VEĆE OD TRAUME 'Silovanje se doživljava teškom temom upravo zato jer je svi guraju pod tepih!"
Redateljica Vedrana Pribačić: "Nisu one bile 'samo' silovane. Njih su oteli ljudi koje su poznavali, bile su zatočene. One tada nisu znale da li će biti silovane, koliko puta, koliko ljudi, da li će taj dan jesti, hoće li ubiti nekog njihovog bližnjeg. Takva trauma je ostavljena u njima 25 i više godina. Ona nije tretirana, nije im pomognuto na nikakav način. I onda jedna udruga žena u Domovinskom ratu na čelu uspijeva nabaviti od UN-a inicijalni novac za taj program koji nakon 25 godina od traume daje nevjerojatne rezultate!"
3 min
Zoran Angeleski
Redateljica Vedrana Pribačić: "Nisu one bile 'samo' silovane. Njih su oteli ljudi koje su poznavali, bile su zatočene. One tada nisu znale da li će biti silovane, koliko puta, koliko ljudi, da li će taj dan jesti, hoće li ubiti nekog njihovog bližnjeg. Takva trauma je ostavljena u njima 25 i više godina. Ona nije tretirana, nije im pomognuto na nikakav način. I onda jedna udruga žena u Domovinskom ratu na čelu uspijeva nabaviti od UN-a inicijalni novac za taj program koji nakon 25 godina od traume daje nevjerojatne rezultate!"
Dokumentarnu dramu "Veće od traume" koja prati prvi, katarzičan terapijski proces žena koje su prije više od 20 godina silovane u ratu, nakon sinoćnje projekcije u INK-u predstavile su jutros novinarima u Domu HB-a redateljica Vedrana Pribačić i koscenaristica Mirta Puhlovski, istaknuvši da film ne priča priču silovanih žena nego prati terapijski proces koji govori njihovu priču.
- Kao da nas nema, tako se snimalo, kazale su autorice, naglasivši: 'Silovanje se doživljava teškom temom upravo zato jer je svi guraju pod tepih!".
- Film uopće nije težak. Film prati proces koji nije nimalo lak, ali je junački, herojski. Žene su se ustvari toliko dale, nije to lako, dvije godine biti sa sobom i prolaziti kroz stvari koje su bile prije 25 godina i pronaći snagu, osnažiti se, i sve to staviti u film. Film ide prema pozitivnom, iako ništa nije do kraja pozitivno, ali to zbilja nije težak film. Svi govore 'težak film' pa 'težak film'. Pa meni su neki igrani filmovi puno teži. Ovo je stvarni život koji se počeo mijenjati. To je po meni jedan lagani film, iako je užasno težak film za prodati ga, priznala je koscenaristica Mirta Puhlovski".
- I mene je film promijenio puno kao osobu, kazala je redateljica Pribačić, i na pozitivan i na negativan način, ali mi je drago bilo sudjelovati u tom procesu kroz koji su prolazile protagonistice.
- Nisu one bile "samo" silovane. Njih su oteli ljudi koje su poznavali, bile su zatočene, njihovo biće kao da nije postojalo, kao da nisu ljudi, s njima su se ponašale kao s predmetima, pa ni toliko jer se i predmeti više čuvaju. Oni tada nisu znali da li će biti silovane, koliko puta, koliko ljudi, da li će taj dan jesti, hoće li ubiti nekog njihovog bližnjeg, hoće li im biti dopušteno otići na WC, neke nisu imale ni vodu. Takva trauma je ostavljena u njima 25 i više godina. Ona nije tretirana, nije im pomognuto na nikakav način. I onda jedna udruga žena u Domovinskom ratu na čelu s Marijom Slišković uspijeva nabaviti od UN-a inicijalni novac za taj program koji nakon 25 godina od traume daje nevjerojatne rezultate! Ja sam bila svjedok tome. To je najgora trauma koju ja kao žena i čovjek mogu zamisliti. Možemo li nakon toga nastaviti živjeti, a ne životariti nakon toga? Postoji li svjetlo na kraju tunela nakon toga? Film je pokazao da postoji. Katarzično je vidjeti takvu snagu u ovim ženama, kazala je redateljica.
- Jedna od četiri protagonistkinje, Katica, nikad nije dečku rekla što joj se dogodilo, ali mu je odlučila jednog dana, još prije premijere, pustiti doma film. On se nakon filma rasplakao, zagrlio je, kazavši joj: 'Katice, sve razumijem što se dogodilo, tu sam, ja te jako volim, tu sam i to se nikad više neće dogoditi'. Ona je dakle kroz film uspjela njemu ispričati što joj se dogodilo, kazala je redateljica Vedrana Pribačić.
'Veće od traume' nekoliko godina prati grupu žena silovanih u ratu, koje otkrivaju tko su, bez traume s kojom su bile identificirane više od dva desetljeća.
Marija osjeća da ne zaslužuje biti slobodna; Katica se panično boji i najmanje promjene; Ana se osjeća kao malo osamljeno pače izolirano od svih. Zaboravljene od institucija, sa neliječenom traumom koja im je uništila zdravlje i odnose, već su bile spremne odustati od sebe i od života. Tada su se pridružile pionirskom programu “Ja sam mnogo više od moje traume” na kojem nekoliko godina prolaze slojevit i intiman proces osnaživanja vlastitih resursa, iznose priče svojih života, suočavaju se s traumama prošlosti i pronalaze iscjeljenje koje im je dubinski promijenilo živote.
Čudi me da je Peđa Grbin ljubav i brigu za Pulu doživio tako naglo, neposredno pred lokalne izbore. Očito nije svjestan što su njegovi kolege iz pulskog SDP-a predstavljali u Gradskom vijeću ove zadnje četiri godine. Upravo su oni bili u koaliciji s HDZ-om i sve njegove optužbe o tome kako grad stagnira i ne razvija se, dijelom može zahvaliti svojim kolegama koji su četiri godine zajedno s HDZ-om podržavali sve odluke gradonačelnika Zoričića, pa i one najspornije
- Da bi poboljšali kvalitetu usluge u marini gradimo novi sanitarni čvor. Nažalost, trebalo nam je četiri godine da dobijemo građevinsku dozvolu, rekla nam je Gordana Deranja.
Koncert počinje u 18 sati i ulaz je slobodan za sve posjetitelje
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
