Posebno je odjeknula i Lerina opaska da se kroz pisanje može uspostaviti odnos sa svijetom onda kada su drugi oblici komunikacije onemogućeni, a razgovor s publikom otvorio je i pitanje nostalgije, iskustva nepripadanja te poteškoća integracije i prihvaćanja Drugoga
Posebno je odjeknula i Lerina opaska da se kroz pisanje može uspostaviti odnos sa svijetom onda kada su drugi oblici komunikacije onemogućeni, a razgovor s publikom otvorio je i pitanje nostalgije, iskustva nepripadanja te poteškoća integracije i prihvaćanja Drugoga
Sinoć je u Klubu-knjižari Giardini 2 održano posebno izdanje čitateljskog kružoka Klub u klubu u okviru projekta „Novokomponovani: generacija 90-ih u novom mileniju“. Gost programa bio je književnik i sociolog Nikola Lero, doktorski kandidat i asistent na Sveučilištu u Sheffieldu, koji se u svom znanstvenom radu bavi svakodnevnim iskustvom granica unutar jugoslavenske dijaspore.
U središtu razgovora bio je „Dnevnik jednog nomada“ Bekima Sejranovića, knjiga koja istodobno funkcionira kao putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o životu između različitih jezika, kultura i književnosti. Kroz analizu Sejranovićeva djela otvorena su pitanja identiteta, pripadanja i različitih kategorija kojima označavamo ljude u pokretu – izbjeglica, migrant, nomad, građanin ili stranac – kao i načina na koji ti pojmovi iz teorije ulaze u svakodnevnu praksu i oblikuju naše razumijevanje Drugih i samih sebe.
„Migrant postoji samo ako postoji granica. Preduvjet postojanja migrantom jest granica“, istaknuo je Nikola Lero, naglasivši kako su granice prije svega društveni i politički konstrukti.
Poseban dio razgovora bio je posvećen pojmu samograničenja– procesu u kojem migrant, kao odgovor na vanjske pritiske i strah od odbacivanja, počinje sam podizati granice prema društvu domaćina. Prema Lerinu čitanju, upravo se to događa i Bekimu Sejranoviću. Njegovo kretanje nije izraz slobode, nego reakcija na granice koje ga neprestano sustižu. „Ova se knjiga često prodaje kao knjiga o slobodi kretanja, a zapravo je riječ o čovjeku kojeg granice neprestano progone. Bekim se povlači na marginu i bira samoću prije nego što bude odbačen. Margina za njega postaje i otpor i sklonište“, istaknuo je Lero.
Razgovor se dotaknuo i Sejranovićeva odnosa prema književnosti i pisanju kao prostoru pripadanja. Sudionici su govorili o autoetnografskim elementima romana, njegovoj prostornoj i vremenskoj fragmentiranosti te dnevničkoj formi koja, kako je istaknuto, funkcionira kao svojevrsna „duševna kronologija“. „Bekim govori i o pisanju samom. Njemu je pisanje utjeha. On nije osoba koja ne postoji nigdje – svoj horizont smisla pronalazi upravo u književnosti“, istaknula je voditeljica programa Helena Vodopija.
Posebno je odjeknula i Lerina opaska da se kroz pisanje može uspostaviti odnos sa svijetom onda kada su drugi oblici komunikacije onemogućeni, a razgovor s publikom otvorio je i pitanje nostalgije, iskustva nepripadanja te poteškoća integracije i prihvaćanja Drugoga.
Večer je još jednom pokazala koliko književnost može biti prostor u kojem se susreću osobna iskustva i društvena pitanja te koliko knjige poput „Dnevnika jednog nomada“ i danas otvaraju važne razgovore o granicama koje nam se nameću – i onima koje ponekad sami podižemo.
Program je održan u okviru projekta „Novokomponovani: generacija 90-ih u novom mileniju“, koji kroz književne, umjetničke i istraživačke prakse promišlja iskustvo generacije rođene ili odrasle tijekom devedesetih godina te nastoji graditi nove kulturne veze na antiratnim, antinacionalističkim i solidarističkim vrijednostima.
Visoke temperature posljednjih dana dodatno otežavaju brigu o životinjama u skloništima, no djelatnici upozoravaju da ljetne vrućine nisu njihov najveći problem. Dok se svakodnevno brinu da psi imaju dovoljno svježe vode, hlada i odgovarajuće skrbi, istodobno se suočavaju s padom broja udomljavanja i ponovnim porastom napuštanja životinja...
Godine prolaze, grad se širi, niču nove zgrade, ali dio Valdebečkog puta ostao je bez osnovne komunalne infrastrukture. Stanari kažu da više ne broje obećanja, nego godine čekanja, zbog čega su ponovno odlučili svoj problem iznijeti u javnost
Ekonomski i poslovno je potpuno neutemeljeno, uspoređivati nominalnu vrijednost sa procijenjenom vrijednošću koja iznosi 11,085 milijuna eura. Procijenjena vrijednost udjela u vlasništvu Republike Hrvatske, utvrđena je od strane ovlaštenog procjenitelja i temelji se na trenutnom financijskom stanju i poslovanju društva
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
