"Ono što je kamera zabilježila znatno je više nalik niskobudžetnom hororu nego diznijevskoj bajci kakvu nam devastatorski lobi nudi. Moja je kamera zabilježila samo materijalne dokaze bezumne pohlepe koja se odvija po moru, kopnu, a sad već i po zraku", kaže Pauletta koji je s kamerom obišao 100-tinjak istarskih sela. O tome ekskluzivno govori za Istru24
"Ono što je kamera zabilježila znatno je više nalik niskobudžetnom hororu nego diznijevskoj bajci kakvu nam devastatorski lobi nudi. Moja je kamera zabilježila samo materijalne dokaze bezumne pohlepe koja se odvija po moru, kopnu, a sad već i po zraku", kaže Pauletta koji je s kamerom obišao 100-tinjak istarskih sela. O tome ekskluzivno govori za Istru24
"Obišao sam stotinjak istarskih sela i shvatio da ću završiti na antidepresivima i da se ono što moje oči vide ne podudara s onim što izjavljuje gospodin direktor Turističke zajednice Istre. I ta nepodudarnost je vidljiva u snimljenom materijalu", kaže renomirani akademski slikar, s kojim smo naknadno više popričali o tom novom autorskom intrigantnom i itekako potrebnom projektu", kazao je slikar Robert Pauletta tijekom sinoćnjeg zanimljivog gostovanja u Art forumu u Gradskoj radionici Puli.
Intimnom je publikumu odao tajnu da ga je proljetna izjava direktora Turističke zajednice Istre Denisa Ivoševića o tome kako su "oni" (koji oni?) spasili 200 sela, potaknula da nakon dovršetka i premijere njegova filma "Gozba" (snimljene iz kajaka u premanturskom akvatoriju) krene u snimanje novog filma o istarskim selima.
Robert Pauletta, inače sin izvornog osnivača IDS-a Ivana Paulette, kasnije disidenta i kritičara te stranke, snimio je već dosta materijala.
(foto: novo istarsko "selo")
I u svom prošlogodišnjem filmu "Gozba" čije je dijelove pokazao sinoć publici, i koji bi svoju premijeru trebao uskoro doživjeti i u Puli, Pauletta je, između ostalog, tretirao i fenomen duboke, ontološke, neizlječive devastacije krajolika u kojemu je odrastao - Premanture, njenog mora, priobalja i kopna.
Ekskluzivno za Istru24 nam naknadno pojašnjava: "Još jednom zaprepašten nad provedenim urbanicidom koji je zahvatio krajnji jug Istre želio sam, u potrebi za vlastitim spasenjem, ostati slijep na identične trendove diljem Poluotoka. Tad sam naišao na članak u Glasu Istre u kojemu gospodin Denis Ivošević, direktor TZ Istre, govori o 200 spašenih sela u Istri (povrat života i dostojanstva) te neprikosnovenoj činjenici da se Istra može pohvaliti najodrživijim turizmom na Mediteranu".
- Opala, kakva je sad to šizofrenija, pomislio sam, između onoga što ugledni stručnjak navodi i onoga što ja vidim? Želeći se uvjeriti u bar relativnu zdravost vlastitog uma montirao sam kameru na kombi, sjeo i krenuo snimati. Dakle, ono što je kamera zabilježila znatno je više nalik niskobudžetnom hororu nego diznijevskoj bajci kakvu nam devastatorski lobi nudi", dodaje Pauletta.
Pauletta je prošle godine režirao prvi premanturski, nezavisni, biografski, lokalni film "Gozba", najvećim djelom sniman na premanturskoj Punti. Složenac je videa, eksperimenta, klasične naracije i animacije, mješavina dubokih emocija prema rodnoj Premanturi, iskustva proživljenog, suočavanja i nemirenja sa stvarnošću koja u hiperturističkom mjestu 'domorocima' često smeta
"Uz sve, svjetski najbolje ulje, vino, sir, tartufe, pršut, đin, rake i tko zna šta još ne, moja je kamera zabilježila samo materijalne dokaze bezumne pohlepe koja se odvija po moru, kopnu, a sad već i po zrak. Dakako da to nije posljedica turizma po sebi, nego je to posljedica suštinskog miksa neznanja i nemoći, partikularnih interesa, lošeg planiranja i upravljana resursima, prevladavajućeg društvenog oportunizma, građevinarskih lobija, arhitekata koji to potpisuju, potkupljivih političara i mnogo toga još, veli.
"I na kraju kruna svega, a to je nadasve zabrinjavajuće, posljedice su vidljive i neizlječive, a odgovornih nema. Kao nekad u socijalizmu, društvena odgovornost bi se reklo", nastavlja on.
Za istražiti cijeli taj fenomenološki svemir turističke prekomjernosti trebalo bi možda, dodaje Pauletta, snimiti kilometarski dokumentarac. No u novom filmu, bolje rečeno video triptihu koji priprema, ograničava se na tri elementa koja su mu bila vizualno ključna.
- Prva cjelina dokumentira novonastale zidove koji okružuju privatne posjede. Ti zidovi različitih visina, materijala, formi, načina izgradnje teku unedogled i dojmljiv su video materijal.
- U drugoj cjelini portretirane su tzv. istarske vile, kuće za odmor, kuće za najam, dvorci, štancije i prateći simboli dobrog ukusa, a to su bazeni.
- Treća cjelina filma donosi slikoviti zapis ulaza u te iste kuće. Riječ je o mnoštvu dojmljivih portala ukrašenih lavovima, labudima, konjima, boškarinima, ždralovima. Pravi dokaz da doista živimo istarsku bajku, zaključuje gorkom ironijom Robert Pauletta.
