Daglas Koraca tuži Marka Ferenca. SDP-ovac dobio i crvenu kuvertu ukrašenu srcem, čekala ga je ispred Općine

Dekan Istarskog veleučilišta, IDS-ovac Daglas Koraca podnio je privatnu tužbu protiv SDP-ovog vijećnika Skupštine Istarske županije i načelnika Općine Vižinada Marka Ferenca. Koraca tvrdi da mu je Ferenac izjavama na posljednjoj sjednici županijske Skupštine nanio teške duševne boli, a procijenio ih je na četiri tisuće eura.

Tužbu je, dakle, podnio u svoje osobno ime, ne "na račun" Istarskog veleučilišta. Odvjetnik mu je Roman Bihar iz Zagreba, koji je, recimo Istarsku županiju koja je, usput, vlasnik Istarskog veleučilišta, svojevremeno zastupao u postupku protiv Državne komisije za kontrolu javne nabave u slučaju nabave softvera o kojemu je izvještavala Istra24. Tužba je sastavljena 24. studenoga, a zanimljivo je da je Ferenca na isti dan ispred ulaznih vrata Općine dočekala crvena kuverta koju je zasad nepoznati netko ili nepoznata neka naslovila na 'gospodina Ferenca', dječjim rukopisom, a iznad slova iscrtao ili iscrtala srce, s popratim pismom.

Kaznena prijava

Koraca, naime, u tužbi navodi da je Ferenac 20. studenoga na sjednici Skupštine iznio neistinu tvrdnju kada je rekao da je Koraca „optužio jednog djelatnika za špijunažu“ i da je „Veleučilište podnijelo kaznenu prijavu protiv jednog nastavnika“.

Koraca obrazlaže da kaznena prijava, o čemu je Istra24 izvijestila nakon Skupštine održane početkom minulog mjeseca, podnesena protiv nepoznatog počinitelja, a da se ne zna je li riječ o djelatniku Veleučilišta. Navodi se da dekan nikada nije nijednog djelatnika javno ni interno označio kao „špijuna“ niti je ikoga prijavio zbog „špijunaže“. Kazneno djelo zbog kojeg je prijava podnesena odnosi se na, navodi se u tužbi, neovlašten pristup računalnom sustavu, a ne na kazneno djelo špijunaže. Dekan tvrdi da je Ferenac namjerno rekao neistinu bez provjere činjenica, plasiravši to u javnost ne zbog interesa javnosti, vrijednosnog suda ili političkog promišljanja, nego s ciljem da ga difamira.

IDS-ovac SDP-ovca tuži i zato jer je na toj istoj sjednici 20. studenoga rekao da Koraca „možda krade na putnim troškovima“, odnosno da je koristio službeno vozilo u privatne svrhe i krivotvorio putne naloge, što je, inače, vijest koju su na dan sjednice objavili Istra24 i portal Istarski.hr, a nakon priopćenja policije da je 47-godišnjak od 5. listopada do 6. rujna ove godine službeno vozilo koristio u privatne svrhe, a u naloge za službena putovanja, izdane na njegovo ime, unosio neistinite podatke te je onda takve naloge predavao na obračun putnih troškova kao da su istiniti. Policija je, ne navodeći identitet, obavijestila i da je protiv dekana Istarskog veleučilišta podnijeta kaznena prijava Državnom odvjetništvu.

Zluradi navodi

U tužbi se obrazlaže da vozilo Veleučilišta koristi od 2020. godine kada je postao dekan, temeljem Odluke o korištenju službenih vozila, a u kojoj se propisuje da dekan ima pravo službeno vozilo ima pravo u službene svrhe koristiti 24 sata dnevno.

Tuži Koraca i zato što je Ferenac rekao da „vrši pritiske na djelatnike te da su oni u strahu“. Tu tvrdnju dekan Veleučilišta, ujedno i predsjednik IDS-a Bujštine, smatra potpuno neosnovanom, netočnom i ničim poduprtom. Kaže da se prema djelatnicima odnosi profesionalno i uljudno te da poštuje njihova prava iz radnog odnosa i kolektivnog ugovora te da ne prijeti, niti zastrašuje ili zlostavlja.

