Biljana Borzan (SDP): Hrvatska treba početi razmišljati o priznanju Palestine

Korupcija se u Hrvatskoj doživljava kao jedan od najvećih društvenih problema. Koje konkretne mjere predlažete u smjeru njenog smanjenja? Jeste li zadovoljni stupnjem neovisnosti pravosuđa u Hrvatskoj? Podržavate li rad europskog tužiteljstva u našoj zemlji? Smatrate li da bi rad europskih zastupnika trebao biti transparentniji kao i da bi trebali na početku i kraju mandata priložiti svoje imovinske kartice?
Naravno da nismo zadovoljni. Kada je Ivan Turudić predložen za državnog odvjetnika, građani su izašli na ulice. Sada taj čovjek kontrolira pravosuđe. U Hrvatskoj je povjerenje u pravosuđe nisko, a pravda teško dosežna. Ljudi se i oko najmanje stvari spore godinama trošeći novac, ali i narušavajući zdravlje. Ured EPPO je ostao jedina neovisna kontrola Vlade i trošenja europskog novca. Zato se HDZ i digao na zadnje noge. Rad EPPO je od velikog značaja i treba ga podržati. Što se tiče europskih zastupnika, potpisujemo izjavu o financijskoj odgovornosti i moramo prijaviti druge prihode. Međutim, i ja mislim da bi bilo najbolje da se sve izlista crno na bijelo i osobno nemam nikakav problem s tim.
Svake godine Hrvatsku napušta velik broj pretežno mladih ljudi. Je li mobilnost radne snage koja se isticala kao jedan od najvećih benefita pri ulasku u EU donijela više štete ili koristi? Na koji način osigurati jednako kvalitetne radne uvjete koji će zadržati mlade u Hrvatskoj? Na koji način mladima omogućiti priuštivo stanovanje?
Slobodno kretanje je uvijek dobro. Nije problem što mladi idu u druge zemlje da se obrazuju ili usavršavaju, problem je što odlaze trajno. To je vrlo složeno pitanje, ali istraživanja su pokazala da nije zapošljavanje jedini razlog iseljavanja, već nepravda. Činjenice da najbolje poslove dobivaju podobni, a ne sposobni, da nije važno koliko radiš već imaš li stranačku iskaznicu HDZ-a, pravi su razlozi odlaska iz Hrvatske. U SDP se zalažemo da radna mjesta budu kvalitetna, prvenstveno da omoguće dobru ravnotežu privatnog i poslovnog te da plaće prate rast cijena. Dobiti kredit u Hrvatskoj po astronomskim kamatama za nekretninu je još i dobro jer većina zaposlenih nema ugovor na neodređeno. Poslodavci i banke moraju napraviti iskorak. Mi s europske razine tražimo više europskih sredstava za održivo i socijalno stanovanje te više novca za Jamstvo za djecu, kako bi svako dijete imalo adekvatan dom.
Svake godine broj stranih radnika se udvostručuje. Smatrate li da je taj proces prebrz? Na koji način pomoći njihovu intergaciju?
Stranih radnika ima koliko su potrebe tržišta. Mi nismo do sada imali većih problema s njihovom integracijom, vidi se da vole biti u Hrvatskoj, da su sretni što su baš tu i da uče naš jezik.
Hrvatska je na ključnim migratskim pravcima. Kako očuvati sigurnost granica i osigurati humani tretman migranata? Treba li na granice staviti vojsku?
Hrvatska čuva jako dugu granicu, i svoju i granicu EU. Zato treba uzeti sva raspoloživa sredstva EU kao bi posao našim ljudima bio što lakši. Prema migrantima treba postupati humano i u skladu s konvencijama. Mi smo na zadnjoj plenarnoj sjednici u ovom mandatu u Bruxellesu usvojili novi Pakt o migracijama. Ključno je da se nijedna država članica se ne treba s priljevom migranata nositi sama, teret se mora podijeliti jednako.  Postignuti dogovor je dobar, mi smo ga podržali. Uvode se obavezne kvote za države članice i prateći mehanizmi kako bi one granične znale da će 80 posto migranata ići dalje. Taj postotak se može i povećati. Poboljšava se efikasnost procedura i razmjena podataka.
Kakav stav bi u okviru EU Hrvatska trebala zauzeti u odnosu na ratove u Ukrajini i Izraelu/Palestini? Treba li Hrvatska u tim sukobima konkretnije izraziti svoje pozicije ili se možda suzdržati od zauzimanja strana? Podržavate li priznavanje palestinske države?
Što se tiče rata u Ukrajini, EU mora nastaviti pomagati Ukrajini. To je ulaganje i u sigurnost same EU. Što se tiče Palestine, s obzirom na sve što se događa, smatram da bi Hrvatska trebala ozbiljno početi razmišljati o njenu priznanju.
Umjetna inteligencija Na koji način na nivou EU treba riještiti pitnja korištenja umjetne inteligencije, odnosno kako pomiriti njen razvoj s etičkim standardima i zaštitom privatnosti? Kako amortizirati sve izraženiji problem gubitka ljudske radne snage koju će zamijeniti umjetna inteligancije?
