Koncem devedesetih u Lovrečicu kraj Umaga doseljava se Tadija Šarac, nastanjen u njemačkom Manheimu, porijeklom iz Tomislavgrada u Bosni i Hercegovini. Šarac je po dolasku u Istru ubrzo stupio u kontakt s obitelji Visintin i počeo im pomagati sitnim uslugama.
Obitelj Visintin tada čine Šimica Visitin i njena kćerka Cvita obje ograničenih metalnih sposobnosti. Sudski vještak Aldo Radoš 2004. godine utvrdio je da je Cvita Liščević retardirana od rođenja te da je retardacija tijekom godina uznapredovala. Njena majka Šimica također je čitavog života ograničenih sposobnosti, nepismena i neuka.
Otisci prsta mjesto potpisa kao dokaz da su plaćeni milijuni
Nakon smrti Šimičinog supruga Remigia Visintina početkom devedesetih, novi susjed Tadija Šarac obećao se brinuti za njih, vozio ih je kod liječnika, u trgovinu te im pomagao sitnim uslugama. U tom trenutku Cvitina i Šimičina kuća jedina je na širem području, okružena tisućama kvadrata vrijednog građevinskog zemljišta u njihovom vlasništvu.
Malo po malo, u razdoblju od ožujka 2002. godine pa do ožujka 2003. godine Tadija Šarac sa Šimicom i Cvitom, dakle s dvije osobe ograničenih sposobnosti, sklapa više kupoprodajnih ugovora kojima mu one prodaju ogromno građevinsko zemljište na atraktivnoj lokaciji uz more.
Riječ je o više od 30.000 četvornih metara većim dijelom građevinskog zemljišta. Za navedenu zemlju Šarac je Šimici i Cviti trebao isplatiti 2.862.175 kuna što je daleko ispod tadašnje tržišne cijene.
Nepismena Šimica sve je ugovore potpisala otiskom prsta. Svakim otiskom prsta potvrdila je i da joj je unaprijed isplaćena u pojedinom ugovoru navedena suma. Na ugovorima je i potpis njene kćerke Cvite iz kojeg je jasno da se radi o osobi na nivou djeteta.
Šarac je ubrzo veći dio zemlje prodao po dvostrukim cijenama dok je neku zemlju prodavao i značajno ispod cijene po kojoj je zemlju navodno platio.
Navodno, jer Šarac im je, kako tvrde iz Cvitine obitelji, isplatio samo 110.000 kuna u što je uključeno 30.000 kuna za namještaj i 20.000 kuna za grobno mjesto na groblju u Lovrečici. Na preprodaji zemlje je ostvario ogromnu zaradu. Čitavo područje danas je prepuno apartmana izgrađenih na nekad Cvitinom zemljištu.
Na susjednoj parceli Šarac je vrlo brzo sagradio kuću s dvanaest apartmana. Iako je dozvola iz 2004. predviđala gradnju 4 stana, Šarac ih je izgradio triput više.
Bespravni apartmani na dvije etaže legalizirani su 2013. godine. U sklopu imanja je i kapelica.
Šarac: Sve sam platio, Cvita je potrošila novac ganjajući muškarce po Bujštini
Iako su u Centru za socijalnu skrb Buje znali za mentalno stanje Cvite i Šimice, nisu se uključili u spomenute poslove za koje su, opet navodno, doznali tek nakon njihovog zaključenja, odnosno 2004. godine. U današnjim dokumentima Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatra se da je Cvita svoje nekretnine izgubila „prevarom“.
Da stvar bude apsurdnija, Cvita i Šimica nisu shvatile da su Šarcu prepisale i kuću u kojoj žive. Tko bi zdrave pameti prodao svu imovinu koju posjeduje, uključujući i krov nad glavom? Nitko.
Iako je iz aviona jasno da bi zbog mentalnog stanja potpisnica svi spomenuti ugovori trebali biti proglašeni ništetnim, svi dosadašnji sudski sporovi okončani su u korist Tadije Šarca.
Sudski spor pokrenut 2008. godine, u kojem su Cvita i Šimica tražila proglašavanje ugovora ništetnim, pravomoćno je okončan 2019. u korist Šarca. U izjavama iz 2008. godine Tadija Šarac tvrdio je da ima priznanice za sve isplate te da je „ Cvita novac bezglavo potrošila ganjajući muškarce po Bujštini“.
