Kultura

preminuo u dobi od 70 godina

Umro je Béla Tarr, doajen mađarske kinematografije

Majstor mađarske kinematografije, koji je preminuo nakon duge bolesti, poznat je po često tmurnim djelima, uključujući "Satantango" (Đavolji tango, 1994.), sedmosatni ep o slomu komunizma u Istočnoj Europi i njegovu materijalnom i duhovnom padu


 
2 min
HINA
Hina

Majstor mađarske kinematografije, koji je preminuo nakon duge bolesti, poznat je po često tmurnim djelima, uključujući "Satantango" (Đavolji tango, 1994.), sedmosatni ep o slomu komunizma u Istočnoj Europi i njegovu materijalnom i duhovnom padu

Legendarni mađarski filmaš Béla Tarr, poznat po dugim kadrovima u crno-bijelim filmovima pustih krajolika, preminuo je u utorak u dobi od 70 godina.

Njegovu smrt objavila je nacionalna novinska agencija MTI, pozivajući se na izjavu redatelja Bencea Fliegaufa u ime obitelji.

Majstor mađarske kinematografije, koji je preminuo nakon duge bolesti, poznat je po često tmurnim djelima, uključujući "Satantango" (Đavolji tango, 1994.), sedmosatni ep o slomu komunizma u Istočnoj Europi i njegovu materijalnom i duhovnom padu. Adaptacija je to romana Lászlóa Krasznahorkaija, najnovijeg nobelovca za književnost i njegova čestog suradnika.

"S dubokom tugom objavljujemo da je redatelj Béla Tarr preminuo rano jutros nakon duge i teške bolesti", navelo je u priopćenju za javnost i Mađarsko udruženje filmaša.

"Najslobodniji čovjek kojeg sam ikada poznavao umro je." Osvrnuo se tako gradonačelnik Budimpešte Gergely Karácsony u izjavi, ističući njegovu ljubav prema "onome što je bitno kod ljudskih bića: ljudskom dostojanstvu".

Rođen 21. srpnja 1955. u sveučilišnom gradu Pečuhu u jugozapadnoj Mađarskoj, Béla Tarr snimio je svoj prvi amaterski film o romskim radnicima u dobi od šesnaest godina, nagovještavajući već svoju društvenu angažiranost.

Šest godina kasnije režirao je svoj prvi dugometražni film Obiteljsko gnijezdo (1977.), uz podršku eksperimentalnog filmskog studija Béla Balazs u Budimpešti, gdje se školovao za redatelja.

Autor je prvog nezavisnog mađarskog dugometražnog filma, Prokletstvo, premijerno prikazanog na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu 1988., a napisao ga je zajedno s Krasznahorkaijem.

"Imao sam sreće što sam pronašao način da preživim: snimanje filmova je moja stvar“, rekao je francuskim novinama Le Figaro 2005. Često nazivan „mađarskim Tarkovskim“, režirao je i „Macbetha“ 1982. i „Werckmeisterove harmonije“, koji je postigao uspjeh u Cannesu 2000.

Nakon svog posljednjeg dugometražnog filma, Torinski konj, 2011. godine, najavio je povlačenje u mirovinu. Otad je režirao samo dva kratka filma i predavao film na učilištima u Mađarskoj, Njemačkoj i Francuskoj.

Godine 2019. za mađarski je tjednik HVG rekao: "Radio sam sve što sam želio".


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.