BISER HRVATSKOG TURIZMA ROVINJ Pokleknuo pred overturizmom s previsokim cijenama koje se lome preko leđa domaćih ljudi

Prije desetak dana gradonačelnik Rovinja Marko Paliaga kazao je kako se sa cijenama u Rovinju pretjeralo, i to ne samo u ugostiteljstvu, nego u privatnom smještaju i velikim trgovačkim centrima koji su i do 30 posto skuplji od onih u kontinentalnoj Hrvatskoj, te naglasio kako to dugoročno nije nikako dobro i da ćemo ako ovako nastavimo, još veće posljedice osjetiti već iduće sezone.

S druge strane predsjednik Uprave porečke Valamar Riviere, Željko Kukurin ima dijametralno suprotno mišljenje o visokim cijenama.

Naime, Kukurin je svoje mišljenje podijelio na poslovnoj društvenoj mreži Linkedinu te kazao kako "nikako ne može shvatiti kako netko može to što u kolovozu nemamo dvoznamenkast rast turista proglasiti problemom koji je uzrokovan visokim cijenama".

Ukazao je i na činjenicu kako smo u Schengenskom prostoru, te smo dio Europe i da tako imamo priliku podignuti turizam na višu razinu kvalitete cjelogodišnjeg održivog turizma.

"Milijun turista koji dolaze u jeftine oblike smještaja u vlasništvu ljudi koji tu ne žive, kupuju po velikim šoping centrima i jedu “pizza cut” tip hrane u lošim lokalima kojima upravljaju nerezidenti destinacije? Održivi turizam u Hrvatskoj znači čuvanje prostora, zaštita lokalnog načina života, podizanje kvalitete turizma i produljenje turističke sezone. To je ono što trebamo napraviti, ako želimo biti uspješni, a ne (ras)prodavati našu obalu, more i prirodu za male novce", poručio je Kukurin.

Na rovinjsku tržnicu turisti rijetko dolaze

Odlučili smo posjetiti biser našeg turizma, Rovinj, točnije njegovu tržnicu, mjesto gdje se iz prve ruke dobivaju informacije o cijenama, zadovoljstvu i nezadovoljstvu kupaca i prodavača.

Na tržnici udaljenoj dvadesetak metara od mora je visokih 34 stupnja, jako je vruće, mnoštvo turista samo pojačava taj dojam. Sparina ispod krova tržnice ipak ne ometa prodavače i kupce u svakodnevnoj trgovini.

Primjećujemo kako su cijene doista visoke, za svežanj češnjaka težine oko kilogram i pol treba izdvojiti 15 eura, kilogram kapule je jedan i pol euro, krumpir dva eura, smokve osam eura, breskve pet eura, šljive tri eura, kao i jabuke, i sve je domaće kako nam ponosno kažu prodavači.

Dolazimo do prodavačice Aleksandre Božić iz Motovuna koja kaže kako je ovdje svaki dan i kako najviše posluje s domaćim ljudima, koji su najvjerniji kupci.

"Štand mi je malo udaljeniji od ceste, pa ga turisti ne posjećuju često. Tržnica je dosta izolirana od dijela kuda se može doći s autom, pa ljudi ne kupuju velike količine, nego poslije posla obavim dostavu na kućnu adresu. Takav način prakticiram nekih osam godina, jer je Rovinj dosta zatvoren za promet, pa tako olakšam kupcima. S druge strane, količine koje imam doma ne stignem ovdje prodati, tako da su dostave jedini način, pa tako i Valalta uzima robu od mene", poručuje Aleksandra, te nadodaje kako se na tržnici svašta prodaje i kako je doista sve poskupjelo:

"Stranci koji dođu na tržnicu, nalete na svašta, na nekvalitetnu robu, na robu koja se prodaje pod domaću, tako da samo kvaliteta privlači kupce. Istina, da se ne lažemo, cijene su u odnosu na prošlu godinu narasle skoro pa duplo. Kriza je u cijelom svijetu, zaokruživanje cijena prema gore od kada je uveden euro i drugi faktori su utjecali na rast cijena, kaže nam Aleksandra.

