POREČ 62. Annale / New Fundamental Tendencies

U četvrtak, 14.srpnja 2022. u 21 sat u Istarskoj sabornici u Poreču otvara se 62. izdanje Annalea, najstarije skupne izložbe suvremene umjetnosti u Hrvatskoj pod nazivom New Fundamental Tendencies, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč.

Autor projekta je Marinko Sudac, kustosica izložbe Dorotea Fotivec Očić, tekstove potpisuju Ješa Denegri i Feđa Vukić, a ostvarena je uz suradnju Instituta za istraživanje avangarde. Umjetnici koji se predstavljaju na ovogodišnoj izložbi su: Autopsia, Jon Bress Thogmartin, Radomir Damnjanović Damnjan, Herbert W. Franke, Myron W. Krueger, Lucia di Luciano, Franco di Vito, Nato Frascà, Edwin Mieczkowski, Frieder Nake, Lev Nussberg, Giovanni Pizzo, Jorrit Tornquist.

Prigodno predavanje nakon otvorenja održat će Frieder Nake, jedan od pionira kompjuterske umjetnosti, profesor na Sveučilištu u Bremenu. Nakon svečanosti održat će se i afterparty uz DJ Marco Grabber&DJ Dobrila.

Frieder Nake, Homage a Gerhard Richter

Referirajući se na jednu od najznačajnijih pojava unutar europske poslijeratne umjetnosti, pokret Nove tendencije [New Tendencies] (Zagreb, 1961. – 1973.), i seriju pet izložbi proizašlih iz pokreta, Institut za istraživanje avangarde i autor projekta Marinko Sudac sagledavaju kontekst stvaranja unutar umjetničkih grupa u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata koje su djelovale unutar različitih umjetničkih stilova, od programirane umjetnosti, kibernetike, računalne, algoritamske, digitalne umjetnosti i drugih.

"Izložbom se također otvara dijalog o umjetnosti danas, onoj koja se stvara unutar rapidno-mijenjajuće tehnološke stvarnosti i novih sustava vrednovanja.

Giovanni Pizzo (Gruppo 63 i Operativo R)

Promjena paradigme od samostalnog umjetnika do grupa osobito je vidljiva tijekom kasnih 1950-ih i 60-ih godina. Zajedničko djelovanje, u nekim slučajevima i pod manifestima, odvija se unutar vremena značajnog napretka znanosti i društvenih prilika. Kolektivno je djelovanje, kako G. C. Argan tvrdi, tada postalo „neophodno u svim područjima istraživanja: u urbanističkom planiranju i znanosti, kao i u industriji, pa zašto grupno istraživanje ne bi bilo moguće i u umjetnosti?“

Takav primjer nalazimo u radovima Grupe Uno (predstavljena radom člana grupe Nate Frascà). Programirana umjetnost (arte programmata), kojoj naziv daje Umberto Eco 1962., nastaje sustavnom razradom strogo određenih numeričkih/matematičkih zakonitosti.

Slike prestaju biti pojedinačna umjetnička djela, one postaju jedinice u serijama kao posljedice analitičkoga procesa. Jedni od predstavnika te umjetnosti su i umjetnički par Lucia di Luciano i Giovanni Pizzo, koji izlažu i na izložbi Nova tendencija 3 1965. g. Njihovo se djelovanje odvijalo unutar dvije umjetničke grupe – Gruppo 63 (uz Francesca Guerririja i Liu Drei) te Operativo R (uz Franca di Vita i Carla Carchiettija).

Gruppo Austria, predstavljena je na izložbi članom Jorritom Tornquistom, teoretičarom boje, koji svoje radove temelji na točnim eksperimentima bojom, gustoćom i jasnoćom te analizom komplementarnih učinaka.

Izložba New Fundamental Tendencies ističe specifični kontekst unutar kojeg su grupe umjetnika stvarale umjetnost uz pomoć operativnih postupaka i novih tehnologija, a koji dolaze kao nasljeđa futurizma i konstruktivizma kao pionirskih pokreta iz prve polovine stoljeća, gdje njihovi poratni nasljednici nastavljaju ideal sjedinjenja suvremene umjetnosti i znanosti, upotrebe novih tehnologija, među kojima i računala, u svrhe umjetničkog oblikovanja – kako ukazuje Ješa Denegri.

Od programirane umjetnosti do NFT-ja (non-fungible token), mnogo se toga promijenilo u društvenom i tehnološkom okruženju. Ono što ih povezuje je niz započet matematičkim, programiranim slikama u serijama koje su otvorile put kompjuterski-generiranoj umjetnosti i stvaraocima izvan umjetničkog svijeta.

Radomir Damnjanović Damnjan, Trodimenzionalno slikarstvo

To je dovelo do potpuno demokratičnog stvaranja sadržaja na internetu. No, je li blockchain zaista platforma umjetničke demokracije? Može li se unutar visokomarketinški reguliranog sustava stvaranja digitalne umjetnosti razviti iskrena umjetnička linija koja će nastaviti fundamentalne tendencije koje su započete 1960-ih?

Feđa Vukić, jedan od autora tekstova u nadolazećem katalogu izložbe, tako s pravom pita: „Je li suvremeni trend tokenizacije (NFT-non-fungible token) slike novi alat ljudskog nadilaženja prirodnog ili pak put u novu simboličku razinu ideje o slobodi unutar tehnologizirane stvarnosti? 

Ili je to, eventualno, put u direktnu, digitalnu, demokraciju, a što je na tehničkoj razini Beer iskušavao još ranih sedamdesetih godina u projektu Cybersin za vladu Salvadora Allendea (Medina, 2011). Jesu li to nove fundamentalne tendencije računarstva, estetike i ljudske vrste uopće?“, navode organizatori u najavi izložbe.