- S predstavnicima Grada Rovinja na temu potrebe za uslugom poludnevnog boravka za osobe s intelektualnim teškoćama prvi smo puta razgovarali 2007. godine. Boli me to što su vama barem odgovorili kad ste pitali ima li Rovinj danas tu uslugu jer nama nisu niti to. Činjenica je da se razvijenost sredine mjeri time koliko smo sposobni brinuti o onima kojima je pomoć najpotrebnija, govori nam Ozren Catela, predsjednik Hrvatskog saveza udruga osoba s intelektualnim teškoćama i predsjednik Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Istre.
Ozren Catela, Foto: Manuel Angelini
Usluga poludnevnog boravka ima za cilj očuvati postojeće vještine i znanja korisnika, pomoći u njihovoj socijalnoj rehabilitaciji i uključivanju u život zajednice. Njome se želi prevenirati institucionalizaciju odraslih osoba s intelektualnim teškoćama, ali i rasteretiti obitelji koje o njima skrbe. Ondje oni borave od šest do osam sati dnevno, a vrijeme provode u raznim sportskim, edukativnim i drugim aktivnostima koje su, naravno, primjerene njihovoj dobi, mogućnostima i afinitetima. Osigurani su im prehrana, prijevoz, briga o zdravlju i sva potrebna njega.
Početak provedbe usluge seže 20 godina unazad
Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Istre još 2003. godine kreće s razvojem usluge poludnevnog boravka. Počeli su u Puli, pa su zatim tu uslugu pružali u Poreču, Labinu, Bujama i Pazinu. Danas pokrivaju gotovo cijelu Istru, osim Rovinjštine koja, čini se, nema sluha za ovu problematiku. Ili je barem tako bilo dosad.
Valja naglasiti kako se radi o jednom od najbogatijih hrvatskih gradova čiji proračun za tekuću godinu iznosi gotovo 200 milijuna kuna.
Tema "na stolu" bila još prije 15 godina!
Na naš upit iz Grada, pak, odgovaraju kako nije točno da nemaju interesa za navedenu problematiku te navode na koje sve načine pomažu aktivnosti rovinjskog Društva osoba s invaliditetom. Međutim, ostaje činjenica kako konkretne usluge u Rovinju – nema, i to unatoč tome što je tema „na stolu“ bila još prije 15 godina.
O tome svjedoče i mailovi koje imamo u posjedu, a iz kojih se jasno vidi kako Centar za inkluziju i podršku u zajednici, na čelu s
Markom Perkovom početkom prosinca 2007. godine, a nastavno na razgovor odrađen dva dana ranije, šalje financijsku procjenu troškova provođenja ove usluge. Mjesečni trošak bi, procijenjeno je tada, iznosio 20.275 kuna, a godišnji 243.300 kuna. Petnaest godina kasnije – odgovora nema.
Doduše, pročelnica
Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Rovinja, Edita Sošić Blažević, nama ipak odgovara. Tvrdi kako se Društvo osoba s invaliditetom Rovinj
nije moglo licencirati za pružatelja usluge jer prostor u kojem djeluju nije adekvatan odnosno ne udovoljava uvjetima Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga.
Usluga Dnevnog centra nije isto što i usluga Poludnevnog boravka
Međutim, Društvo provodi uslugu Dnevnog centra za 15 članova kroz projekt O.R.K.A. financiran od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike s ciljem radnog osposobljavanja mladih osoba s invaliditetom, provođenja strukturiranog slobodnog vremena i psihosocijalne rehabilitacije, navode iz Grada Rovinja.
Marko Perkov, Foto: Manuel Angelini
- Usluga Dnevnog centra za sve ne postoji. To je kao da imate bolnicu s jednim odjelom. Naprosto nije isti pristup osobi s tjelesnim i intelektualnim teškoćama i program za jedne i za druge mora se razlikovati, upozorava nas Perkov.
"Radimo na tome..."
Što se tiče buduće usluge poludnevnog boravka za osobe s intelektualnim teškoćama u Rovinju, Sošić Blažević tvrdi kako upravo rade na tome da se Društvu osiguraju kvalitetniji prostori pa je s Istarskim domovima zdravlja ugovoreno korištenje dodatnog prostora uz postojeći te se radi i na izgradnji još jednog, novog prostora unutarnje površine 188 metara kvadratnih te 120 metara kvadratnih vanjske površine.
- Kada se to sve realizira, bit će zatražena licenca, zaključuje Sošić Blažević.
Adekvatan prostor nije pronađen tijekom 15 godina?
Ostaje nejasno zašto Grad posljednjih 15 godina nije uspio naći adekvatan prostor koji bi zadovoljio uvjete za dobivanje licence te počeo pružati uslugu poludnevnog boravka za osobe s intelektualnim teškoćama na što ih Catela i Perkov pozivaju još krajem 2007. godine.
- Za dobiti licencu da neki gradski prostor može provoditi uslugu potrebno je poslati zahtjev Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Ministarstvo potom izdaje nalog kojim, među ostalim, imenuje pravnika i socijalnog radnika matičnog Centra za socijalnu skrb.
Oni utvrđuju sve detalje vezane uz uvjete rada, a cijela procedura može trajati maksimalno dva tjedna. Ministarstvu se dostavlja zapisnik i ako su uvjeti zadovoljeni, ono će u kratkom roku izdati rješenje. Drugi gradovi su se uključili 2007. godine, a i Rovinju je usluga ponuđena tada. Zašto se čekalo dosad?, pita se Catela.
Gradska palača Rovinj, Foto: Rovinj-tourism.com
Isto se pitamo i mi jer ono što se moglo riješiti u 15 dana, na čekanju je 15 godina. Je li problem u nedostatku novaca ili volje, nije na nama da prosuđujemo. Zato na nama jest da propitkujemo, iako nas u telefonskom razgovoru ravnateljica Centra za socijalnu skrb Rovinj, Ana Božić, savjetuje da se ne bavimo ovom temom te nam govori kako u „ovoj priči“ ne želi sudjelovati.
Rovinjština ima 15 potencijalnih korisnika usluge poludnevnog boravka?
To je, pak, teško moguće s obzirom na to da je ona osoba od koje možemo dobiti važan podatak o tome koliko Rovinjština ima potencijalnih korisnika usluge poludnevnog boravka.
- Čini mi se kako ih ima petnaestak iako je pitanje koliko bi njih tu uslugu zaista u praksi koristilo. Pretpostavljam daleko manje od 10. Iskreno, i ja sam se iznenadila kad sam prije godinu i pol došla u Centar i shvatila da ta usluga ne postoji. Nadam se kako će to biti realizirano do kraja mog četverogodišnjeg mandata jer s Gradom zaista imamo dobru suradnju i redovite mjesečne sastanke, zaključuje na koncu Božić.
Foto: Grad Rovinj
- Znate, kad to sve čujem, meni kao građaninu dođe da Rovinju uplatim 100, 200 kuna preko žiro-računa da im malo pomognem. Ali onda vidim koliko se plaćaju glazbenici za svoje nastupe na Rovinjskoj noći, kaže nam na koncu pomalo sarkastično Catela.
Nama ostaje vjerovati rečenici koju su nam ponovili i u Gradu Rovinju i u Centru za socijalnu skrb Rovinj, a koja glasi :“Radimo na tome…“
I tako već 15 godina...