Dugim pljeskom pulska publika sinoć je na Maloj sceni INK-a nagradila dvoje renomiranih koreografa, redatelja i izvođača Miřenku Čechovu i Radima Vizváryja iz češke kazališne skupine Tatehorse, za dojmljivu izvedbu predstave "Svjetlo u tami", kojom je na Maloj sceni INK-a otvoreno 32. izdanje međunarodnog kazališnog festivala PUF.
Teme smrti, ljubavi, grijeha i pakla prikazane su kroz precizan koliko i graciozan izraz, uz korištenje lutaka, maski te vrhunskih formi suvremene mime i plesa.
Premda su je gledatelji već i zbog oniričnosti, poetske snage pokreta, poticajne vizualnosti (uz vrlo dobru rasvjetu,) kao i snažnu glazbenu podlogu mogli doživjeti i interpretirati šire od autorskog koncepta, dobro je bilo pročitati uoči predstave okvirnu informaciju da su autori inspiraciju pronašli u Danteovu ‘Paklu’, odlomcima iz djela Marquis de Sadea, kao i u duhovnom utjecaju Bachove ‘Umjetnosti fuge’.
U prizorima odnosa dominacije i ovisnosti posebno je bio upečatljiv središnji ples, u kojem je ona lepezom inventivnih pokreta, ali i 'onostranom' interpretacijom briljirala kao njegova marioneta.
Iako se predstava kreće mračnim prostorima seksualnosti, nasilja i smrti, njezina snaga leži u životnosti izvedbe. Svaki pokret i gesta pažljivo su oblikovani, privlače pogled i grade uzbudljiv, vizualno raskošan svijet.

Anno Domini u pulskim tunelima
Nakon predstave u INK-a, u tunelima Zerostrasse izvedena je međunarodna site-specific koprodukcija Anno Domini 2026, nastala u suradnji Daniela Pasija iz Brazila, Soul Flowa – prostora za ples i pokret iz Pule, polaznika dramskog i plesnog studija Istarskog narodnog kazališta te Kazališta dr. Inat.
Polazišna točka koncepta ovogodišnjeg Anno Domini bila je kabalistička legenda o golemu - glinenom biću oživljenom upisivanjem Božjeg imena, primitivnom robotu stvorenom da zaštiti svoju zajednicu, ali koji se naposljetku preobražava pod utjecajem vlastite nekontrolirane moći, poručujući generacijama da se sirova moć, bez istine i etike, neizbježno pretvara u prah.
U tom metaforičkom bunkeru/logoru glumci su bili 'obični ljudi' koji uz vlastita, različita tumačenja aktualnih društvenih i egzistencijalnih problema pokušavaju te na koncu zajednički iznalaze izlaz iz labirinta.