Europski parlament je u ožujku ove godine izglasao Uredbu o umjetnoj inteligenciji koja s jedne strane ima cilj zaštite ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, a s druge poticanje inovacija i osiguravanje uloge predvodnika Europi u tom području. Izglasavanje takve Uredbe je bilo nužno kako bi se spriječio scenarij u kojemu bi se umjetna inteligencija koristila na način koji ugrožava prava građana. Postoje istraživanja koja upozoravaju na mogućnost velikog smanjenja broja radnih mjesta u budućnosti zbog uvođenja umjetne inteligencije, ali se pokazuje i kako umjetna inteligencija stvara i otvara brojna druga radna mjesta koja do njene pojave nisu bila potrebna. Isto tako, novim aktom smo propisali situacije u kojima je važno da korisnik dobije podršku koja nije AI.
Iz godine u godinu svjedočimo padu poljoprivredne poizvodnje u Hrvatskoj i smanjanju broja životinja u uzgoju. Na koji način okrenuti taj trend? Kako bolje koristiti EU fondove u poljoprivredi? Kako riješiti problem premalih poljoprivrednih posjeda, a, s druge strane, poboljšati status mali i srednji poljoprivrednika? Treba li ograničiti uvoz iz trećih zemalja koje su zbog blaže regulative cjenovno konkurentnije?
Hrvatska već duži niz godina bilježi pad poljoprivredne proizvodnje, koja je izazvala drastičan odljev stanovništva iz ruralnih područja naše zemlje. S obzirom da dolazim iz Slavonije, sve to me još i posebno pogađa jer znam kako je Slavonija izgledala nekad i koliko neiskorištenog potencijala ima na našoj ravnici danas. Kao izvjestiteljica eurosocijalista u Europskom parlamentu radila sam na strategiji „Od polja do stola” i još tada sam govorila kako je ta strategija prilika, ali i izazov za Hrvatsku. Strategija je svojevrsna reforma kojom bi trebali profitirati svi uključeni – potrošači  zdravljem, kvalitetom i dostupnošću, proizvođači ekonomski, a priroda ekološki. U proizvodnji ekološki uzgojene hrane vidim prostor za naše lokalne proizvođače, jer je najbolja ona hrana koja prijeđe najkraći put od polja do stola. Naše poljoprivrednike treba učinkovitije štititi od uvoza proizvoda koji nisu u skladu s europskim standardima, a vidimo po posljednjim prosvjedima kako je to problem poljoprivrednika diljem Europe.
Kako gledate na probleme u gospodarenju otpadom u Hrvatskoj? Smatrate li da su županijski centri za gospodarenje otpadom zastarjelo i promašeno rješenje? Podržavate li gradnju spalionica? Podržavate li gradnju vjetroelektrana na moru?
Nažalost, naš napredak u gospodarenju otpadom ide presporo, zbog čega smo prošle godine dobili upozorenje Europske komisije kako smo u riziku od neispunjenja ciljeva ponovne uporabe i recikliranja otpada do 2025. godine. Istina je da se na tome radi, ali još uvijek postoji veliki nesrazmjer u prikupljanju otpada u raznim dijelovima Hrvatske. Naš zakonodavni okvir je usklađen s EU regulativom, ali u operativnom dijelu kaskamo i Hrvatska mora pronaći model, uglavnom kroz jedinice lokalne samouprave da taj napredak bude vidljiviji kako ne bismo došli u situaciju da plaćamo velike financijske penale.

Hrvatska se suočava s problemom overturizma kao i izraženom bespravnom gradnje uz more.  Na koji način balansirati održivi razvoj trurizma s zaštitom prirodne i kulturne baštine? Koje konkretne mjere predlažete?  Je li vrijeme za limitiranje broja gostiju i poboljašnje kvalitete turistučkog smještaja i usluge?
Ne treba posebno napominjati koliko nam turizam znači i koliko nas zapravo „drži iznad vode“ s, po mom mišljenju, prevelikim udjelom od gotovo 20% u ukupnom BDP-u. Hrvatska je u tom području predvodnik u Europi, dok s druge strane imamo prevelik uvoz hrane i odljev stanovnika iz ruralnih područja koja se bave poljoprivredom. Već tu vidimo da nešto nije posloženo kako treba, a masovnost turizma je već dulje vrijeme izražena na našoj obali u ljetnim mjesecima. O tome koliko je dobro ili nije, nebrojeno su puta govorili stručnjaci iz ovog područja, ali je jasno kako imamo sve više problema s betonizacijom naše predivne obale i taj biser moramo štititi od pretjerane izgradnje. Zaštita naše obale je prioritet, a samim tim i budućnost još kvalitetnijeg i održivijeg turizma u Hrvatskoj.
Hrvatska (posebice Istra) je izrazito loše željeznički povezana s Europom. Na koji način optimalno riješiti taj problem? Kako generalno poboljšati kvalitetu javnog prijevoza u Hrvatskoj?
Nažalost, željeznički promet u Hrvatskoj je drastično pao u posljednjih 30 godina, a samo u posljednjih 15 godina pao je s 80 na 20 milijuna putnika godišnje. To je posljedica zapuštenosti željeznica, a brzine vlakova u Hrvatskoj s 40-ak kilometara na sat su na samom dnu Europske unije. Postoje brojni projekti koje Hrvatska provodi preko EU fondova kako bi naš željeznički promet postao konkurentniji, ali gotovo svaki nailazi na brojne probleme zbog kojih je upitan njihov završetak u dogovorenom roku. S jedne strane imamo odličnu povezanost autocesta po Hrvatskoj, a s druge izuzetno zapuštenu željeznicu koja nije konkurentna. EU sredstva su tu i s te strane nemamo problem kako bi modernizirali naše željeznice, ali u operativnom dijelu opet kaskamo i to se pokazuje kao glavni problem u gotovo svim područjima, pa tako i u obnovi željeznica.