TROKUT TUGE Rubena Östlunda: groteskno ruganje porocima zapadne civilizacije

Posljednji film enfant terrible-a današnjeg filmskog svijeta, majstora Rubena Östlunda, osigurao mu je mjesto u reprezentativnoj skupini dvostrukih dobitnika Zlatne palme. Ovim se uspjehom švedski redatelj, scenarist i montažer pridružio Coppoli, Kusturici, Billeu Augustu, Hanekeu, Kenu Loachu, braći Jean-Pierre i Luc Dardenne, Shōheiu Imamuri, te svom zemljaku Alfu Sjöbergu.

Östlundove teme

Kod odabira tema, Östlundu ništa nije sveto. Za crnu komediju ‘Force Majeure’ (hrvatski prijevod je ‘Turist’) gdje je lavinom pomeo egoe oženjenih i neoženjenih muškaraca, 2014. je dobio Nagradu žirija u selekciji Izvjestan Pogled u Cannesu, i Zlatni Globus. Satiričkom dramom ‘Kvadrat’, kojom je na proste faktore razložio prestižni svijet umjetnika i galerista, osvojio je 2017. svoju prvu Zlatnu Palmu, šest Europskih filmskih nagrada i Akademijinu nominaciju za Oscara.

 ‘Trokut tuge’ klasno je osviještena satirična drama u kojoj u prvom činu upoznajemo par modela influencera Carla (Harris Dickinson) i Yayu (nedavno preminula Charlbi Dean), njihove poslove i živote, te njihov partnerski odnos zasnovan na slavi, Instagram objavama i prenemagajućim izjavama o ljubavi, feminizmu i drugim idejama.

Njih dvoje, te ruski tajkun, trgovac govnima, kako sam sebe naziva, Dimitry (Zlatko Burić Kićo) s obitelji i šačica ultra bogatih grotesknih likova, krstare jahtom gosteći se blagodatima luksuza. Kapetan jahte (izvrsni Woody Harrelson) voli alkohol i Marxa, i ne izlazi iz svog kabineta sve do svečane večere koja se priređuje kako bi gosti imali priliku susresti baš njega. Svakojake su pikanterije zalivene skupim alkoholnim pićima i fine diningom, uskoro i vatrometom povraćanja uslijed morske bolesti, te obraćanjem putnicima u eteru, za vrijeme dugotrajnog brodoloma.

Naređujem ti: uživaj u trenutku!

(Dimitryeva supruga obraćajući se mladoj službenici na jahti)

Kako to već ide kod beskompromisnog Šveđanina, oni plove do trenutka u kojem ostanu bez svega toga. Tu završava drugi i počinje treći čin, i dolazi novi ustroj. Društvene uloge i položaji moći zamijenjeni su, dok se sarkazam i podsmijeh nastavljaju nizati u savršeni brehtijanski komentar.

Kao i svi njegovi filmovi dosad, tema kojom se bavi snažan je socijalni i politički komentar, provokativno i nemilosrdno rešetanje kako u slici, tako u dijalogu, glumi i odabiru kostima, maske, interijera i svega ostalog, određene klasne skupine ili pak socijalnog fenomena na kojeg se obrušio. Ovdje su to bogataši, društveni status uvjetovan bogatstvom, snobizam, moć koju bogataši posjeduju i zloupotreba iste.

Problem sa socijalizmom je što vam na kraju ponestane tuđeg novca.

(izjava Margaret Thatcher, Dimitryeva replika)

Usput pokazuje i nesposobnost ponašanja bogataša kao ni preživljavanja u situacijama koje nisu predvidive, te njihovu želju za pokoravanjem, ali i uništavanjem siromašnijih. Grozničava želja siromašnijih (a time i manje društveno moćnih) za iskorištenjem, kažnjavanjem i osvetu bogatašima zbog svega navedenog, također je izvrsno provučena kroz narativ, kao jedan od lajtmotiva na kojeg se naslanja tema.
Filmski svijet Rubena Östlunda

Östlund u svojim filmovima svijet konstruira otvaranjem situacija, a ne empatijom za određenu sudbinu ili pak studijom karaktera. Baza toga je nelagoda koja eskalira. Ovdje uslijed susreta karaktera koji su karikaturalni, a i zbog samog brodoloma i situacija dalje (neću otkrivati). U prijašnjim uradcima karakteri nisu bili ovoliko karikaturalni, no neugoda postoji i gradi se u svakom njegovom narativu.

