"PIERE SBUSE": Čemu je služilo kamenje s rupama na starim kućama u Istri?

Čemu je služilo kamenje s rupom u sredini, poznato kao "piere sbuse", koje se i danas nalazi uglavnom na pročelju mnogih starih kuća širom Istre? Jasan i nedvosmislen odgovor nije poznat, no postoje neke izvjesnosti.

Prvo što se zna je da, u slučajevima kada se to kamenje nalazi poviše na katovima, treba govoriti o graditeljskom fenomenu koji je tipičan za Veneciju i za područja koja su nekada bila u sastavu Republike Svetog Marka, uključujući Istru i Dalmaciju.

"Piere sbuse" na palači u Veneciji

Drugo što nam je poznato je to da su se i u samoj Veneciji „piere sbuse" izrađivale od istarskog kamena.

Treće što nam je poznato odnosi se na njihov položaj: kao što se vidi na slici "Il leone del convento" ("Lav iz samostana") koju je 1502. godine oslikao umjetnik Vittore Carpaccio (podosta je radio u Kopru, gdje je i umro) u školi S. Jurja Slavena (San Giorgio degli Schiavoni) u Veneciji, "piere sbuse" bile su smještene tik ispod prozora.

Na slici "Il leone del convento" V. Carpaccia "piere sbuse" nalaze se ispod prozora

Međutim, još uvijek postoje mnogi primjeri, kao što je zgrada na zapadnoj strani Trga Bembo u Balama, na samom ulazu u ulicu Borgo, koji pokazuju kako se kamenje postavljalo i s obiju strana prozora, duž središnje osi visine samog prozora, što upućuje na drugačiju upotrebu nego kod onih koje je oslikao Carpaccio.

Kuća u Balama: "piere sbuse" s obiju strana prozora

Četvrta izvjesnost tiče se činjenice da "piere sbuse" koje se nalaze na visini nedaleko od razine tla nisu karakteristične za nekadašnje mletačko područje, već za apeninsku Italiju. Stoga, kada u Istri naiđemo na "kamenje s rupom" postavljeno nisko na pročelju, to znači da je ono naknadno repozicionirano.

"Kamenje" s rupom blizu tla nije tipično za Istru - foto: Marina Novak FB

Zadnje što znamo je to da, bez obzira na njihovu namjenu i položaj, između dva kamena bi se umetnula drvena motka ili štap.

"Kamenju s rupama" posvećena je i Facebook stranica "Piere sbuse", no ipak je premalo stručnih tekstova koji se bave tom tematikom. Egle Renata Tricanato, u svojoj knjizi "Venezia Minore" („Manje poznata Venecija") iz 1948. i Giulio Lorenzetti u svom tekstu „Venezia e il suo estuario" ("Venecija i njezin estuarij") iz 1963. navode ih kao kamenje za sušenje rublja.

Alessia Boscolo Natta je u svom nedavnom eseju "Le piere sbuse: un'indagine tra Chioggia, Venezia e l'Adriatico" ("Piere sbuse: istraživanje u Chioggi, Venecij i na Jadranu") donosi dvije zanimljive hipoteze. Prva se odnosi na rješenja kada je kamenje postavljeno sa strane prozora, kod kojih je, prema njenom mišljenu, drvena motka služila za držanje "impannate" („panirano" platno), odnosno voštanih, nauljenih i terpentinom natopljenih platna, koja su služila za zaštitu od vanjskog zraka i sunčevih zraka. Takvo se rješenje koristilo do pojave stakla u prozorima krajem četrnaestog stoljeća". Ukratko, "klimatizacija" ante tempora.

Istu mogućnost podržava i hrvatski portal Sebenico.com koji je fenomenu "piere sbuse" posvetio opširnu reportažu, iznoseći desetak primjera prisutnih u dalmatinskom gradu. Zanimljivo, i sasvim logično, autor teksta inzistira na činjenici da je ovaj način „klimatizacije" biti prisutan posebno u kućama i palačama koje su bile okrenute prema jugu.

