Suptilno oslikavanje tihe radosti i boli majčinstva

"Paralelne majke" prate dvije buduće samohrane majke, koje su se zatekle u istoj sobi u rodilištu. Janis (Penélope Cruz), ushićena što će postati majka, bodri mlađahnu Anu (Milena Smit) koja nije entuzijastična u vezi majčinstva.

Nakon rođenja njihovih kćeri, Cecilije i Anite, upoznajemo okolnosti prije i nakon što su postale majke. Detaljnije upoznajemo uspješnu fotografkinju Janis, njeno nošenje s majčinstvom i poslovnim obavezama te odnos s forenzičkim arheologom Arturom (Israel Elejalde), ocem njezine kćeri. Kako radnja odmiče, saznajemo i zašto kontakt s Anom nije toliko jak kao za bolničkih dana, no Ana uskoro intenzivnije ulazi u Janisin život. Mijenja se i odnos s Arturom, a počinje i razrješavanje povijesne tragedije njezine obitelji, koja je nekoć zbližila Janis i Artura.

Majke, jake žene, uznemirujuća prošlost i puno boja

Tko o čemu, Almodóvar o majkama i prošlosti. I tome doda puno crvene, nešto žute i tirkizne, par kuharskih recepata i toplih interijera. Tu je još jedna dugogodišnja Almodóvarova miljenica Rossy de Palma kao najbolja Janisina prijateljica Elena, direktorica časopisa. Aitana Sánchez-Gijón kao Anina majka Teresa, glumica je kojoj je, došavši kćerki u posjet nakon poroda, najvažnije što je pozvana na audiciju za glavnu ulogu. Emotivno snažni, ali istovremeno krhki i brižni ženski karakteri obilježavaju Almodóvarovu kinematografiju već više od 40 godina.

S jasnim Almodóvarovim političkim statementom, kroz aktualnu životnu dramu dviju majki, film osvjetljava kolektivnu i još uvijek svježu ranu španjolskog društva zbog građanskog rata i žrtava Francove diktature te 100.000 stradalih i pokopanih u neobilježenim grobnicama diljem Španjolske.

Emocije i surovost života uz ljepotu i sklad interijera

Emocije i surovost života konstantno prate Almodóvarove priče dok su ljepota i sklad interijera prepoznatljiv umjetnički aranžman njegovih mizanscena. Antxón Gómez je scenograf s kojim Almodóvar surađuje od svojih početaka, pa tako i u "Paralelnim majkama".

Kolikogod je maštovit u bojama, otkačen u uzorcima i zanimljiv u modnim kreacijama, toliko je i suptilan u oslikavanju tihe radosti i boli majčinstva koje poznaju samo majke; koju su i Cruz i Smit, iako različite, svaka na svoj način odlično oživjele.

Cruz je za ulogu Janis nagrađena na Festivalu u Veneziji. Ovo je njihova osma zajednička filmska suradnja, i sam Almodóvar kaže da mu je ona nešto poput muze.

Originalni soundtrack komponirao je Alberto Iglesias, s kojim je Almodóvar također već surađivao te je u Cannesu 2019. godine nagrađen za najbolji soundtrack za njegov prošli film "Tuga i slava". Iako su "Parelelne majke" bile u širem izboru za Oscara za film na stranom jeziku, ovogodišnji španjolski kandidat je "Veliki Gazda", redatelja Fernanda Leóna de Aranoe.

Najpriznatiji španjolski redatelj nakon Luisa Buñuela

Narativni skok u prošlost, u sceni kad Janis (Penelope Cruz) otvara vrata Arturu, čitko se uklapa u koncept. Ta scena baš miriše na Buñuela. Nekog današnjeg Buñuela, u doba kad mlade, jedva punoljetne majke poput Ane ni ne znaju tko je Janis Joplin, po kojoj je Janis dobila ime. Kao internacionalno najpoznatiji španjolski redatelj nakon Buñuela, kojem se i sam divi, Almodóvar ga smatra 'svojim' te kaže da se može pronaći u svakom njegovom filmu.

Film “Paralelne majke”, iako genijalan, definitivno nije najbolji Almodóvarov film, a jedino zato jer je vrlo teško odrediti najboljeg u toliko kvalitetnom opusu. I ne samo da je vrlo konstantan i produktivan redatelj, već je i odličan dramski pisac. Almodóvar izvrsno razrađuje svoje originalne ideje i prenosi ih u sliku od početka svog rada do danas.

Za film kaže da je postao njegov život, te da često ima osjećaj da je svakodnevna stvarnost tu kako bi mu osigurala materijal za slijedeći film. Za koji, nakon velikog platna Kina Valli, imamo strpljenja.