ANTON KLIMAN I OTPAD IZ GOSPIĆA Je li HDZ-ovac agresivan zbog stranačke discipline ili poslovnih interesa?

Anton Kliman, prvi HDZ-ovac Istre, tjednima je glavni politički promotor spaljivanja gospićkog otpada u Koromačnu. HDZ je ostao jedina stranka u Županijskoj skupštini koja podržava dolazak opasnog otpada u Istru. U svojim istupima Kliman uopće ne raspravlja o otpadu, već agresivno napada ljude koji mu se protive.

Njegovi nastupi ostavljaju dojam da je dobio stranački zadatak: braniti Plenkovića, gurati gospićki otpad prema Istri i obračunavati se sa svakim tko stane na put. Uz podršku prijateljskih medija, nekad pitomi političar posljednjih se mjeseci pretvorio u pravu političku „zvijer“.

Prvi je na red došao Dalibor Paus. Bivši predsjednik IDS-a podržao je inicijativu Zorana Milanovića da se u Saboru raspravlja o opozivu Vlade zbog ekološkog skandala u Gospiću. Kliman je odmah istrčao s porukom da Paus nema podršku vlastite stranke. Govorio je s takvom sigurnošću kao da se stavovi IDS-a utvrđuju u njegovu uredu.

A onda je IDS-ovo vodstvo priredilo predstavu. Loris Peršurić, inače blizak Klimanu, najprije je izjavio da je stranka suzdržana prema Milanovićevu prijedlogu. Nakon samo nekoliko sati promijenio je stav i ipak podržao Pausa.

Desetak dana poslije Paus je smijenjen s mjesta predsjednika saborskog kluba IDS-a. Peršurić je nedavno najavio i posljedice za Pausovu galamu koja nije usklađena sa stranačkim tijelima. Je li Klimanov napad zapravo označio početak Pausovog političkog kraja u IDS-u?

Kliman i Miletić s HDZ-ovim predsjedničkim kandidatom

Međutim, naš Tonić, kako mu godinama tepa Boris Miletić, nije stao samo na IDS-u već je, opet vezano za gospićki otpad, počeo prozivati i SDP-ovu saborsku zastupnicu Sanju Radolović. Razlog je poruka SDP-ovke premijeru Plenkoviću da nije dobrodošao u Istru ukoliko ne zaustavi dovoz gospićkog otpada u Koromačno. Kliman je njeno političko djelovanje opisao kao posljedicu južine insinuirajući da Radolović nije pri zdravoj pameti.

Kad nema uvjerljivog odgovora na pitanje zašto bi Istra spaljivala gospićki otpad, HDZ-ovcima je najlakše vrijeđati onoga tko ga postavlja.

Koromačno je Plenkoviću trebalo poslužiti kao ventil za smanjivanje političkog pritiska zbog gospićkog skandala. Zbog tog pritiska, koji je sve snažniji, Kliman je postao izrazito agresivan. Pitoma javna slika dugogodišnjeg čelnika Katoličkog zbora MI ustupila je mjesto sve grubljim političkim napadima. Sanju Radolović Kliman je prozvao „velikom vojvotkinjom“, a nakon njezina oštrog odgovora brzo je reterirao.

Propali projekti u Barabarigi, povezanost s kontroverznim tajkunima, porezni dugovi prema državi pružaju bilo kojem napadaču cijelu paletu političke municije.

Baš tada, kao u nekoj jeftinoj provincijalnoj politikanskoj tragikomediji, na sceni se pojavio kamion.

Dok je Suzana Jašić održavala konferenciju za novinare, veliko teretno vozilo ušlo je u prostor Holcimove tvrtke Sekundar, u kojoj se gospićki otpad miješa s drugim otpadom. Na vozačevim vratima oznaka Manšpeda — tvrtke u vlasništvu Željka Mandarića, Klimanova poslovnog partnera iz Barbarige, koji je preuzeo njegov neuspjeli projekt.

Sama oznaka na kamionu ne otkriva njegov teret. Ali otvara vrlo konkretno pitanje: sudjeluje li Manšped u prijevozu gospićkog otpada? Ako sudjeluje, priča dobiva novu dimenziju: Kliman politički zagovara spaljivanje otpada, a njegov poslovni partner zarađuje na prijevozu.

Ostaje nejasno je li glavni pokretač Klimanovih agresivnih istupa oko Koromačna stranačka disciplina, ili pak poslovni interes njegova kruga? Ili oboje?