Nema velike razlike u cijenama u odnosu na druge gradove

Neki mix od pet kilograma voća Aleksandra prodaje za 15 eura. Žali se kako mediji uglavnom ističu samo one najveće iznose cijena, poput toga da su smokve 20 eura za kilogram.

"U medijima se piše kako je kilogram smokvi u Rovinju 20 eura, ali ima ih i po pet, osam, deset, ali istina i po 20 eura. Cijene povrća su zbog veće konkurencije sličnije onima u Puli, Poreču i ostalim gradovima, Evo baš smo prije neki dan gledali fotografije cijena proizvoda u Puli, i razlika je možda u korist Pule, 10 do 20 centi", kaže nam Aleksandra ukazujući na neveliku razliku u cijenama među gradovima u Istri.

Aleksandra Božić

Doznajemo kako se na tržnici može vidjeti doslovno isto grožđe koje se prodaje kao domaće po cijeni od 10 eura za kilogram, a isto takvo u trgovačkim centrima je tri eura. Takve stvari se otvoreno mogu nazvati prijevarom, jer oni koji kupuju i preprodaju voće i povrće višestruko zarađuju s daleko manje truda od lokalnih obiteljskih gospodarstava.

Ako si skroman, u svemu možeš naći dobro

Nedaleko od Aleksandre nalazi se štand Nikole Starčića, o trenutnoj turističkoj situaciji kaže da je solidna, jer ako si skroman, u svemu možeš naći dobro.

"Tu sam na poziciji malo dalje od ceste i kod mene su svi kupci domaći. Razlika u cijeni kod mene i kod onih uz cestu je velika, pozicija im nudi priliku za većom cijenom, a mi koji smo dalje se držimo manjih cijena. Pomidori su kod mene od dva do dva i pol eura, svakome stavim pomidor ili dva više, ali zato imam stalne kupce koji su sa mnom zadovoljni. Najam štandova uz cestu je puno skuplji, nego ovi naši uvučeni štandovi, pa i to u velikoj mjeri diktira cijenu", poručuje skromni i nasmijani Nikola te nadodaje o rijetkim turistima koji kupuju kod njega:

"Jedini turisti koji dođu kod mene su oni koje vlasnici apartmana pošalju, jer znaju da će tako dobiti domaću robu. Dostavu ne radim, jer baš svaki dan imam "fitnes" od četiri i pol ujutro, pa do pola noći. Evo pogledajte me, niti gram sala na meni", kazao nam je prodavač Nikola Starčić.

Nikola Starčić poslužuje kupca

Turisti nisu isti kao prijašnjih godina

Jedan od prodavača koji ima štand pokraj ceste a koji slovi kao puno bolja pozicija, kaže kako je ovo za njega jako teška godina, i ne pamti da je ikada bila ovakva.

"Turisti su komplicirani, živa istina, stvarno nisu kao prijašnjih godina, mi smo cijene zadržali na prošlogodišnjoj razini, samo smo malo digli cijenu maslinovog ulja s 12 na 15 eura. Ne znam što bi vam drugo kazao, evo vidite i sami, dođu, pogledaju i idu dalje. Štandovi nas koštaju godišnje 1.500 eura", kazao je vidno razočaran turističkom sezonom prodavač Saip.

Štand na kojemu Saip nudi proizvode

Redoviti kupac na rovinjskoj tržnici Srećko Ponka izuzetno je zadovoljan s izborom i cijenama, dodajući kako uvijek kupuje kod svojih provjerenih prodavača, jer mu je najbitnije da je roba domaća, te se smatra vjernim kupcem.

Srećko Ponka

Iz ove naše posjete rovinjskoj tržnici može se zaključiti kako su cijene rasle u odnosu na prošlu godinu i to duplo, kako potvrđuju sami prodavači.

Pravo je pitanje je li takvo stanje stvari prihvatljivo? Domaćim ljudima svakako nije, jer mnogi su i prije maksimalno stezali remen, a sada na njemu moraju izbušiti još po koju rupicu više kako bi izgurali mjesec.

I nisu samo oni tu, nedaleko tržnice primijetili smo i stariju gospođu koja skuplja pet ambalažu. Njen ponos kao da je pokleknuo pred neimaštinom koju okružuje overturizam s previsokim cijenama i mnoštvom plastičnih boca koje ostaju iza turista.

.