RIJEŠILI SMO MISTERIJ GROBA S ARAPSKIM NATPISOM: Na Mornaričkom groblju u Puli leži turski kapetan Mehmed Kamel koji je u gradu radio za tajne službe

U drugom dijelu priče o Mornaričkom groblju u Puli objavili smo podatak da smo, upravo tijekom istraživanja za pripremu ovog mini feljtona, odgonetnuli nepoznanicu groba s arapskim natpisom. Bilo je tu raznih zbunjujućih podataka i momenata, a zanimljiva je činjenica da nam je kod zadnjeg koraka prije rješenja pomogla...umjetna inteligencija. No, idemo redom.

Poveden idejom o mornarima s turskog broda, kojih nema na groblju, Branko Perović, autor vrlo vrijedne knjige „Mornaričko spomen groblje Pula“ pretpostavio je da je to spomenik zapovjednika tog broda: nije mu spomenuo čin, ali sada internetom kruži nečija (kriva) informacija da se radi o turskom admiralu.

Prema pulskoj islamskoj zajednici riječ je o izvjesnom hadžij Jadži Juzbasi Kamil-efendiji, odnosno vojnom imamu h. Kjamilu ef. Juzbašiću, što opet nije točno.

Velika je Perovićeva zasluga što je, kako sam piše, od gospode "Mohameda al Sharafija, optičara, i dipl. inž Mohamada Joussija te gospođe prof. Saše Marku, svi iz Pule" saznao da su oni priredili transkript teksta s arapskog na latinično pismo. Taj tekst glasi:

"Mualbata-Afrika Grobaldi suk Maamuri, yuzbashi Hagi Kamel Afandi, Borawah Madfundar, Mawla Rhamt Ilaihi"

Perović, nažalost, nije ponudio hrvatski prijevod, a Google prevoditelj totalno se pogubio, kako u pokušajima s turskim, tako i s arapskim jezikom. Prepoznao je jedino zadnji dio natpisa, "Mawla Rhamt Ilaihi" koji je arapski i znači "Nek mu se Bog smiluje".

No, neke su riječi i "golim okom" bile lako odgonetljive. Kamel je nešto što bi mi mogli doživjeti kao prezime, no oprezno, znajući da do 1936. i reforme Kemala Ataturka, u Turskoj prezimena nisu postojala. Hagi (hadži) je naslov koji pripada svakom muslimanu koji je barem jednom u životu hodočastio u Mekku.

Potom, riječi "yuzbashi" i "afandi" očito su bile turske, kod nas poznate u varijantama "juzbaša" i "efendija"; pritom je trebalo pripaziti na njihovo značenje na turskom, koje se razlikuje od onoga u Bosni, što znači da je "yuzbashi" vojnik s činom kapetana, a "afandi" gospodin, učenjak, poštovana osoba, a nije svećenik, hodža.

Ipak, pola natpisa i dalje je ostalo nepoznatog sadržaja, stoga smo se obratili poznanicima, izvornim govornicima arapskog, koji žive u Puli ali u arapskim zemljama. Naime, prije samog jezika trebalo je ustanoviti vrstu pisma.

I tu su počela iznenađenja. Dobili smo očekivani odgovor da jezik nije arapski, ali i neočekivani da arapsko nije ni pismo, već da bi to mogao urdski, koji se danas govori u Pakistanu. I, zaista, "burawah madfundar" na urdskom znači grob, odnosno "leži u grobu", "ovdje je pokopan", što je imalo smisla.

Slijedeći izazov bio je potraga za značenjem riječi "grobaldi", ali se to pokazalo kao skretanje s puta jer "grobaldi" na arapskom, na turskom a i na urdskom nema ikakvog značenja. Ipak, saznali smo da "grobaldi" znači "pokopan" na uzbečkom, što nije valjalo. Veze Uzbekistana i  Osmanskog carstva tijekom 19. i početkom 20. stoljeća nisu bile posebnog značaja, stoga je bilo teško pretpostaviti da je zadužen za natpis bio podanik osmanskog cara ucbečkog porijekla.