Polazeći od zapažanja da se "piere sbuse" ne nalaze na pročeljima zgrada na samom moru (kanalima lagune), Alessia Boscolo Natta nudi i drugo tumačenje, odnosno da je kamenje s rupom koje se nalazilo ispod prozora nosilo motke koje su se koristile za vješanje vrijednih stvari, poput odjeće nakon bojenja, ili prozračenja madraca i skupih tepiha, a bez rizika da isti padnu u more. Hipoteza je uvjerljiva premda polazi s netočne premise, obzirom da u Veneciji također postoje zgrade s "kamenjem s rupama" koje gledaju na kanale kao što je Palazzo Venier na Rio de San Martinu, ali i druge.

foto: FB Piere sbuse

Još jedna pretpostavka o mogućem načinu uporabe polazi s činjenice da se "piere sbuse" u Veneciji pojavljuju prije svega u privatnim zgradama od određenog značaja, iz 13. i 14. stoljeća, a koje se nazalile u prestižnim „kvartovima" Rialto i San Marco, stoga su možda korištene za vješanje zastave i raznih platnenih ornamenata povodom blagdana.

No, vratimo se u Istru. "Piere sbuse" izgledaju kao kameni zub (barbakan) koji izlazi iz zida 25 do 35 centimetra, s rupom na krajnjem vanjskom dijelu promjera od oko 10 cm. Prisutne se na kućama u raznim mjestima Istre, posebice u Vodnjanu i Balama, ali i drugdje; prekrasan primjerak sačuvan je na Brijunima, na bočnom pročelju muzeja.

Brijuni

Viktorija Krajcar i Ornella Macan izradile su popis s imenom i prezimenom izvornih vlasnika kuća u kojima se u Balama pojavljuju "piere sbuse", a zatim je popis objavljen u privatnoj Facebook grupi "Valle d'Istria fan club".

Portal svjetskipuntnik.hr ih opisuje kao „kamene držače s rupama" (istake) i donosi podatak da "stari Vodnjanci pričaju da bi se kroz istake umetale drvene motke korištene za vješanje i povlačenje ručno tkanih platna".

foto: Francesca Kokeny

Nakon što je u prosincu prošle godine Romina Kuharić (Rovinj Guide) otvorila temu (i potaknula pregršt konstruktivnih komentara članova grupe) u Facebook grupi „L'Istria di ieri e di oggi" donijevši vrlo zanimljive informacije s našeg terena (prvenstveno iz Bala), nedavno je, u istoj grupi, objava Marine Novak posvećena „kamenju s rupama" dodatno nadahnula članove koji su iznijeli razne mogućnosti o njihovoj uporabi. Pored poznate mogućnosti da je umetnuta motka služila za vješanje odjeće, netko je napisao da su dva kamena mogla biti i nosači kamenih oluka.

Martina Trento Dagostini, članica grupe, prenijela je zanimljivu vijest da su ih u Umagu ribari koristili za razapinjanje mreža, a pritom je precizirala: "Možda ne izvorno, jer su "piere sbuse" uglavnom postavljene na bogatijim zgradama, ali u modernoj povijesti svakako da". Drugi su napisali da su se koristili za sušenje voća i povrća.

Vrlo zanimljivu hipotezu iznio je Dario Bartole, i on član grupe, koji je mišljenja da su dva kamena s rupom mogla poslužiti kao koloturnici za prijenos namještaja i teških predmeta na gornje katove, ali i za spuštanje tijela pokojnika s gornjih katova.

Mogućnost da su služile za vezivanje životinja manje je vjerojatna jer su, kako je već rečeno, "piere sbuse" u Istri postavljene visoko na katu, a ne blizu tla. Ideja da bi naše „kamenje s rupom" moglo biti povezano s loptaškom igrom Cichicastenango kod civilizacija Maya samo je zabavna.

Znate li da za neku kuću u Istri koju krasi kamenje s rupama? Imate li fotografiju? Slobodno nam se javite putem FB messengera.