PRATI GA DOBAR ZVUK! Dean Pavletić - Tone: "Mi smo nevidljivi kad je sve u redu, ali čim nešto ne štima, kriv je tonac!"

Trideset je godina zvučnih čarolija iza pulskog majstora tona Deana Pavletića, poznatog uglavnom kao Tone, od čega je dvadeset proveo pod okriljem vlastite tvrtke AudioLab.

Desetljeća brige za zvuk na brojnim pulskim muzičkim događajima, uključujući i one najveće, dobri duh zvučnog miksera Tone odlučio je proslaviti tako što će, umjesto primanja poklona, on sam Puli darovati nešto. A odluka je pala na koncert grupe Jonathan na pulskom Kaštelu, koji će besplatan za sve.

Za ton će biti zadužen, naravno, tko drugi do tonac Tone.

"Za sve je kriva jedna majica"

Velika proslava u početku Tonetu nije bila u planu. Za koncert i feštu na Kaštelu kriva je, kaže, jedna majica. Ona slavljenička.

- Palo mi je na pamet za 20 godina rada tiskati majice koje mogu pokloniti. Dizajn je osmislio moj sin. Ali, kada sam počeo pokazivati majice, krenula su pitanja: „Pa, kad će onda fešta!?", kaže Tone kroz smijeh, a uskoro se pojavio i vrlo konkretan prijedlog.

- Odlučio sam pozvati Jonathan jer sam s njima puno radio, volim ih i gušt mi je s njima raditi, veli Tone.

Kolega, prijatelj i partner u zločinu već deset godina Marijan Quaranta iz Incognito agencije ponudio je pomoć oko organizacije koncerta za Puležane i plan se zakotrljao.

Tone i Marijan

Od Art&Music festivala pa do koncerata u Malom rimskom kazalištu

- AudioLab je krenuo 2005. godine i, iskreno, ne sjećam se koji nam je bio prvi koncert. Prije toga sam deset godina proveo na sličnom poslu u jednoj drugoj firmi, s tim da nismo bili jako fokusirani na iznajmljivanje opreme, više na prodaju i montažu. Tih početaka se sjećam. Prvi ozbiljniji projekt koji smo tada radili bio je Art&Music festival 1996. godine, prisjeća se Tone.

Nakon desetak godina osjetio je da je vrijeme da put nastavi sam, ali nije u glavi imao sliku da će njegov put izgledati ovako kako izgleda sada kada se osvrne iza sebe. I tada, kao i kod organizacije slavlja, presudio je – jedan prijatelj.

-  Mislio sam da će to biti neko snimanje, servis i slično, međutim onda je došao frend, pitao „Zašto nas ne bi ti ozvučava?“ i ja sam tada kupio četiri pasivne zvučne kutije i neko staro pojačalo. To je bila prva oprema i s time sam krenuo, i uz to paralelno radio i servis, prisjeća se.

Kada bi netko tko nema pojma o ovom poslu pitao čime se AudioLab i Tone bave, najlakše bi im opisao da, osim usluga ton majstora, njegova tvrtka brine za postavljanje ozvučenja u prostore, primjerice u klubove ili restorane.

- Tada sve postavljamo i principu ključ u ruke, i instaliramo sve novo. Čak u jednom segmentu i video opremu i scensku rasvjetu, ali gro poslovanja nam je iznajmljivanje opreme. Naročito po ljeti i u prosincu. Ostalo je sezona „kiselih krastavaca“. Pula postaje totalno turistički grad. Ranijih godina radili smo i u rock klubu Uljanik, a sada kako završi sezona, većih svirki više i nema, osim nešto malo u Rock caffeu i u Mimozi. Ne postoji više mjesto s kapacitetom koje bi moglo zamijeniti Uljanik, kaže Tone.

S kolegom Nikšom Bišćanom

Nikša u Audio Labu

Bilo je, naravno, teških situacija i puno prije korone, koja je i njemu, kao i mnogima, značajno poremetila planove.

