Obilježavajući 20 godina svog kontinuiranog umjetničkog rada, istaknuta pulska slikarica i likovna pedagoginja Sanja Simeunović Bajec od preksinoć se publici, s recentnih 20-ak akrila na platnu, predstavlja izložbom "Zapisi" u Gradskoj galeriji Pula.
- Slikarica, a naziv književni, "Zapisi". Zašto?
- Dobro pitanje. Zbog pandemije smo svi bili u izolaciji. Šetajući sa svojim psom oko trstika na Valdebeku, izvela sam vizualne kadrove, i te male sekvence prenosila na platno. Igrala sam se pritom i ritmom. Kasnije sam prešla na kolaž, u koji sam pohranila te zapise (zato i takav naslov izložbe), bilješke. Dakako da su to likovne bilješke, zapisi likovnim jezikom.
- Kakav je vaš odnos prema vlastitom stvaralaštvu?
- Jedina je istina ono što istinski i iskreno radimo. Ljudi to prepoznaju. Drago mi je da je toliko ljudi došlo na otvorenje izložbe i da prati moj rad. To se reflektira i u mom stvaralaštvu prema vani.
- Očekivalo bi se da ćete dva desetljeća kontinuiranog umjetničkog stvaralaštva predstaviti radovima iz svih faza vašeg opusa, no odlučili ste se za novije radove. Zašto?
- Vratila sam se samo unazad dvije godine. Imam jako puno radova, a dosta sam slika iz prijašnjih ciklusa i prodala. Ovdje sam se više fokusirala na slikarski dio i kolaž, odnosno na istraživanje materijala. Zapisi se mogu pisati na dugo, a može se sve reći u dvije rečenice. Tako sam ja kroz likovni jezik istraživala, negdje dugo, a negdje kratko. Uhvaćeni su oblici inspiracije, susreta, viđenog, sve ono što nam se kao pojedincu vrti u glavi u karanteni. Kad je čovjek u izolaciji, i nema baš vanjskih sadržaja pa je više usmjeren na sebe, na uspomene. Stoga se čovjek trudi da ga i mali 'kadrovi' učine sretnim.
- Profesorica ste stručnih predmeta u Školi primijenjenih umjetnosti u Puli. Kako ste pomirili taj kontrast - a stvaralačkom radu meditativnost, a u kontaktu s djecom aktivan pedagoški rad?
- Kao i moje kolege, tijekom izolacije educirali smo učenike online. Naravno da nije stao život, pogotovo praktični radovi. U online nastavi učenici su slali fotografije radova. No, nije to baš bilo kao što je rad u učionici, improviziralo se. No, nije svako zlo za zlo. Naučili smo neke nove alate, prikazali dosta multimedije, tako video materijale cijelog postupka izrade.
'Ona se igra snatrenim oblicima'
Nakon ovog blic intervjua nije naodmet citirati kustosa Eugena Borkovskyog koji u katalogu ove izložbe navodi: "Teme od kojih autorica kreće u avanturu interpretacije jesu proživljena svakodnevnica. Umjetnica je na razmeđi doživljaja i svijesti o mijeni".
- Šarmantna lakoća pristupa zadatku karakteristika je autoričina rukopisa. Ona se igra snatrenim oblicima. Pritom ostaje vedra, ali ne sakriva potpuno sinopsise doživljaja. Priklanja se suvremenom pa umjesto estetskog poštuje instinktivno. Ona voli miješanje stilova i tolerantna je prema rascjepkanosti i nejasnosti oblika. Naglasak je stavljen na igru, a ne na pravilo, veli on.
U žiži su, veli Borkovsky, propitivanja vezana uz memoriju lokacija te propitivanje identiteta iskazano kroz vizualizaciju. Sanja je svjesna da nesigurnost postojanja uvijek biva kompenzirana doživljajem, određivanjem osobnog prostora.
- Kutak pod suncem ima dva orijentira: psihološki i fizikalni. Fizikalno, pojam znači površinu lokacije. Psihički, memoriranje određenog prostora unosi ideju pripadnosti. Ovaj projekt nudi odsjaje osobnih trenutaka boravaka na memorijskoj i realnoj lokaciji, kaže kustos.
Sanja Simeunović Bajec rođena je 1975. godine u Puli, a diplomirala je 1999. godine na Filozofskom fakultetu u Rijeci.
Do sada je imala 25 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Predsjednica je Udruge 'More', gdje 20 godina vodi vrlo uspješnu likovnu radionicu Artić. Članica je HDLU-a od 2001. godine.