TUSTA, ŠELA, ULJANIKOV RADNIK "Murali su bili duša Rojca!" Hoće li novo vrijeme donijeti nove murale?

Još prošle jeseni, kad se zahuktavao sada svježe završeni projekt energetske obnove Društvenog centra Rojc, uklonjene su dotadašnje fasade, time i vrijedni murali koji su krasili pročelja Rojca (u dvorištu Tusta, Šela, ‘No pasarán’ i mnogi drugi), a na vanjskom istočnom i zapadnom krilu velike umjetničke kreacije Karla Rojca i Uljanikova radnika s brodom “Berge Istra”.

- Ti su murali bili mnogo više od boje na zidu, bili su memorija prostora, otisak zajednice, slojevi identiteta, govore nam tri volonterke Europskih snaga solidarnosti u Rojcu, pulska Ukrajinka Olesia Rusinova, Sarajka Melisa Kadrović te Puležanka Radika Valentić, autorice sinoć otvorene izložbe fotografija u Karlobaru pod nazivom "Rojc tad i sad: slojevi identiteta".

"Ovdje moramo odrediti jasnu granicu između vandalizma, grafita i murala. Osim umjetničke vrijednosti, murali nose i snažnu društvenu, političku i kulturnu poruku. Imamo Vodnjan koji je cijeli u muralima i tamo se oni čuvaju. Zašto se to ne može dozvoliti ovdje u društvenom centru, pita se Olesia, dok Radika Valentić podsjeća da su autori uklonjenih murala imali prethodno dozvolu grada za njihovo oslikavanje.

Ljudi su sada podvojeni, kažemo im. Novo je, uređeno, ali i uniformirano, 'sivo'. Kao da je Rojc ponovno vojarna, dok sterilnost priziva i bolnicu. Murali u perspektivi?

- To su odluke koje mi, mlade volonterke ne može donijeti. Najvažnije poruka ove naše izložbe je koji trag ostavljamo iza sebe i koje slojeve brišemo. A novo donosi i pozitivno: obnova Rojca donijela je lift, energetsku uštedu, solare, veli Olesia.

- Važno je reći da je svaki mural bio odraz vremena. Onaj za Tustu pojavio se nakon njegove smrti, onaj za brodogradilište kada se Uljanik raspadao. Novi se mural u tom kontekstu mora tek roditi, dodaje ona.

Nekad portret Karla Rojca u ime antifašizma, danas ništa

Uklonjeni mural s portretom Karla Rojca na istočnoj strani zgrade oslikao je Vedran Štimac, a baštinio je antifašističko nasljeđe i komunicirao povijest same ustanove.

Na zapadnoj, pak. strani zgrade, nestao je i mural koji je oslikao Boris Bare - s motivom radnika Uljanika koji gura Pony bicikl i ispod ruke drži maketu broda Berge Istra izgrađenom u istom brodogradilištu. Mural je predstavljao hommage industriji u Puli i radnicima koji su doprinijeli gospodarskom rastu Pule u prethodnom stoljeću.

No, koga briga, sada je 'in' turizam.

Boris Bare prije četiri godine oslikava radnika Uljanika koji gura Pony bicikl i ispod ruke drži maketu broda Berge Istra

Radika Valentić, na pitanje trebaju li se ponovno oslikati ondašnji murali, kaže: "Još su aktualni. U školi su mi predavali ljudi koji su tek postali profesori jer su izgubili posao u Uljaniku. Osjećam da je ta tema još aktualna, ali mislim da će Rojc tek imati nove priče".

Melisa smatra da se ti trenuci (reakcije na događaje i nastanka murala) ne mogu više ponoviti, premda smatra da bi mjesta za Tustu trebalo biti. I tu se, doduše, otvara pitanje autentičnosti jer su pored originalnog murala tada Tustina obitelj, prijatelji i poštovatelji ispisivali poruke.

- Može se ponoviti tema, ali da se oslika isti mural, mislim da to nije dobro ni za umjetnike. No, može se roditi nova ideja, kaže ona.

Što se izgubilo?

- Izgubio se identitet, vizual, duša Rojca. Kada bi prije netko prvi put posjetio Rojc, osjetio bi taj ritam srca, odmah bi shvatio kako živi ova zgrada, i što je za nju bitno, veli Olesia, a Radika dodaje: "Rojc je ogromna, ogromna zajednica'.

Melisa se nadovezuje: "Murali su održavali vedrinu i šarenilo te zajednice. Meni je posebno drag bio mural posvećen Rojavi, kao izraz solidarnosti sa ženama Rojave koji je kroz tri ženska portreta simbolizirao emancipaciju, zajedništvo i njihovu ključnu ulogu u izgradnji pravednijeg društva".

Tematski nevezan za taj mural, tik iznad  njega isticao se domišljat grafit "Slušaj mamu i punk". 

Kroz prikaze Karla Rojca i radnika brodogradilišta Uljanik otvaraju se teme povijesti, rada i identiteta Pule. Prvi podsjeća na čovjeka po kojem zgrada danas nosi ime i na antifašističku borbu, drugi tematizira propast pulske brodogradnje te odaje počast Uljaniku i generacijama radnika koji su oblikovali identitet grada.

Murali svoje poruke ne prenose uvijek izravno i često su oblikovani kroz simboliku i umjetnički izraz.

Takav je i bio i "Riba ribi", koji se oslanjao na umjetničku tradiciju Hieronymusa Boscha te kroz nadrealne motive promišljao odnos čovjeka prema prirodi i suvremenom društvu.

Kroz izložene fotografije nastoji se sačuvati i podijeliti dio kolektivnog sjećanja na zgradu, stavljajući njezin nekadašnji vizualni identitet u dijalog s današnjim izgledom. Izloženi radovi predstavljaju umjetnički zapis jednog razdoblja - trag prostora koji se mijenja, ali čija priča nastavlja živjeti kroz ljude koji ga stvaraju, koriste i oblikuju.

Olesia Rusinova ističe da su murali duša Rojca.

"Žao mi je što buduće generacije neće moći vidjeti kako je Rojc nekad izgledao, pa smo ovom izložbom pokušali barem djelomično sačuvati i prenijeti taj dio njegove povijesti", dodaje.

Nema više Betty Boop (murala Aleksandra Mrkonje), a ni mačke Batmana

Melisu Kadrović iskreno je rastužilo kad su murali prebojani jer, ističe, umjetnost nije bila samo ukras već dio identiteta prostora. "Ova izložba za mene je pokušaj da sačuvamo barem djelić tog vizualnog nasljeđa i prenesemo ga dalje".

Rođena Puležanka Radika veliku većinu svog djetinjstva i tinejdžerske dobi provela je u Rojcu. Murali Rojca su, veli, bili identitet zgrade, ali i poruke i priče. Podsjeća da su murale radili pulski, ali i mnogi internacionalni umjetnici.

- Shvaćam zašto je ova obnova Rojca bila potrebna i izvedena, no voljela bih da izrazimo što smo izgubili njihovim nestankom i da to s vremenom i vratimo jer mislim da stvarno imaju jedno jedinstveno mjesto u našem gradu i šire. Nadam se da ćemo ovom izložbom potaknuti nove umjetnike da se izraze i ostave svoj trag na Rojcu i na mjestima poput njega, zaključuje Radika Valentić.