'SEDMO NEBO' U ARENI Je li Krešimir Mikić pogođen za glavnog junaka?

Ne bude li većih ugodnih iznenađenja u preostaloj polovici festivalskog tjedna 70. Pule, debitantski film Jasne Nanut “Sedmo nebo” - nepretenciozna, lagana urbana komedija o vječnoj i zahvalnoj temi bračne nevjere -  vjerojatno će osvojiti nagradu publike. Sinoć je jako dobro prošao na svjetskoj premijeri u Areni.

Budući da je riječ valjda o najtraženijem, no i najtežem žanru - uz bitno lociranje radnje u današnju urbanu sredinu koja rijetko izbija na filmsku površinu pored turobnih ratnih ili egzistencijalističkih tema ili, pak, sporih artističkih ostvarenja - ne bi iznenadilo da i stručni žiri (koji ove godine čine pet filmašica) nagradi ovaj relativno uspješan odmak od prosječnog pretencioznog hrvatskog filma koji nikako da ostari univerzalnu, u svakom dijelu svijeta prepoznatljivu kvalitetu. Toliko da mnogi hrvatske filmove ocjenjuju zasebno, odvojeno od standarda filma u drugim kinematografijama, zbog čega su gledatelji ponekad neopravdano darežljivi u ocjeni.

Izvjesno je da je Jasna Nanut pokazala velik redateljski, a i (uz Hrvoja Osvadića) scenaristički potencijal, pa i kvalitetu, pa će biti zanimljivo biti pratiti nastavak njene karijere.

Što nedostaje filmu? Ritma. Nakon dobre dionice slijedi razvodnjavanje, u čijoj je izmjeni daleko najbolji i istinski smiješan (premalo za komediju) dio kada antijunak Nino Radman (Krešimir Mikić) vježba s kumom (Nikša Butijer) priznanje nevjere svojoj ženi (iako s malo teksta, jako dobra Iva Mihalić).

Mnogi će se vjerojatno složiti da je Krešimir Mikić idealan glumac koji je trebao utjeloviti glavni lik sve smušenijeg muškarca, nevjernog supruga, ljubavnika, relativno uspješnog redatelja koji ne cijeni to što radi - televizijske TV show emisije.

No, ostaje dojam da je Mikić mogao dinamičnije, energičnije pa i uvjerljivije izvesti lik sebičnog ‘toše’ koji pune tri godine živi u trokutu, kojeg ganja povišeni tlak, sve paranoidniji strah od supruge, želja za priznanjem, želja za očuvanjem obitelji, ali i želja za očuvanjem ljubavnice u koju je zaljubljen.

Toj, pak, zaljubljenosti kukavnog Nina i plesačice Tamare (korektna Iva Jerković) , kao i strasti koja inače kumuje nevjeri, dana je premala redateljska pažnja.

Vrijeme je, kažu, najbolji kritičar koje će s odmakom reći svoj konačan, najvjerodostojniji sud.