Šarac se istovremeno u medijima predstavljao kao vrhunski investitor pohvalivši se da je u Istru došao s 20 milijuna maraka koje je na raznim lokacijama investirao.
- Više puta su mi se žalile da im novac nestaje te sam im dao ugraditi sigurnosni sef, izjavio je Šarac 2008. godine. U tada objavljenom članku u Glasu Istre tvrdi se da je Šarac u ime Šimice i Cvite angažirao odvjetnike koji su ih bez njihovog znanja zastupali u sporovima s njihovom širom obitelji oko nekretnina.
Trikova je bilo cijelo čudo.
Financijska sinkopa! Nema dokaza o transakcijama prilikom plaćanja
Tijekom nekoliko sudskih procesa protiv Tadije Šarca podignuta je kaznena prijava zbog lažnog svjedočenja. Naime, Šarac je tijekom jedne od rasprava pred sutkinjom Margaretom Vivodom 2008. godine izjavio da je od Cvitine obitelji novac primao kod javnog bilježnika Željka Krajine.
- ...a novac na ime kupoprodajne cijene čak sam brojao pred javnim bilježnikom u Umagu, rekao je Šarac u sudski zapisnik.
Prilikom rasprave u drugom predmetu 2012. godine Šarac je izjavio da je uvijek novac primao u kući Cvite i Šimice bez svjedoka. Rekao je i da je priznanice o plaćanju nosio i u Centar za socijalni skrb u Bujama.
- Ja sam siguran da sam im novac isplaćivao navečer u njihovoj kući, rekao je 2012. godine.
Kada ga je sutkinja Vivoda upozorila da je ona vodila i raniji slučaj u kojem je rekao drukčije, Šarac joj je odgovorio da ga je krivo shvatila i njegove riječi krivo unijela u zapisnik. On je tom prilikom taj zapisnik potpisao a u njemu je stajalo da je Šimicu i Cvitu plaćao brojeći novac kod javnog bilježnika Željka Krajine.
Nadalje, Tadija Šarac u nekoliko navrata sutkinji Vivodi nije želio objasniti odakle mu novac koji je navodno platio Šimici i Cviti. Nije se više sjećao ni iz kojih je banaka novac stigao, nije sudu želio navesti račune s kojih je isplatio transakcije, nije se sjećao gdje je mijenjao novac u kune.
Uglavnom, dogodio mu se gubitak sjećanja na sve detalje oko poslova s Šimicom i Cvitom.
DORH: Ako je i lagao, Šarac nije bio svjestan da je lagao!?
Kako bilo, Općinsko državo odvjetništvo iz Buja odbacilo je kaznenu prijavu za lažno svjedočenje objašnjavajući da Šarčev iskaz nije bio objektivno lažan.
- Osoba koja daje iskaz mora biti svjesna da daje lažan iskaz. U kaznenopravnom smislu iskaz nije lažan kada nije s izvjesnoću utvrđeno da kod optuženika postoji svijest da ono što iznosi ne odgovara stvarnom stanju, objasnili su iz DORH-a. Oni su prihvatili Šarčevo objašnjenje da ga je sutkinja Vivoda krivo shvatila kada je rekao da je se novac brojao kod Krajine. Ako je i lagao, tvrde iz DORH-a, Šarac nije bio svjestan da je lagao.
Zanimljivo je i da je Šarac izjavio da je neko vrijeme Cvitinu i Šimičinu zemlju prodavao kontroverzni odvjetnik Slaviša Perović. Također, zanimljivo je i da je dugo vremena Cvitu i Šimicu branila Ivana Orkić iz Perovićevog ureda.
Izrazito je zanimljiv i odvjetnik Mario Manojlović iz Umaga koji je sastavio neke od ugovora. On je izjavio, a sud prihvatio, da uopće nije bio svjestan da je Šimica nepismena te da kod obje klijentice nije primijetio išta čudno.
- Ja se ne sjećam da su Cvita i Šimica bile na bilo koji način drukčije od ostalih stranaka, ustvrdio je advokat Manojlović.
