ZATVOR S POGLEDOM NA MORE Da su rovinjski zatvor, sagrađen za vrijeme francuske uprave, zadržali u prvobitnom stanju danas bi bio prvoklasna atrakcija

Da su ga zadržali u prvobitnom stanju danas bi bio prvoklasna atrakcija: zatvor izgrađen u vrijeme francuske uprave s početka XIX .stoljeća srušen je 1963. godine i na temeljima podignuta je ogromna hladnjača za Mirnine potrebe.

Tvornica za preradu ribe bila je u punom proizvodnom zamahu pa su ćelije zatvorenika pretvorene u ćelije za čuvanje smrznute ribe.

Francuzi su u Rovinju smjestili sud koji je pokrivao cijelu Istru južno od rijeke Mirne pa je izgradnja zatvora posljedica te administrativne odluke. Ogromni zatvor na samom ulazu u grad sa sjeverne strane. Dobro ga se sjećam, prolazio sam s bakom uz sam zid na putu do Mirninih pogona gdje je baka bila zaposlena. Od samog početka zgrada hladnjače djelovala je slabasnije od samog zatvora, ružan projekt i još ružnija realizacija u cementu.

Zatvor za političare, privrednike, trgovce

Bio je to zatvor s pogledom na more: mogao je poslužiti za smještaj zatvorenika s nešto jačom platežnom moći (političari, privrednici, trgovci, itd. itd...) No socijalizam mu je odredio drugačju namjenu.

U vrijeme Informbiroa zatvor je služio kao prva stanica osuđenika na put do Golog Otoka. Mamina prijateljica se sjeća da su gimnazijalci svakodnevno odlazili pozdravljati mladog profesora Sergia Bormea koji je bio zatočen i čekao premještaj na Goli otok.

„Jednom su nam dopustili i posjetu, ušli smo u zatvor i na kratko razgovarali sa Bormeom u dvorištu zatvora“ pričala mi je Eva. Za vrijeme Austrougarske njezin je djed (prezime Dazzara) radio kao čuvar zatvora, na grobnici i dalje stoji njegova slika u austrougarskoj uniformi.

Strogi djed stražar

„Djed je dobio otkaz zbog optužbe da je koketirao sa talijanskim iredentistima, ni kriv ni dužan ostao je bez posla i nakon kratka ukrcao se na brod i zaradio kruh kao moreplovac. Odnose u obiteljskom krugu uredio je po pravilima „službe“, nije nikad skinuo uniformu, ostao je austrougarski službenik, čuvar zatvora.

Zabranio je svaki razgovor o politici, sinovi su bili socijalisti, ali u kući nisu smjeli beknuti. Držao se striktno higijenskih propisa: svi smo bili dužni nakon svakog posla ili površnog dodira s nekim predmetom prati ruke, vršio je strogu kontrolu“.

Kada je u prosincu 1920. godine dvadesetogodišnji Ivan Kolarić zatvoren u Rovinju zbog sitne krađe u Puli, rovinjski čuvar Dazzara je još bio na poslu. Poznati istarski bandit bio se tek vratio s robije u Sloveniji i nakon krađa opet je uhićen i premješten u rovinjski zatvor.

Kolarićev bijeg iz ćelije

Kolarić nije dugo izdržao: nakon što je dobio posao u zatvorskoj kuhinji jedno popodne u svibnju 1921. s još dvojicom uspio je pobjeći. Trojica zarobljenika uspjeli su se dignuti na krov vešeraja, s krova popeti na zid i potom su se špagom spustili do ceste.

„Sve su to promatrala trojica rovinjskih ribara, spustili smo se pored njih, pozdravili ih i mirno se uputili prema periferiji. Tek kad smo domogli prvih stabala počela je trka kroz šumu što dalje od Rovinja“ piše Kolarić u svojim memoarima.

Zanimljivo, neposredno prije bijega Kolarić se, po osobnom svjedočanstvu, družio s uhićenim rudarima tek ugušene Labinske republike. U Rovinju je bio zatočen i Giovanni Pippan, jedan od vođa štrajka rudara, kaže Kolarić da ga je često viđao iako su politički zatvorenici zauzimali drugi kat velebnog zatvora.

Sve u svemu sitni, ali vrijedni detalji duge povijesti rovinjskog zatvora.

Mirnu Kutle dobio za dva groša

O hladnjači nema se što reći osim što je njena sudbina povezana s propašću Mirne, s tankom i bezveznom pričom tajkuna, osuđenom kriminalcu. Miroslav Kutle Mirnu je dobio za dva groša. Mirnu je potom preuzela Podravka i 2018. godine, s obzirom da nije znala što će s njom, prodala zgradu od preko 5000 kvadratnih metara površine u središtu grada splitskom trgovačkom lancu Tommy.

Krajem 2019. godine Grad Rovinj je proveo natječaj za idejno rješenje stare hladnjače. Na natječaju su pobjedili arhitekti- autori Dražen Juračić, Jelena Skorup Juračić i Marija Grković. Gradonačelnik Marko Paliaga svojevremeno je najavio početak radova za rujan 2021. Sve je izgleda stalo, hladnjača ostaje i dalje ruglo grada.

Ljeti se u prizemlju prodaju odvratni istarsko-hrvatski suveniri, sve djeluje jako bijedno i to već nekoliko desetljeća. Po običaju kapital određuje ritam razvoja grada, mogu oni i dalje čekat, nitko im ništa ne može, barem tako izgleda.

Sin Gianni je pomalo zbunjeno slikao stari zatvor, nije mu bilo jasno zašto to radimo. Rekao sam mu:

„Gradimo razglednicu Rovinja s vizurom sa sjeverne luke“.