"Zečji nasip" - vjerojatno najuspjeliji ovogodišnji domaći igrani film

Tijekom posljednjih nekoliko godina dugometražni dokumentarci postali su uobičajeni dio natjecateljskog programa hrvatskog filma, što ne čudi s obzirom na njihov kvantitativni i kvalitativni značaj u kontekstu hrvatske filmske produkcije, a ove godine su čak među glavnim favoritima za festivalske nagrade.

Rodovska raznolikost domaće filmske konkurencije od jučer je obogaćena i jednim dugometražnim animiranim djelom pomalo zbunjujućeg naslova "Svi operateri su trenutno zauzeti", a riječ je o filmu cijenjenog autora Dalibora Barića kojemu je ovo bila svjetska premijera.

Barić je scenarist, redatelj i autor kompjutorske animacije ovog futurističkog filma, vizualno i zvukovno vrlo dojmljivog s obzirom na uvjete u kojima je napravljen.

Glavni lik Roman Novotny (glas mu je posudio Nikša Marinović), scenarist mnogih uspješnih filmova koji više ne radi, dobiva ponudu da prihvati posao scenarista u čudnovatom turističkom kompleksu Simula Peninsula. Iako ispočetka odbija ponudu, Novotny najzad popušta pred nagovorima i prihvaća posao koji postaje sve neobičniji i bizarniji u odnosu na njegova ranija scenaristička iskustva.

Barić u svojem radu često preispituje i obrađuje motive znanstvene fantastike pa je to i ovdje slučaj na brojnim razinama.

Počevši od prevladavajuće vizualne SF ikonografije do raznih posveta klasicima žanra, poput prizora u kojemu Novotny u krevetu čita znameniti roman "Sanjaju li androidi električne ovce?", autora Philipa Kindreda Dicka.

Barićev film također odiše naglašenim distopijskim ugođajem, zapravo esencijalnim elementom kvalitetne znanstvene fantastike, a naročito je dominantan strah od destruktivnog utjecaja tehnologije na ljudsku kreativnost, što nameće neizbježnu usporedbu sa sve većom dominacijom umjetne inteligencije.

Spojivši sve to s noirovskim i metafilmskim utjecajima, Barić je uspio stvoriti još jedno egzotično i vrlo poželjno djelo u kontekstu prevladavajuće domaće filmske produkcije.

Navečer je u Areni prikazan vjerojatno najuspjeliji domaći igrani film u ovogodišnjem programu, koji je svjetsku premijeru imao početkom godine na jednom od programa Berlinalea, a riječ je o “Zečjem nasipu”.

Redateljica Čejen Černić Čanak bavi se odnosom dvojice prijatelja u ruralnoj okolini, koje život ponovno spaja nakon duže pauze.

Marko (Lav Novosel) je maturant i uzoran sportaš, a njegov bivši susjed Slaven (Andrija Žunac) već godinama živi u Berlinu i nakratko se vraća kući zbog očeve smrti. Između njih dvoje bude se zatomljene strasti, dok selu istovremeno prijeti nadiruća poplava.

U kontekstu homoseksualnih odnosa među mladima u ruralnoj okolini, kao i toga kako se roditelji i prijatelji odnose prema njima nakon saznanja, "Zečji nasip" djelomično podsjeća na suvremenu rumunjsku dramu "Tri kilometra do kraja svijeta".

Samo što je rumunjski neorealizam ovdje zamijenjen komornijim stilom koji uključuje "uske" kadrove, tako da se likovi osjećaju sputani okvirom ekrana u svojim svakodnevnim djelovanjima i stvara se dojam dodatne težine njihovih života.

Također je zanimljiva spolna inverzija u tretiranju homoseksualizma. Iako su muškarci uglavnom glasniji u njegovoj osudi, ovdje u tome predvode žene, naročito djevojka i majka koja mu u navali bijesa poručuje da nije htjela roditi pedera, dok mudriji i staloženiji otac (Filip Šovagović) nakon jednog incidenta pomirljivo konstatira da nije htio odgojiti nasilnika i barabu, ali da je on ipak njegov sin.

Redateljica je predstavljajući film duhovito uočila da se vjerojatno nećemo zabavljati gledajući ga. I nismo se zabavili, ali smo barem prisustvovali projekciji domaćeg igranog filma kojeg se ne moramo sramiti ni izvan granica Hrvatske.

Elvis Lenić