Sutkinja Margareta Vivoda 2016. godine prvostupanjski je proglasila ugovore ništetnim. Međutim, drugostupanjski sud je presudu preinačio i dijelom ukinuo. U ponovnom prvostupanjskom postupku Cvita je odbijena s tužbenim zahtjevom, da bi na kraju drugostupanjski sud potvrdio tu odluku prvostupanjskog suda a potom je Vrhovni sud odbio reviziju.
Što se tiče sporne prodaje nekretnina za hrvatsko pravosuđe - sve je bilo u redu.
Sagledavajući ponašanje sudova, tužiteljstva, socijalnih službi te dijela odvjetnika jasno je da tijekom dvadesetak godina suđenja Cvita i Šimica nisu imale ikakve šanse. Sustav ih nije volio.
Porečki sudac: Svi moraju na cestu!
Dodatni problemi nastali su kada se Cvita 2009. udala i kad je brigu o obitelji preuzeo njezin suprug Stjepan Liščević. Šarcu se Stjepan otpočetka nije svidio te je vrlo brzo po okončanju spomenutog vlasničkog spora, točnije 2019. godine, krenuo u ovrhu u kojoj je tražio da Stjepan napusti stan u kojem živi.
Šarac je istovremeno obitelji iskopčao struju i zatvorio vodu. Taj podatak pokazuje svu nemilosrdnost pohlepnog susjeda. Nakon što je na njima zaradio milijune, Šarac im je godinama blokirao osnovnu infrastrukturu neophodnu za život. Susjedi kažu da im je u desetak navrata rezao kablove kojima su im pokušavali omogućiti privremene priključke.
Cijelo vrijeme u kući bez struje i vode živjelo je dvoje maloljetne djece.
- U presudi o preuzimanju svih nekretnina iz 2019. godine koja je bila podloga za nedavnu ovrhu i deložaciju sudac je naglasio da se deložacija odnosi samo na Stjepana Liščevića a ne i na njegovu suprugu i djecu, naglašava Cvitina odvjetnica Sanja Žic iz Novigrada.
Međutim, neposredno prije deložacije porečki sudac Alen Barbić i sudska savjetnica Ivana Liović odbacuju žalbu i naglasak iz prve presude te nalažu cijeloj obitelji da napusti kuću. Zbog te odluke odvjetnica Sanja Žic zatražila je izuzeće Alena Barbića i sudske savjetnice Ivane Liović iz ovršnog procesa.
Fantastična pobjeda zajednice u Lovrečici
Deložaciju je spriječila veća grupa stanovnika Lovrečice i okolice koji su se vlastitim tijelima usprotivili izbacivanju Cvitine obitelji. Među prosvjednicima je bio i lokalni svećenik. U priču se uključio i pravobranitelj za osobe s invaliditetom koji je zatražio odgodu ovrhe do pronalaska adekvatnog rješenja za stambeno zbrinjavanje Cvite Liščević i njezine obitelji.
Cijela priča otvara široki prostor za nove izvide državnog odvjetništvo jer je danas sasvim jasno da su Cvita i Šimica potpisale ugovore nesvjesne svih posljedica. Jasno je i da nitko zdrave pameti ne bi prodao kuću u kojoj živi i potpisao izlazak na cestu.
Prema našim informacijama Općinski sud u Bujama u početku, pri prvim pokušajima Šarčrevog knjiženja, nije prihvaćao otisak palca kao dokaz na ugovoru. Ipak, s obzirom da je Šarca tada zastupao odvjetnik Ivan Milanović, nekad prvi čovjek istarskog pravosuđa, palac odjednom postaje prihvatljiv.

Na nekad Cvitinom zemljištu izgrađeno je čitavo naselje apartmana
Nadležno ministarstvo bi svakako trebalo izvršiti dubinski nadzor i pod hitno utvrditi kako je moguće da unatoč svim spoznajama i vještačenjima pokojna Šimica i Cvita bez skrbnika raspolažu ultra vrijednom imovinom.
Posla ima i lokalna policija koja je u petak zaprimila prijavu prijetnje ubojstvom koju je tijekom deložacije okupljenim prosvjednicima navodno izgovorio Tadija Šarac.
Upravo je širina prosvjeda i intenzitet angažmana stanovnika Lovrečice i okolnih mjesta dokaz koliko su Cvita i njena obitelj bitne za lokalnu zajednicu. Naš će portal nastaviti dubinski i sustavno pratiti situaciju u Lovrečici.