Pomoć je došla od prve riječi na spomeniku, "Mualbata", koja, paradoksalno, ni na jednom jeziku ne znači ništa. No, kada smo tu riječ samo malo namjerno iskrivili, dobili smo Malabata, što je naziv rta u Maroku, preko puta Gibraltara. Činjenica da je druga riječ na spomeniku "Afrika" nekako je sugerirala da smo na dobrom putu, a biti na dobrom putu značilo je da preostale neodgonetnute riječi s natpisa, a to su bile "Grobaldi suk Maamuri" i "burawah madfundar", trebalo gledati kao da su napisane na turskom, ali s pravopisnim, fonetskim ili rukopisnim greškama. Na kraju krajeva, tko zna tko je materijalni autor natpisa na spomeniku, odakle je bio, koji su bili njegov dijalekt i razina obrazovanja. A možda je bio neki tadašnji Puležan koji je natpis s nekog papira prepisao na kamen, a vrlo je malo izvjesno da je mogao biti vješt s arapskim pismom.

Knjiga ukopa

Trebalo je dakle, stupiti u kontakt s nekom osobom kojoj je turski materinski jezik, a koja bi iz krivo napisanih riječi, ili pak iz Turskog kakav je bio prije više od 100 godina, bila u stanju prepoznati značenje i to sastaviti na modernom turskom.

Do tada, (prividno) je čist ostao samo datum na spomeniku. A taj se datum, uz određene „izmjene i dopune" pokazao ključnim.

Na spomeniku je zapisan datum 1334., a pritom je važno naglasiti da islamski kalendar počinje sa 622. godinom, godinom u kojoj se prorok Muhamed sa sljedbenicima preselio iz Mekke u Medinu (Hidžgra - Hegira). Međutim, trajanje islamske godine različito je od onog u gregorijanskom kalendaru (prosječno islamska godina traje 354,36 dana), stoga se razlika od 622 godine do danas smanjila, ovisno o mjesecu, na 577 ili 578 godina. Danas je prema islamskom kalendaru 1446. godina, ali do srpnja ove godine bili smo u 1445. godini.

Prema islamskom kalendaru pulska islamska zajednica bilježi da godina sa spomenika, 1334., odgovara 1915. prema „našem" kalendaru, ali dalje od tog podatka ne ide.

Perović je svoje istraživanje s 1915. prebacio na 1912. i 1913, pa je pokušao pokojnika s Mornaričkog groblja povezati s Balkanskim ratovima, a provjerio je i da li su 1913. godine neki turski brodovi posjetili Pulu ili plovili po Jadranu, no uspio je pronaći samo prisutnost egipatske jahte u Trstu 22. kolovoza 1913. Ipak, nikakve bilješke vezane uz smrt posade nije bilo.

Ključnim se pokazalo saznanje da je Osmansko carstvo od 1839. do 1926. koristilo poseban kalendar, zvao se Kalendar rumi (tur. Rumi takvim: rimski kalendar, jer se temeljio na Julijanskom kalendaru), u kojem je razlika od 584 godine u odnosu na gregorijanski kalendar uvijek konstantna. Stoga 1334. godina sa spomenika odgovara 1918.!

Slijedom toga, uputili smo se do Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na pulskom kaštelu, pregledali knjigu ukopa i kod datuma 12. travnja 1918. našli zabilježenu smrt Mehmeda Kamela.

S prikupljenim podacima, Google, kojeg smo postavili na turski jezik, počeo je davati neke rezultate. Najprije smo našli tweet korisnika Türksam (Türkiye'nin Düşünce Fabrikası / Turska tvornica misli) u kojem je pisalo: „U Puli, u Hrvatskoj, postoji nadgrobni spomenik na kojem piše Kapetan Hadži Kamil Efendija. Ne zna se zašto je ovdje pokopan. Jedan je od časnika kojega je postavio Teşkilat-ı Mahsusa. Ovaj nadgrobni spomenik stoji usamljen među katoličkim, židovskim i bosanskim grobovima."

I dalje nismo znali zašto je Kamel pokopan u Puli, ali barem smo saznali da je zaista radilo o kapetanu, a po prvi put se pojavio pojam Teşkilat-ı Mahsusa ("Specijalna organizacija): ispostavilo se da je to bilo ime specijalne vojne organizacije u Osmanskom carstvu. Konkretno, bila je to posebna postrojba specijalnih snaga carske osmanske vlade pod Ministarstvom rata.

Od velike koristi pokazala se objava na Facebooku korisnika Hatay Haber Merkezi (Novinski centar Hatay) iz koje se saznalo nešto više. Evo prijevoda najbitnijeg dijela: „Godine 1912. odjel Umur-i Şarkiye kao nastavak Teşkilat-ı Mahsusa osnovao je ovdje skladište, a Hacı Kamil Efendi je bio odgovoran za osiguranje pošiljke u Sjevernu Afriku".