- Na početku sam bio čak skoro odustao. Teško je krenuti od nule, dokazivati se po stoti put... I dana svraćam Hamag bicro kredit koji smo podigli kako bismo preživjeli koronu. U vrijeme korone smo se snalazili sa onih 4.000 kuna pomoći od Vlade, ali isplivali smo. Nismo nikad smanjivali broj radnika, svi smo dobivali plaće i sad nas je pet u firmi. Živce je tu izložila i sestra Danijela, koja je stručnjak za papirologiju i koja nam je jako puno napravila ovih godina…, priča Tone.

Godine korone, prisjeća se pak partner Quaranta, za osobe koje se bave ovakvim poslom, bile su toliko stresne, da su njega dovodile do suza. Ali, su isplivali!

- Spremali smo tada Rundekov koncert…. Meni je Tone i prijatelj i poslovni suradnik. Dok se sve rušilo, ja sam u jednom trenutku i zaplakao od muke. Ja sam tada zaplakao od mukle. Ali, on se snalazio, prisjeća se Quaranta.

-  Ali, ta korona nas je naučila i da nam je tempo života bio prebrz. Tada sam i ja malo stao. Išao sam na kampanju, posadio sto pomidora (smijeh)…. Eto, nikad ne bismo rekli da svijet može stati, ali dogodilo se, dodaje Tone.

Glazbeni počeci (privatna arhiva)

Privatna arhiva

Privatna arhiva

Ljubav od djetinjstva

Jasno je da je korijen svega ipak muzika jer, Tone je prvo bio muzičar, a tek onda tonac.

-  Ja sam obožavatelj muzike. Kao i Marijan. Ja sam muzičar koji je prebjegao na drugu stranu. Sa bine sam prešao za mikser. Bendova je bilo dosta. Ja sam svirao gitaru. U početku su to bili uglavnom „klinački“ bendovi. Posljednji ozbiljni u kome sam svirao je bio Rosa Nera. S njime smo ipak bili na „telki“ (smijeh). S Rosa Nerom smo, recimo, svirali 1993. na Metalmaniji u Zagrebu. Mi Kain iz Zaboka smo tada bili jedini bendovi koji nisu uz Zagreba. Tada su još svirali Hard Time, anestezija i tako…, priča Pavletić o svojim sviračkim danima.

Ali, baš kao što je muzika uvijek bila u pozadini karijere s ozvučenjem, tako je i elektronika uvijek bila u pozadini muzike.

- I dok sam svirao u bendu, uvijek sam nešto miksao. I lemio, smije se Tone, kojemu je struka, opet, kako kaže- nešto potpuno deseto.

- Moja struka je turizam. Kao klinac sam radio u Arena Turistu, kao noćni recepcionar i konobar. Ja sam elektroniku uglavnom učio sa strane, na tečajevima. U moje doba škole „šuvarice“, nije bilo dovoljno biti dobar samo iz fizike, morao si imati sveukupno dobar prosjek za elektroniku, pa su u nju ili uglavnom, da kažem u šali, šminkeri (smijeh). A mi ostali smo se uzdali u tečajeve. Ali, to me oduvijek vuklo. Otkako sam bio klinac. To i sviranje, veli.

Marijan Quaranta

Suradnja na velikim koncertima

Zajednička organizacija koncerta u petak bit će, na radost obojice, kruna iznimno plodonosne suradnje Toneta i Marijana Quarante kroz posljednjih desetak godina.

-  Najupečatljiviji naši koncerti bili su Josipa Lisac, prije dvije godine i Bajaga ove godine, u Malom rimskom kazalištu. A pamtimo i Josipin koncert u vrijeme korone i usred drame s toplomjerima, kaže Tone, a Quaranta još u glavi čuva podatak o jednom neobičnom uspjehu u danima pandemije.