Pauletta gotovo ispovjedno, svakako iskreno, kaže i ovo: "Ja sam sam sebi kao slikar baš dosadio, baš zapravo i stoga si dozvoljavam ići u druga polja. A to je li netko angažiran ili ne u svom slikarstvu: taj angažman u slikarstvu ili bilo kojoj umjetnosti neće nikome pomoći! To je samo moderni zadnji način da se dođe do fondova, do šoldi, da se prikaže, da to bude zabavno. Zapravo je to nekakva šminka koja je meni osobno nesimpatična u slikarstvu, iako sam u svojoj umjetnosti radio mnoge stvari koje su bile angažirane, od jumbo plakata do razglednica koje sam slao gradonačelniku. Nisam nesenzibilan prema stvarnosti i okruženju i prema socijalnom aspektu, ali mislim isto tako da to nije jedini narativ kojim se umjetnost služi. I zato ono što danas vidim ( što je vrlo evidentno), jest to da je umjetnost počela gubiti na svom iskon, koji nije isključivo narativan, koji nije ideološki obojan ili teološki, koji nije u krajnjoj liniji, propagandni materijal za određeno političko mišljenje ili stranačko. Jer toga zaista ima. Vjerujem u takvo slikarstvo".
Na pitanje kako objašnjava svoje radove, pogotovo apstraktne, odgovara: "Mogu postojati radovi koji ne žele ništa reći. To je najbliže onome što sam želio reći. A, drugo, to je kao da arhitekturu objasnim baletom. Nikako. Ili imaš doživljaj toga ili ga naprosto nemaš. Ali da je to moguće objasniti riječima, onda bih to napisao. Slikarstvo ima tu divnu mogućnost da iskazuje neiskazivo. Ono što drugi mediji ili tehnike, druge forme, nisu u mogućnosti, slikarstvu se pruža ta mogućnost da unutar tog jednog malog formata jako puno kaže na jedan sasvim svoj i drugačiji način. Jasno, tu se treba imati određeni senzibilitet da se tome može pristupiti i da se zna na neki način pročitati sliku, je li to pasta ili namaz, kakva je podloga, kakav je sjaj, ono što je pikturalno u slici. To je isto tako nešto što se prepoznaje i u djelima klasične glazbe koja je isto tako neizreciva, ne možeš je prevesti."
- Nije mi bitno što će publika misliti. U slikarstvu je, vjerojatno kao i u drugim umjetničkim formama, užitak u stvaranju. U trenutku dok djelo nastaje, to je neprocjenjivo iskustvo. To navodno doživljavaju gitaristi za solaža u džezu, a toga sigurno ima u baletu. I taj te gušt naprosto zove da ga još koji put probaš. A što će okolina misliti, a bože mili, to nije nužno, veli Pauletta.
Prikazan je i par dijelova njegova filma "Gozba", u kojem Pauletta iznosi sažeto svoj filozofski i teološki kredo: "Tako to ide: tijela i njihove posljedice, ideje, misli, naelektrizirane emocije. Sve su to valovi koji putuju eterom, interferiraju, fluktuiraju, umrežuju se. Fora je, neobično lijepe matematičke jednadžbe. I onda, pri određenoj temperaturi i pri određenoj brzini , uz pjenu, ti valovi postaju čestice, a te čestice mi doživljavamo kao stvarnost, kruh naš svagdanji".
Robert Pauletta:
1961. rođen u Puli.
1979. maturira u Puli na srednjoj umjetničkoj školi pod voditeljstvom Ivana Obrovca .
1985. godine diplomirao je slikarstvo na ALU Zagrebu u klasi prof. Ferdinanda Kulmera.
1983. do 1985. surađuje u atelijeru Ede Murtića.
1987. godine sudjeluje u osnivanju HDLU Pule, kasnije HDLU Istre.
1991.- 2003. Robert Pauletta radi kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli i jedan je od osnivača Škole.
2003.-2009. godine umjetnički je voditelj MMC LUKA gdje priređuje niz kulturnih i društvenih manifestacija vezanih za nove medije, film, slikarstvo, performans i književnost.
2007.u izdanju HDLU-Istre i Medita doo. izlazi monografija o umjetnikovom radu. Autor monografije je viši kustos Mladen Lučić, a grafičko oblikovanje potpisuje Predrag Spasojević.
2009.Robert Pauletta postaje član HZSU–a i posvećuje se isključivo umjetničkom radu.
2013.-2016. osniva Umjetničku organizaciju Robot te s kolegama Bojanom Šumonjom i Teom Bičić pokreće rad galerije POOLA.
Svaki policijski službenik je trebao oduzeti moju iskaznicu i poništiti ju ako je bila nevažeća, i onda bi to riješili. Ja godinu dana živim u uvjerenju da ću do veljače iduće godine napraviti novu osobnu iskaznicu s novom adresom, kazao je Galović
Projektom se rekonstruira 1200 metara i dograđuje 145 metara lukobrana, a pored povećanja maritimne sigurnosti luke i zaštite grada od visokih valova i potencijalnih poplava, ovaj projekt će doprinijeti i povećanju teretnog i putničkog prometa unutar luke Pula kao i potaknuti nove investicije, kazao je župan Miletić
Njegova otpornost, agresivnost, veliki reprodukcijski potencijal i tolerancija na širok raspon uvjeta čine ga jednom od najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu * Rješenje ipak postoji
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
