog pogrebnog inventara, osobe iz grobova 344, 357 i 359 mogu se identificirati kao pojedinci koji su igrali središnju ulogu u štovanju kulta sunca.
Autobusna stajališta „Padulj“ i „Paganor“ u smjeru Fažane i u smjeru Pule ponovno su u funkciji za ukrcaj i iskrcaj putnika, stoga se uklanjaju privremena zamjenska stajališta na početku ulice Vallelunga
U razdoblju od 17 do 20 sati promet će se odvijati prema privremenoj prometnoj regulaciji koja predviđa suženje s dva na jedan prometni trak, pri čemu će autobusima javnog gradskog prijevoza biti omogućen prolazak. Od 20 sati do ponoći predmetna dionica bit će zatvorena za sav promet, osim za vozila gradilišta
Nakon spektakularnog nastupa u pulskoj Areni 2024.godine, Kravitz se vraća na istu pozornicu u sklopu turneje Lenny Kravitz „Live 2026“. Ricky Martin će, pak imati, povratak pred hrvatsku publiku stati ponovno nakon tri desetljeća. Obožavatelje Stinga čeka i glazbena poslastica u Zagrebu
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