- Za vrijeme korone smo radili i Stožer 19 na Kaštelu, što je proglašeno jednim od TOP 5 događaja u Hrvatskoj tada. Čuli smo se tada i odlučili da pokušamo razbit monotoniju. Nitko ništa nije radio, sve se zaledilo. Nitko se nije usuđivao. I ja i Marijan odlučimo napraviti Stožer 19 s lokalnom ekipom, a pozvali smo i Kozmodrom iz Zagreba. Tada se oformio i poseban bend „Hum“ koga su činili Alen Spada, Marco Quarantotto i Miroslav Tovirac. To je bilo jako kompleksno jer morao biti jako limitiran broj ljudi koji su morali biti udaljeni dva metra jedni od drugih…. Ali, htjeli smo motivirati i druge da nešto tada rade, kaže Pavletić.

Malo tko razumije posao tonca

Tone za sobom ima dosta zahtjevnih koncerata. Svakom se posvećuje jednako, ali nije svaki događaj jednako zahtjevan. Paneli s nekoliko sugovornika najlakši su posao, naravno, dok kod većih svirki ima puno faktora.

Neke dvorane nisu koncertne pa to stvara problem, neki su prostori pak tako zahtjevni, poput Malog rimskog kazališta da, kako bi osigurao jednaku kvalitetu zvuka svima u publici, Tone mora tražiti i nacrte od arhitekata kako bi sve dobro pripremio.

- S Malim rimskim kazalištem je sve studiozno. Potrebne su mjere, pripreme, puno računice… Prvi koncert Josipe Lisac tamo bio je najzahtjevniji. Sada se već poznajemo s prostorom. Ove godine smo otvorili godinu s Anelidima, zatvorili s klasičnim koncertom bečkog ansambla "Johann Strauss Capelle Vienna", a bili su tu Bajaga i Buč Kesidi. Najzahtjevnije je raditi klasiku. Radili smo Carminu buranu na Forumu prije nekoliko godina. Bila su tri zbora, orkestar, dva klavira, solisti iz Hrvatskog narodnog kazališta „Ivana Plemenitog Zajca“ iz Rijeke… još sam ja i snimao lajv. Ponosan sam to smo i to dobro napravili. Inače, priprema za koncert ovisi o prostoru. Za manji prostor opremu treba optimizirati da što bolje zvuči, a na koncertima puno ovisi i o bendu, kaže Tone.

Ipak, za tonce stiže neko novo vrijeme jer sve više bendova ima svoje stručnjake.

- Sjećam kada da, kada smo radili „Viva la Pola“; tri dana, dva stagea i samo jedan bend ima tonca. Sve drugo sam ja radio. I to analogno. Tada sam puno više radio. Bilo je bendova, opet, kao nekadašnji Postolar triper iz Zadra, s kojima sam radio puno puta i tek kasnije saznao do ni imaju svog tonca, ali ga nisu nikad vodili u Pulu. Sve manje radimo i više smo servis, dodaje.

A kada bi mogao birati bilo kog muzičara, iz sadašnjosti ili prošlosti, na čijem bi koncertu volio biti tonac, to bi, kaže, bio Ronnie James Dio.

Svi su dobrodošli na koncert

U organizaciju koncerta grupe Jonathan, Audio Lab, veli tone, odlazi svjestan troška ali, sa željom da malo počasti građane.

- Plaćat ćemo prostor, redare, bend, ZAMP… Zahvaljujemo se Kaštelu, odnosno Povijesnom muzeju Pule na popustu od 50 posto za najam prostora. Jonatan je također umanjio svoj honorar, a u susret nam izašli i Pula Film festival ustupanjem stagea i Turistička zajednica grada Pule koja je odobrila financijsku potporu za marketingu.

Zbog evidencije dolazaka, svi zainteresirani trebaju preuzeti svoju besplatnu ulaznici putem sustava Entrio. Fešta počinje danas u 21 sat DJ zabavom za koju je zadužen Marijan Quaranta, dok sam koncert počinje u 22 sata. Nakon oko sat i pol svirke, nastavlja se druženje uz DJ-a do 1.30 sati ujutro.

 Ulaznice mogu preuzeti na sljedećoj poveznici.