Kićo Burić u razgovoru nakon projekcije na zatvaranju Zagreb film festivala ističe kako se karakter Dimitrya upravo otvorio u situacijama s Kapetanom, te da je to dio divnog iskustva rada s Östlundom, jer on prepušta karakter glumcu, s kojim prethodno napravi mnogo priprema, no ne daje striktne glumačke upute. Gluma je tako zasnovana na improviziranju, pa je Burić mali dio svoje replike izveo na hrvatskom jeziku. Upitan zašto je to izgovorio na hrvatskom, odgovorio je da to nije znao reći ni na jednom drugom jeziku.

Socijalizam funkcionira još jedino u raju gdje ga ne trebaju, i u paklu gdje ga već imaju.

(izjava Ronalda Reagana, Dimitryeva replika)

Živopisna dugačka sekvenca vragolija ruskog kapitalista i američkog komunista (Dimitryjev autoironični naziv za njih dvojicu) u kapetanovoj kabini, u kojoj Dimitry i Kapetan mudruju, izvrstan je filmski momenat koji će ući u mnoge anale, časopise i već je kult. Burić je za ulogu Dimitrya nominiran za Europsku filmsku nagradu, tzv. europskog Oscara.
Preporuka za gledanje

Film je idejno, tematski, zvučno i vizualno odličan, no predug. Najslabiji, s vidnom potrebom da bude kraći, je treći čin koji je, naspram izvrsnog drugog, premlohav. Prvi čin bi također mogao biti kraći jer mu je ideja jasna. Dužina dobiva na dramatičnoj važnosti u drugom činu koji je upravo treba kako bi se razvila kompleksnost koju nosi, a i urnebesno je zabavan. Treći čin, da je za četvrtinu kraći i koncizniji, bio bi snažniji.

‘Moja majka bila je komunistkinja, a moj brat konzervativni desničar. Zato smo u kući vodili ideološke bitke. Odrastao sam u sukobima i raspravama na temu Istoka i Zapada’
(Ruben Östlund)

'Trokut tuge' pun je izvrsnih dijaloga i odličnih replika od kojih su neke iznesene u ovom tekstu. Može se naći vizualna sličnost sa Kreosotovim povraćanjem u ‘Smislu života Montya Pythona’, no Östlund je po tom pitanju izjavio da želi najveće i najluđe filmsko povraćanje ikad. Višeslojna je i narativna sličnost s filmom ‘The Admirable Crichton’, kao i TV serijom ‘Gilliganov otok’, no budući sve diše estetikom reklama za skupocjene parfeme, sličnosti s bilo čime samo su predmet nabrajanja, jer je ovo konceptualno posve drugačiji uradak i iz drugog vremena.

Šesti dugometražni Östlundov igrani film vrlo je suvremen, u slici, ideji i temi. Odabirom glumaca kao i stilski, kojim je usklađen sa sadržajem, vrlo je pogođen, a pored toga što je smiješan i tužan istovremeno, na trenutke je i odvratan za gledanje. Izuzetno jak 'Trokut tuge' (francuski prijevod naslova je je 'Sans filtre' – lit. Bez filtera) odličan je filmski prikaz kontradikcije i apsurda današnjeg društva. Preostaje jedino još velika preporuka za gledanje ovog uratka od izuzetne nužnosti, koja se očituje pregrštom sitnih, pomno razrađenih detalja, kao i ukupnom višeslojnom, snažnom porukom.

Ocjena filma 4.5 / 5