Porečki plesni festiVAL počeo je jučer i traje četvrtka, 30. travnja u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč te uz podršku Grada Poreča.
FestiVAL kuratorski potpisuje Alexandra Madsen, dramaturginja, izvođačica, koreografkinja i edukatorica s višegodišnjim iskustvom.
Danas, drugog festivalskog dana fokus je na percepciju i interpretaciju. Predstava What do you see, or not umjetničkog kolektiva Yellowbiz Art Collective postavlja pitanje: što zapravo gledamo kada gledamo ples? U vremenu ubrzanih značenja, ovaj rad destabilizira sigurnost interpretacije i otvara prostor višestrukim čitanjima. Ples se pojavljuje kao polje nesigurnosti – ali upravo u toj nesigurnosti nastaje njegova preciznost. Radionički formati koji prate program otvaraju prostor za prijenos metodologija rada i iskustveno razumijevanje procesa stvaranja.
Porečki plesni festiVAL promišlja ples kao prostor susreta: između tijela i grada, između gledatelja i izvođača, između iskustva i interpretacije. Smješten u vremenski okvir obilježavanja Međunarodnog dana plesa, festival ne slavi ples kao zatvorenu formu, već kao otvoreni sustav odnosa – medij koji se neprestano preoblikuje kroz kontekst u kojem nastaje i u kojem se izvodi.
Program festivala razvija se kroz tri linije: tijelo kao iskustvo, prostor kao partner i publika kao aktivni sudionik. Kroz predstave, radionice, filmske projekcije i diskurzivne formate, ples se ne nudi kao gotov proizvod, nego kao proces koji se dijeli, testira i iznova uspostavlja u odnosu s drugima.
Važan sloj festivala čini uključivanje lokalne plesne zajednice – klubova, udruga i obrazovnih programa, uključujući plesnu školu – čime se uspostavlja kontinuitet između profesionalne scene i svakodnevne plesne prakse grada. Sudjelovanjem aktera poput USB-a, MOT 08 i Umjetničke škole Poreč, festival se afirmira kao zajednički prostor susreta različitih razina iskustva i generacija (nastupi USB-a, MOT 08 i Umjetničke škole Poreč održat će se 29. i 30. travnja).
Sutra, u utorak, program je usmjeren prema najmlađoj publici kroz predstavu Koloplet u produkciji Udruge suvremenog plesa Axis, otvarajući pitanje kako se odnos prema tijelu i kretanju formira u ranoj dobi. Interaktivni pristup ne uvodi djecu samo u gledanje plesa, već u njegovu aktivaciju kroz iskustvo – pokret kao alat razumijevanja svijeta. Radionice koje prate ovaj segment programa dodatno produbljuju taj odnos, omogućujući djeci da kroz vlastito tijelo istraže ono što su prethodno gledali.
U srijedu festival izlazi iz kazališta i ulazi u grad. Site-specific izvedba BAZEN u produkciji Umjetničke organizacije Škvadra aktivira prostor kao nositelja značenja, podsjećajući da su mjesta susreta, igre i zajedništva istovremeno i politička i emocionalna. Ples u ovom kontekstu ne predstavlja samo izvedbu, već čin prisutnosti u prostoru koji se mijenja i nestaje. Sudjelovanje lokalnih izvođača i zajednice dodatno naglašava dimenziju zajedničkog iskustva i kolektivne prisutnosti.
Projekcija plesnog filma Bijelo – The Way I Want to Remember dodatno širi polje festivala, pomičući ples izvan njegove fizičke prisutnosti u drugi medij. Film ne dokumentira ples – on ga transformira. Kamera postaje koreografski alat, kadar postaje prostor izvedbe, a montaža oblik dramaturgije. Time ples potvrđuje svoju sposobnost da djeluje izvan kazališne infrastrukture, zadržavajući svoju umjetničku autonomiju.
Diskurzivni program o odnosu suvremenog plesa i lokalnog identiteta uvodi refleksivnu dimenziju festivala, otvarajući pitanje kako se baština ne čuva samo arhiviranjem, nego i reinterpretacijom. Ples se ovdje pojavljuje kao medij koji ne reproducira baštinu, već je pokreće, prevodi i iznova zamišlja.
Porečki plesni festiVAL ne pokušava dati jedinstvenu sliku plesa. Naprotiv, njegov kuratorski okvir inzistira na pluralnosti pristupa, otvorenosti procesa i razlici kao produktivnoj vrijednosti. Festival gradi prostor u kojem ples nije samo umjetnički događaj, nego način mišljenja, način bivanja i način odnosa prema svijetu.“