Prepoznajete li sebe? Možda je upravo to pitanje koje se, nakon odgledane monodrame "Ja glumica" najduže zadržava u mislima. Jer Daria Lorenci Flatz nije publici ponudila samo kazališnu predstavu. Ponudila joj je sebe. Bez zadrške, bez uljepšavanja i bez potrebe da se ikome opravdava. Daria je doslovno pomela publiku. Njezin izniman glumački talent, nevjerojatna energija i interpretativna nadmoć držali su gledatelje u stalnoj izmjeni emocija. Od glasnog odobravanja i spontanog smijeha do trenutka tišine u kojima su pojedine sekvence njezine osobne priče pogađaju ravno u srž. Smijeh, pljesak, prepoznavanje, pa opet smijeh. Sve je to stalo u jednu cjelinu naslovljenu "Ja glumica", koja bi jednako dobro funkcionirala i pod naslovom "Ja žena". Uz jednostavno, ali nimalo slučajno pitanje: prepoznajete li sebe?
Snaga uma, ali i glumačka vještina dolaze do izražaja u njezinim transformacijama. Od drage mame, susjede i supruge, do talentirane profesionalke, preko žene zmaja, do glamurozne umjetnice i vamp žene. Svaka od tih uloga ima svoju vanjštinu, karakter i poruku. Daria ih je dodatno uokvirila vlastitim rekvizitom/ tijelom, izgledom koji je očito rezultat discipline, truda i pomnog rada na sebi. Tijekom koje je oblikovala, ozdravljala, dotjerivala i dovela do savršenstva, ali o kojem istodobno govori bez imalo zadrške. O njegovim slabostima, nesavršenostima, korekcijama i vječnom popisu onoga što bi se još moglo popraviti da bi bilo još bolje. Za koga? Zašto? I najvažnije, čemu?Upravo tu predstava dobiva svoju dodatnu snagu. Iza svih transformacija, kostima, zavodljivosti i scenske igre pojavljuje se Daria koja propituje nametnute standarde, potrebu za uspoređivanjem i nadmetanjem, nasušnim dokazivanjem i neprestanom utrkom za tuđim odobravanjem. Koliko se zapravo trudimo biti ono što se od nas očekuje, umjesto da jednostavno budemo ono što jesmo?Njezin je odgovor jasan. Odbacuje okove normalnog, trendovskog i poželjnog. Ne pristaje na tuđa mjerila, ne traži potvrdu ni dopuštenje. Ostaje svoja, neovisno o tome kako će to netko protumačiti. I pritom ne docira, ne dijeli životne lekcije i ne glumi nedodirljivu ženu koja je sve shvatila. Upravo suprotno, vlastitim primjerom, humorom i iskrenošću otvara prostor da se svatko u publici barem na trenutak zapita o sebi.
Jer sve ima svoj razlog, svoju cijenu, ali i ono najvažnije- poruku koju često znamo izgovoriti, a tako je rijetko doista živimo: volimo se. "Ja glumica" predstava je koju svakako vrijedi pogledati. Daria Lorenzi Flatz pokazala je da je unikatna, svoja i iznimno talentirana glumica, žena koja nas je slikovito rečeno, pojela za doručak. A onda nas ,nakon što je osvojila pozornicu, podsjetila na nešto puno važnije od svih uloga koje igramo: koliko je važno biti svoj. Bez filtera, bez uspoređivanja, i što je najteže, bez potrebe da se sviđamo. Daria je odabrala svoju borbu - iskrenost, slobodu i pravo da bude ono što jeste. A nama, Dariji i svim Darjama, hvala na lekciji, snazi i hrabrosti koju nam je tako uvjerljivo isporučila i na podsjetniku da je najteža, ali i najljepša uloga koju možemo odigrati upravo ona - biti svoji.Dodajemo, i da je monodrama "Ja glumica" projekt Darie Lorenci Flatz, prvakinje Drame HNK-a, u Zagrebu nastao u suradnji sa supotpisnicom teksta Ane Tonković. Predstava je, u prepunom kazalištu i uz dugotrajni aplauz i bis odigrana u rovinjskom kazalištu "Antonio Gandusio" u sklopu Noći kazališta 2026.