Najznačajnije doba civilnog zrakoplovstva hidroavionima u Puli počinje 1934. i traje do sredine Drugog svjetskog rata. U to vrijeme će se na pulskoj rivi izgraditi prava mala zračna luka za hidroavione, konkretno hidroavionsko pristanište. Bila je to polukružna zgrada, izgrađena 1937., koje danas više nema obzirom da je srušena u drugom savezničkom bombardiranju Pule, 25. veljače 1944.
Najznačajnije doba civilnog zrakoplovstva hidroavionima u Puli počinje 1934. i traje do sredine Drugog svjetskog rata. U to vrijeme će se na pulskoj rivi izgraditi prava mala zračna luka za hidroavione, konkretno hidroavionsko pristanište. Bila je to polukružna zgrada, izgrađena 1937., koje danas više nema obzirom da je srušena u drugom savezničkom bombardiranju Pule, 25. veljače 1944.
Prije nekoliko dana objavili smo vijest da je kompanija ACI, poznata po lancu nautičkih marina, od pulske Lučke Uprave dobila desetogodišnju koncesiju "za obavljanje djelatnosti prihvat i otprema hidroaviona i putnika, privez-odvez, te pružanje usluga putnicima uz korištenje o održavanje hidroavionskog pristaništa na djelu lučkog područja u Puli", konkretno na rivi.
Ta nas je vijest potaknula da se prisjetimo povijesti hidroaviona u Puli. To je povijest koja, dakako u vojnom okruženju, počinje davne 1912., kada je mornarički časnik Viktor Klobučar (Graz 1878.- Zagreb 1965.), sudionik u projektu razvoja austrougarskog mornaričkog zrakoplovstva, u suradnji sa strojarskim inženjerom Jozefom Micklom (Klagenfurt, 1885.-1965.), na otočiću Sv. Katarina u pulskoj luci zrakoplov dvokrilac preinačuje u hidroavion te izvodi prvi uzlet s mora u povijesti Austro-Ugarske. Bio je to ujedno i prvi hidroavionski let na današnji teritorij Hrvatske.
Hidrobaza na otoku Sveta Katarina u pulskom zaljevu - foto:Tibor-bloger-Pula
Klobučar je odigrao važnu ulogu u povijesti zrakoplovstva u Puli, i Istri i na istočnom Jadranu. Osposobio je letačko i tehničko osoblje, sudjelovao je u osnivaju mornaričkih baza i uzletišta od Istre (Štinjan, Valtura, Poreč) do Boke kotorske, a na otočiću Kotežu (Kozadi) osnovana je mornarička pilotska škola.
Mnogi se sjećaju zadnje epizode od prije desetak godina, kada je, u prosincu 2014., njemačka tvrta European Coastal Airlines (ECA) pokrenula u Hrvatskoj biznis s hidroavionima, a pristaništa su postavljena u Puli, Malom Lošinju, Rabu, Zadru, Splitu, Resniku (nedaleko splitske zračne luke) i Jelsi na Hvaru. Ta su mjesta povezana i sa Zagrebom.
Pristanište hidroaviona na pulskoj rivi 2014-2016 - foto: Marinatek
U Puli je pontonski gat postavjen na rivi, između sjevernog ulaza u Uljanik (onaj koji vodi izravno na otok) i ACI marine. Od ožujka 2015. pokrenute su hidroavionske linije Pula-Rijeka-Rab-Zagreb i Pula-Split-Jelsa. Povratna karta do Splita koštala je 699 kuna, a putnici su letjeli u hidroavionu De Havilland Twin Otter s 19 putničkih sjedala i koji je mogao razviti brzinu do 160 čvorova na sat, odnosno 300 km/h.
No, sve je to kratko trajalo, već u kolovozu 2016. Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo prizemljila je sve hidroavione tvrtke European Costal Airlines koja u listopadu iste godine odustaje od biznisa.
Najznačajnije doba civilnog zrakoplovstva hidroavionima u Puli počinje 1934. i traje do sredine Drugog svjetskog rata. U to vrijeme će se na pulskoj rivi izgraditi prava mala zračna luka za hidroavione, konkretno hidroavionsko pristanište. Bila je to polukružna zgrada, izgrađena 1937., koje danas više nema obzirom da je srušena u drugom savezničkom bombardiranju Pule, 25. veljače 1944.
Pristanište za hidroavione nalazilo se na potezu između mosta za Uljanik i arsenala, na dijelu rive koja je tada nosila ime Giuseppe Mazzini (danas Flacijusova), a konkretnije u proširenom dijelu rive (Banchina Re d’Italia) koja se danas nalazi s unutarnje strane ograde Uljanika, što pomalo zbunjuje današnjeg promatrača sljedeće fotografije.
