Iz kabineta župana Istarske županije reagirali su na moj prekjučerašnji tekst „Istarska županija se pohvalila da je u deset godina pulskom sveučilištu dala 7 milijuna kuna. Skromni su, Istarskom veleučilištu su u devet godina dali 50,5 milijuna“.
Reagiranje nije potpisano nikakvim imenom i prezimenom. Samo kabinet župana. S obzirom na to da kabinet, prema mojim pretpostavkama, nije magično oživio i, uznemirivši se čitajući gore naveden članak, stao pisati pisma, uzet ćemo da je to učinio šef kabineta župana Borisa Miletića, Ivan Glušac.
Možda je to učinio na županov nalog, možda nije. Možda je čovjeku posao da čita članke i kad uoči nešto što mu nije po volji, šalje reagiranja bez glave i repa, ali što je daleko najgore, šalje reagiranje bez ikakvog smisla. Jedno takvo je pristiglo i na adresu Istre24.
Ivan Glušac, dakle, ne da nije opovrgnuo nijedan podatak iznesen u tekstu o financiranju Istarskog veleučilišta (ex Politehnike), nego još i konstatira da sam točno prenijela iznos koji je Županija dala Sveučilištu. E, ali ima tu jedan problem.
Nekome se tamo u Županiji, uzmimo opet da je taj netko Ivan Glušac, dakle Ivanu Glušcu se nije svidjelo što nisam prenijela dio o nekretninama koje je Istarska županija u proteklih 10 godina dodijelila na korištenje Sveučilištu Jurja Dobrila u Puli. To ga je baš ubolo u oko.
Zasmetalo ga je toliko da nije mogao taj dan misliti ni na što drugo. Pokušao je to prevladati, zatomiti, možda se neko vrijeme i borio protiv nagona da nešto naškraba, ali, kao što vidimo, na kraju je pobjedu odnijela ova iracionalna strana.
Naime, problem s tim i takvim reagiranjem je trostruke naravi.
Prvo, tema nisu bile nekretnine, iako se i o nekretninama štošta ima za reći. Nepotrebno Ivan Glušac ističe da ih namjerno nisam navela. Ljudi moji, pa jasno je valjda da ih namjerno nisam navela kad to nije bila tema!
Drugo, tema nije bilo ni Sveučilište, nego Veleučilište. Istarsko veleučilište. Točnije, predmet članka je bilo financiranje Istarskog veleučilišta iz proračunske kese. A to je financiranje, pokazalo se, od početnih 2,9 milijuna kuna 2013. godine naraslo do lanjskih osam milijuna kuna!
Ivan Glušac, pretpostavimo da je upravo on reagirao, jako dobro zna da predmet teksta nisu bile niti nekretnine, a ni Sveučilište, što nas dovodi do treće, duboko problematične stavke: Ivan Glušac - jer uzmimo da je to sve bila njegova briljantna ideja – nije poslao reagiranje, nego PR članak. Stare navike teško umiru, a Ivan Glušac ima naviku kreirati sadržaj medija koje financira javnim novcem.
Kako bilo, tim PR člankom kamufliranim u reagiranje pokušao je ubiti dvije muhe jednim udarcem. Intencija je očito bila da na portalu pošto poto izađe ono što si je Županija zamislila da mora izađi, a to je broj nekretnina koje je dala na korištenje Sveučilištu, dok se istovremeno pokušala odvratiti pozornost s teme, a tema je, sad sam već dozlaboga dosadna, ali ponovimo još jednom, Istarsko veleučilište.
A čemu, pitam se (više retorički) nervoza pri spomenu Istarskog veleučilišta?
Umjesto da pohvale činjenicu da smo javnosti prezentirali podatak o milijunima koji su iz proračunske blagajne otišli na račun te visokoobrazovne ustanove, oni, (ne)transparentni kakvi jesu, to kude. Što da čovjek zaključi nego da takve fakte žele sakriti od očiju javnosti.
Ivan Glušac, recimo da je on autor žalopojke koje je prekjučer pristigla iz kabineta župana, navodi da Istarska županija nije dužna, niti ima zakonsku obavezu financirati Sveučilište niti jednom kunom jer se ono financira iz državnog proračuna. Međutim, piše dalje, jedan od strateških opredjeljenja Istarske županije je razvoj svih razina školstva, pa tako i Sveučilišta J. Dobrile.
Duboko uznemirujuće. Isticati da nema zakonske obaveze pomoći ustanovi koja obrazovanim kadrovima sukreira društvo znanja i jedan je od nosioca rasta i razvoja gospodarskog, političkog, kulturnog aspekta zajednice, ali da to beskrajni Samaritanci u Županiji ipak čine.
Gospodo, nikako da shvatite, a prosto je k'o pasulj: Županijski novac je novac građana i građanki, a vi ste, pogotovo vi u kabinetu župana, ovdje zbog nas, a ne obrnuto!