Dakle, rt Malabata i Afrika koji su zapisani na spomeniku počeli su dobivati neki smisao. A doznali smo i to da se u Puli nalazilo tursko skladište kojim je upravljao "naš" Kamel.

Objava je važna jer nudi na današnjem turskom jeziku „prijevod" starog ili pogrešnog turskog sa spomenika. Podsjetimo, natpis na kamenu izgleda ovako

"Mualbata-Afrika Grobaldi suk Maamuri, yuzbashi Hagi Kamel Afandi, Borawah Madfundar, Mawla Rhamt Ilaihi"

dok „prijevod" na trenutni turski izgleda ovako

Afrika Grupları sevk memuru, Yüzbaşı Hacı Kamil Efendi, burada medfundur, Mevla rahmet eyleye

što na hrvatskom znači: "Dispečer Afričkih grupa Kapetan Hadži Kamil Efendija je ovdje pokopan. Neka mu se Bog smiluje."

Dakle riječ „grobaldi" odnosi se na grupe, dok „suk Maamuri", u turskoj varijanti "sevk memuru", znači "dišpecer".

Nakon toga, bilo nam je konačno jasno da spomenik na Mornaričkom groblju u Puli nije grob turskog admirala, a ni grob vojnog imama, a dodatne informacije, koje nam daju širi povijesni kontekst, saznali smo pronalaskom na mreži eseja turskog profesora Vahdeta Kelesyilmaza (1964-2016.) naslova „Primjer vjernosti i organizacije u Turskoj vojsci – specijalni dokumenti".

Međutim, taj je esej bio preteški izazov za Google prevoditelja, stoga smo koristili umjetnu inteligenciju ChatGBT koja nam je priredila odličnu sintezu teksta.

Kako smo već objavili, saznali smo da je tijekom Prvog svjetskog rata Mehmed Kamel bio odgovoran za upravljanje turskim skladištem koje je u Puli osnovao Teşkilat Mahsusa, specijalna vojna organizacija Osmanskog Carstva."

"Yuzbashi Hagy Kamel Afandi", kako mu piše na grobu, bio je odgovoran za pošiljke, prijem i dostavu materijala i vojne opreme, vođenje korespondencije i logističku podršku turskim dužnosnicima koji su odlazili Afriku ili dolazili iz Afrike gdje su, na kolonijalnim područjima sila Antante, u tajnim operacijama poticali pobunu muslimana protiv Velike Britanije i Francuske, zemalja koje su u Prvom svjetskom ratu bile neprijatelji Osmanskog carstva koji je bio u savezu s Austro-Ugarskom i Njemačkom.

Dio „tog" prometa vršio se podmornicom, vjerojatno austrijskom ili njemačkom, koja je pristajala u Puli. Mehmet Kamel bio je zadužen i za isplate plaća i putnih troškova časnika u prolazu, za održavanje kontakata između Istanbula i Beča, a esej profesora Kelesyilmaza bavi se i njegovim nasljedstvom i situacijom njegove obitelji nakon njegove smrti. Ostavio je suprugu, dva sina i dvije kćeri.

Ovim se saznanjima otvara novo, malo poglavlje pulske povijesti. Naravno, autori objava na twitteru i Facebooku, a najviše profesor Vahdet Kelesyilmaz, znali su o vezi Mehmeta Kamela s Pulom, stoga nismo oktrili nešto nepoznato. Vjerojatno, još je mnogo profesora i istraživača, kako u Austriji pa tako i o Turskoj, koji o Kamelovom boravku u Puli imaju još nama nepoznatih informacija. Međutim, prema našim saznanjima, ovo je prvi put da pulska, pa i stručna javnost, doznaju čiji je to spomenik na Mornaričkom groblju, tko je bio Kamel i zašto se nalazio u Puli.

Koje su to podmornice uplovljavale i isplovljivale iz Pule, koliko je to dugo trajalo, u koje su Afričke zemlje upućivane? S kojim je tijelima Austrijske uprave u Puli surađivao Kamel, kakav je bio njegov odnos s građanima Pule, kako mu je bilo u Puli, da li je o Puli ostavio neka svoja zapažanja? Od čega je iznenada umro, da li je bio predmet ili žrtva špijunaže, što se sve o njemu nalazi u arhivima u Beču i Istanbulu? Sva su to pitanja koja mogu biti vrlo zanimljiva povjesničarima, a u Puli postoji studij povijesti.