Rovinj se prisjetio slikara Bruna Mascarellija. Njegova kuća ponovno otvorila vrata umjetnosti i uspomenama

Neke kuće nisu samo zidovi, prozori i vrata. One u sebi čuvaju živote, razgovore, mirise, uspomene i tragove ljudi koji su ih učinili posebnim. Takva je kuća i u Grisiji 46., dom Bruna Mascarellija, umjetnika koji je velik dio svog života proveo u Rovinju i ostavio dubok trag u njegovoj likovnoj i kulturnoj povijesti. 

U godini u kojoj se obilježava 100. obljetnica njegovog rođenja, vrata njegovog nekadašnjeg doma ponovno su otvorena. Treću godinu zaredom njegova supruga Marisa Mascarelli priredila je Dan otvorenih vrata, pretvarajući obiteljski prostor u mjesto susreta umjetnosti, ljudi i uspomena.

Mascarelli je u Rovinj stigao 1949. godine, a upravo je ovdje započeo svoj intenzivni izlagački i umjetnički život. Bio je jedan od utemeljitelja Rovinjske škole, sudjelovao  je u osnivanju Likovne kolonije i Grisie, dok je njegov dom u Grisiji desetljećima bio mjesto umjetničkih susreta, druženja i nadahnuća.Treća edicija Dana otvorenih vrata, nastala iz ljubavi i sjećanja njegove životne suputnice Marise, i ove je godine okupila brojne Rovinjce i goste koji su željeli zaviriti u prostor u kojem je umjetnik živio i stvarao.

A taj prostor nije bio tek kulisa događanja. Izložene slike, od kojih su neke prvi put predstavljene javnosti, u kući u kojoj su nastale, dobile su sasvim drugu dimenziju. Umjetnost se vratila tamo gdje je nastajala, među zidove, predmete i uspomene koje još uvijek nose Mascarellijevu prisutnost.

Posebnu priču pričale su oslikane kutije cigareta. Ono što je nekome bio tek odbačeni predmet, Mascarelli je pretvarao u umjetnički materijal, dio svojih ambalaža i kreativnog svijeta. U dvorištu i kući tako se moglo osjetiti nešto od njegovog načina razmišljanja, sposobnosti da u običnom predetu pronađe novu ideju, novu sliku i novi život.

Marisa Mascarelli neke je od tih kutijica iskoristiti i kao poklon posjetiteljima. Mali znak pažnje, ali i lijepa poruka kojom se kaže da da umjetnost nije nešto što nužno treba ostati zatvoreno iza vrata galerije. Ona se može ponijeti sa sobom.

Večer je iz kulturni bila i društveni događaj. Brojni građani dali su svoj obol, a posebnu večer otvorila je glazba Tonyja Cetinskog i Riccarda Bosazzija, koji su nastupili s prozora kuće u Grisiji 46. Posebno emotivan trenutak na najljepšoj rovinjskoj starogradskoj ulici, koja je bila okupana glazbom, dogodio se izvedbom pjesme "Santa Eufemia", Danijela Načinovića, posvećena Rovinju, koja je kod mnogih okupljenih izazvala suze. Projekt "D/Oživljena slika - Bruno 100", u kojem su se isprepletali pokreti, glasovi, ples, poezija, recital također, je izazvao veliko zanimanje publike, koja je i sama, na poziv organizatora (Milan Medak i Sanja Lađarević) u njemu sudjelovala. Naime, sudionici programa povezani lancem ruku iz Grisije su nastavili prema dvorištu kuće, stvarajući prizor koji nije bio samo umjetnički performans, već svojevrsni zajednički pozdrav čovjeku koji je svoj život neraskidivo vezao uz Rovinj.

Jer Bruno Mascarelli nije samo slikao Rovinj. On je bio dio njegova života. Njegove slike danas svjedoče o vremenu, ljudima, i gradu koji se mijenjao, a njegova kuća u Grisiji ostaje jedno od mjesta na kojima se ta veza može  gotovo fizički osjetiti.  I upravo zato je važno što se ta kuća i dalje otvara. Ne samo, kako i se vidjele slike, nego i kako bi se osjetio čovjek koji ih je stvorio.

U godini njegova stotog rođendana, 18. kolovoza, Rovinj se tako još jednom okupio oko Bruna Mascarellija. U njegovoj kući, među slikama, glazbom, poezijom, prijateljima i sugrađanima prošlost nije djelovala daleko.

Bila je tu, živa i prisutna, kao da je Bruno samo nakratko izašao u svoj vrt, zapalio cigaretu, i zamišljen, već počeo razmišljati o nekoj novoj slici.

A Rovinj je te večeri, barem na trenutak, doista bio jedan grad i jedno srce.