Pristanište za hidroavione Ernesto Gramaticopolo nalazilo se u onom dijelu rive koje se sada nalazi s unutarnje strane ograde Uljanika - foto: Tibor-bloger.pula
Zgrada je dobila ime prema Ernestu Gramaticopolu (ili Grammaticopolo). Rođen u Puli 1894. (umro u Trstu 1916.), kao dezerter austro-ugarske vojske postao je talijanski mornarički časnik i avionski izvidnik. Dok je s Francuzom André Victorom Vaugeoisom izvidnički letio između Kopra i Trsta, kod Debelog rta (Punta Grossa), presreo ih je hidroavion K&K mornarice: nakon zračne bitke oštećeni talijanski hidroavion morao se spustiti na morsku površinu, a pilot Vaugeois i teško ranjeni Grammaticopolo su zarobljeni. Grammaticopolo je hitno prevezen u tršćansku vojnu bolnicu, ali je umro ubrzo po dolasku. Pokopan je u Kopru.
Premda podaci nedvojbeno postoje, nismo uspjeli saznati ime arhitekta koji je projektirao zgradu pristaništa hidroaviona, a za javne zgrade koje su sagrađene u Puli za vrijeme Italije taj nam podatak nedostaje i za sjedište Urbanističkog zavoda (Genio Civile), ex “komitet” i danas sjedište Županije istarske na križanju Flanatičke i Mletačke ulice.
Zgrada pristaništa srušena je pod savezničkim bombama 25. veljače 1944. - foto: Tibor-bloger.pula
Druga polovica tridesetih godina bilježi se značajan rast javne izgradnje u Puli: izgradit će se pošta (1935.), Kupalište Stoja (1936.), nekoliko stambenih blokova u središtu grada, zgrada Odjela za zaštitu na radu i stanicu za putničke hidroavione (1937.), Autobusna postaja (1938.), Provincijski higijenski i profilaktički institut, danas Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije u Nazorovoj ulici (1940.) te palača Banke Italije, danas Fina,(1941).
Polukružna zgrada stilski pripada talijanskom racionalizmu - foto: Archivio Arena di Pola
Stanica za pristanište hidroaviona, poput spomenutih, bila je tipično zdanje talijanskog racionalizma („ogoljenog klasicizma“) nesumnjive ljepote i arhitektonske vrijednosti. Bila je to polukružna zgrada koja je, kako čitamo u tadašnjem dnevnom tisku po otvaranju 28. listopada 1937., moderna prizemnica, ali u njoj su komotno smještene biljetarnica i pisarnica, ured direktora i upravitelja pristaništa, poštanski ured i carinarnica, veliki bar, čekaonica i pomoćne prostorije („il moderno edificio consta di solo pianoterra e vi sono comodamente allogati l'ufficio biglietteria e cancelleria, l'ufficio del direttore e capo scalo, l'ufficio postale e di dogana, un ampio bar, la sala d'aspetto ed i locali accessori”).
Vezano uz doba letova hidroavionima na rutama istočnog Jadrana, na jednom smo tršćanskom forumu zastali nad jednim potpuno nepoznatim podatkom, ali obzirom da nam je to jedini izvor, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je vijest istinita i provjerena. No, ipak ćemo vam je ponuditi. Dakle, prema pisanju jednog od forumaša, koji se poziva na knjigu “Sisa. La prima compagnia commerciale italiana” (“Sisa. Prva putnička talijanska kompanija”), kada spominje razne nesreće s hidroavionima, navodi podatak da je 20. veljače 1936., oko 9 sati, avion Cant 22 I-ALFA "San Sergio" na letu od Trsta do Zadra, zbog magle lijevim krilom udario u zvonik crkve Sv. Eufemije u Rovinju, pri čemu je kip svetice na rotacijskom postolju na vrhu zvonika pao. Hidroavion, u kojem je bilo pet putnika, srušio se u more, a pritom su poginuli pilot i Pietro Bonetti, osnivač i vlasnik poznate marke tjestenine “Pasta Zara”. Taj ćemo podatak dakako provjeriti, i to i s određenom dozom skepse: prema pouzdanijim podacima osnivač “pastificia”, u Venetu, je Emanuele Bragagnolo, a njegov sin otvara pogon “Pastificio adriatico” u Zadru 1932. Službeno ime “Pasta Zara” pojavljuje se tek 1965., a Bonetti su dalmatinska obitelji za koju ne nalazimo veze s proizvodnjom tjestenine. Zanimljiviji je podatak da su se neki od njenih članova osjećali Talijanima, a drugi Hrvatima: Pietro /Petar Bonetti (Split 1888.- Zagreb 1967.), u godinama 1912.-13, bio je jedan od prvih predsjednika Hajduka.
Detaljno i jako zanimljivo o povijesti hidroaviona u Puli piše Tibor Dinka u svom blogu tibor-pula.blogspot.com, a mi ćemo samo osnovne podatke.
