(VIDEO) PAZINSKA JAMA Je li zaštita zelene stihije koja se razvila uz Pazinčicu društveno i kulturno opravdana?

Prijatelj Gianni je stigao iz Trsta i donio sa sobom dron. Umirovljen je fotograf i videooperater i, po prirodi samog obrta, radi i dalje. Otišli smo u Pazin snimiti Fojbu: dok se sin bavio detaljima kaštela mi smo pratili let video kamere iznad pazinskog ponora.

Mijenjali smo položaj, počeli smo pred ulaz u Kaštel i potom smo se premjestili na platou ispod motela Lovac.
Moram priznat da nisam dugo bacio oko u fojbu, snimke iz zraka otkrile su mi neki novi svijet. Jama je u cjelosti pokrivena zelenilom šume koja se razvila u zadnjih četrdeset i više godine.

Djetinjstvo u Pazinu

Dobar dio djetinstva proveo sam u Pazinu i dobro se sjećam da sam preko zida kaštela pratio tok Pazinčice koja nestaje u podzemlje. S bratićem Renzom često sam silazio do dna i skakutao po kamenjima sve do otvora i potom u untrašnjost špilje. Spuštali smo se uskom i skliskom stazom, ali uvijek pod svjetlom sunca.

Godine 2012. pazinska Zajednica talijana objavila je dvojezično (talijansko- hrvatsko) izdanje knjige 'Pazinska jama - La Fojba di Pisino' koju je 1972. napisala Nerina Feresini (1912- 2007), istaknuta članica esulske udruge La famiglia Pisinota. Original je tiskan u Trstu i sadrži niz zanimljivih crno-bijelih fotografija koje zorno prikazuju prvobitno stanje pazinskog ponora kao i ostale zanimljive dijelove hidrografskog bazena Pazinske jame.

Današnjim generacijama onemogućen je uvid u cjelinu geološkog fenomena izuzetne ljepote. Veliko je pitanje da li je zaštita zelene stihije koja se razvila uz Pazinčicu društveno i kulturno opravdana.

Zabranjena sječa

Kažu mi da je sječa drva zabranjena i koliko mi je poznato ne postoji projekt valorizacije jame putem planske, smišljene distribucije vegetacije. Stabla na dnu dostigla su zavidnu visinu, velika stijena koja stoji pored otvora u podzemlje u cijelosti je pokrivena zelenilom krošnji.

Nekad je stijena bila osvjetljena reflektorima, danas to nema smisla učiniti jer je ona nevidljiva. Prilikom teškog njemačkog bombardiranja Pazina najviše su stradale kuće koje su ležale na rubu ponora. Slijed kuća na rubu nosi u sebi, po skromnom sudu, jaku simboliku. U biti Pazin je svojevrsni unikum na cijelom srednjoeuropskom prostoru.

Usmjerili smo dron iznad krova kaštela i potom obavili laganu kretnju prema rubu, prema praznini no, jama sliči na prostrani pašnjak, žamor vode Pazinčice prodire iz daljine, prigušeno, gotovo stidljivo. Danas bi se vrlo teško moglo filmski dočarati bijeg iz kaštela Verneovog junaka Mathiasa Sandorfa, koji se iz ćelije spustio na dno ponora i nošen vodom Pazinčice nestao u podzemlju da bi, nakon dugog puta u utrobi zemlje, ugledao, po tadašnjim uvjerenjima, svjetlo dana u Limskom kanalu.

Zarečki krov

Moj je otac rođen u Buraju, u zgradi na trgu pored Fojbe: pričao mi je da su se o čistoći dna ponora brinule najviše koze koje su pasle uz same stijene, na strmini: tamo gdje paše koza stablo ne raste. Nije mi namjera nekome soliti pamet a najmanje odrediti sudbinu vegetacije no, vjerujem da bi smišljena sječa stabala, regulacija zelenila pridonijela cijelovitijem doživljavanju Pazinske Jame.

Jama u srcu

U uvodniku knjige Pazinska jama Nerina Feresini piše:

„Jamu, simbol Pazina, svi nosimo u srcu. Zamišljamo je u svoj njezinoj divljoj ljepoti, čujemu njezin glas. No njezin je izgled danas promijenjen i ona više nije onakva kakvu smo za sobom ostavili. Potreba da se prisjetimo kako je nekoć izgledala, potaknula je nastanak ove knjige koja pokušava rekonstruirati
sliku prirode iz prošlih vremena...“

Nerina Feresini je umrla u Trstu no, ove riječi nisu plod osobe koja je napustila svoj rodni kraj, nema tu nostalgije, već objektivno utvrđivanje promjenjenog stanja, totalni poremečaj pejzaža izazvan stihijom pa ako hoćete nemarom koji se danas prikriva nekom logikom zaštite zelenila pod svaku cijenu.