Godine 1921. tršćanska obitelj Cosulich, porijeklom iz Malog Lošinja, u Portorožu osniva tvrtku S.I.S.A ( Società italiana Servizi Aerei – Talijansko društvo za zrakoplovne usluge). Glavno pristanište hidroaviona bilo je na rivi u Trstu, a 1923. u brodogradilištu Fincantieri u Monfalconeu započela je proizvodnja hidroaviona, a razne modele predstavlja Tibor Dinka. Dana 1. travnja 1926. zabilježen je prvi komercijalni let hidroavionom na ruti Trst – Torino.
Prvi hidroavion, model CANT 22 - foto Facebook MuCa
Prvi letovi za Istru vodili su iz Venecije do Brijuna (vlasnik jednog hidroaviona bio je i Karl Kupelwieser), a od 1934., kada je nova državna kompanija „Ala littoria“ preuzela Cosulichevu i još dvije talijanske letačke hidroavionske kompanije, i Pula postaje jedna od letačkih destinacija. Dva puta tjedno hidroavioni su letjeli na ruti Trst – Pula – Mali Lošinj – Zadar – Lastovo – Drač – Brindisi, a svaki dan osim nedjelje prometovale su linije Trst – Pula – Mali Lošinj – Zadar – Ancona i Rijeka – Pula – Venecija.
Hidroavion u pulskoj luci, a čini se da se drugi nalazi kod zgrade pristaništa - foto: Tibor-bloger.pula
Bilo je to i doba vojnih hidroaviona čije je pristanište bilo na sadašnjoj „hidrobazi“ (zvala se i“Idroscalo militare "Pier Luigi Penzo") kod Puntižele, a „šine“ za spuštanje i izvlačenje aviona iz mora još su vidljive na otočiću Kozadi.
Godine u kojima je hidroavionski promet u Puli bio vrlo razvijen prekinut će Drugi svjetski rat, a 1944. nestat će zauvijek i lijepa zgrada pristaništa hidroaviona. O njenom postojanju i izgledu svjedoči samo nekoliko sačuvanih fotografija.
Kako saznajemo iz knjige Raula Maršetiča “I bombardamenti alleati su Pola 1994-45” (“Saveznička bombardiranja Pule 1944-45”), dana 25. veljače 1944., tijekom drugog savezničkog bombardiranja Pule, u drugom naletu bombardera koji je počeo u 11,42 ujutro, 9 od 28 prisutnih aviona nad Pulom spustilo su svoj teret smrti.
Bombardiranje Pule - foto: Facebook HRT Centar Rijeka
Manji je broj bombi pogodio razne ciljeve, srećom većina ih je završila u moru. No, šteta je svejedno bila velika. Stradale su podmornička baza u brodogradilištu, lučka skladišta, skladište torpeda u Arsenalu, područje oko molo Carbona i tvornice cementa, dvorište ispred crkve Svetih Srca, sjeveroistočna strana samostana Svetog Franje gdje je srušena jedna arkada, okolica Katedrale, nova komunalna palača na Forumu, (nikad više izgrađene) zgrade u bivšem Vicolo della Bissa (kod sadašnjeg parka grada Graza) i pristanište hidroaviona.
Srećom, broj žrtava je bio mnogi manji u odnosu na prvo savezničko bombardiranje grada, koje se dogodilo 9. siječnja 1944; poginulo je 5 civila i jedan vojnik, a ranjeno 15 civila i 12 pripadnika vojske. Tom je prigodom protuavionska obrana srušila dva saveznička aviona i oštetila osam.
Kao tematski poticaj učenicima pod mentorstvom Andija Pekice, odabrana je filozofsko-znanstvena misao astronoma i književnika Carla Sagana, koja problematizira egzistencijalno pitanje odnosa i povezanosti čovjeka s univerzumom
A favorire il rinnovamento dell'allestimento, i cui autori sono la musicologa Nuša Hauser e il designer Matko Plovanić, sono stati la Biblioteca universitaria dell'Università Juraj Dobrila e l'associazione Smaregliana, con il sostegno del Comune di Pola, della Regione Istriana e della Regione Veneto. * La responsabile del Dipartimento per la Cultura del Comune di Pola, Emina Popović Sterpin, ha menzionato che la Strategia di sviluppo del Comune di Pola prevede anche l'apertura di un futuro museo dedicato ad Antonio Smareglia
Iza obnove postava, čiji su autori muzikologinja Nuša Hauser i dizajner Matko Plovanić, stoje Sveučilišne knjižnice Sveučilišta Jurja Dobrile i udruga Smaregliana, uz potporuGrada Pule, Istarske županije i Regije Veneto * Pročelnica Upravnog odjela za kulturu Grada Pule Emina Popović Sterpin spomenula je da Strategija razvoja Grada Pule uključuje i otvorenje budućeg muzeja Antonia Smareglie
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