U tužbi se sumira da je Ferenac „neistinitim i zluradim navodima doveo tužitelja, kao dekana i javnu osobu“, u vezu s optuživanjem djelatnika za špijunažu, neutemeljeno ga proglasio osobom koja krade na punim troškovima i krivotvori putne naloge i bez dokaza ga optužio da vrši pritiske na djelatnike i stvar strah na radno mjestu.

Koraca smatra da mu tvrdnje Marka Ferenca predstavljaju grubu povredu prava osobnosti: časti ugleda, dostojanstva, prava na ime i prava na psihički integritet te da zbog izjava SDP-ovog vijećnika trpi teške duševne boli, osjećaj poniženja, osramoćenosti i ozbiljnu zabrinutost za svoj profesionalni i osobni ugled. Tvrdi da kao dekan ovisi o povjerenju djelatnika, studenata, partnera i šire zajednice te da  je Ferenac javnim širenjem neistina i kleveta to povjerenje doveo u pitanje i prouzročio mu značajnu neimovinsku štetu.

No, valja reći i da prema Poslovniku i Statutu Skupštine Istarske županije, ali i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi svaki vijećnik, pa tako i Ferenac ima imunitet. U tim se dokumentima, naime, navodi da vijećnik ne može biti kazneno gonjen niti odgovoran na bilo koji drugi način, zbog glasovanja, izjava ili iznesenih mišljenja i stavova na sjednicama predstavničkog tijela. Vijećnik, ističe se, ima imunitet od početka pa do prestanka vijećničkog mandata.

Pokušaj pritiska

Upitan da komentira tužbu, Ferenac se djelomično osvrnuo upravo na te propise, naglasivši pritom da namjerno zanemarivanje tih odredbi nije samo pravno neutemeljeno, već je duboko zabrinjavajuće i nedostojno osobe koja vodi županijsku ustanovu.

Tužba, kaže Ferenac, predstavlja ozbiljan i nedopustiv pokušaj pritiska na legitimno izabranog predstavnika tih građana. Umjesto da odgovori na konkretna pitanja o radu javne ustanove kojom upravlja, dekan se, apostrofira SDP-ov vijećnik, odlučio obračunati putem suda. Takav potez, smatra, opasno zadire u demokratske procese, u transparentnost i u samu slobodu političke rasprave.

„Pitanja koja sam postavio temeljila su se na javno dostupnim informacijama te na saznanjima djelatnika Veleučilišta koji, zbog straha od odmazde i gubitka radnog mjesta, žele ostati anonimni. Na posljednjoj sjednici Županijske skupštine obratio sam se predsjedniku Upravnog vijeća Istarskog veleučilišta, gospodinu Eziu Pinzanu, kojeg je osobno imenovao župan Boris Miletić. Ako su legitimna pitanja vijećnika za nekoga problem, onda je pravi problem ozbiljan nedostatak transparentnosti u radu ustanove. Umjesto da otkloni sumnje i omogući otvoren dijalog, dekan pokušava zastrašiti i ušutkati vijećnika sudskim tužbama. Time šteti sebi, ruši funkciju koju obnaša, narušava ugled veleučilišta i potvrđuje da na Istarskom veleučilištu evidentno postoje duboki problemi. U tom kontekstu ne čudi što su troškovi odvjetničkih usluga na veleučilištu iznimno visoki, i očito u porastu, a koji, budimo realni, ne bi trebali niti postojati u jednoj visokoobrazovnoj ustanovi“, poručuje Ferenac.

SDP-ovac najavljuje i da će zbog svega od župana tražiti utvrđivanje odgovornosti i pokretanje postupka za smjenu dekana, koji ujedno obnaša i dužnost predsjednika Zajednice podružnica IDS-a Bujštine.

„Javna ustanova ne može biti ničija privatna prćija, niti prostor za osobne i političke obračune. Nisam i neću biti ničiji taoc. Nastavit ću raditi posao zbog kojeg su me građani izabrali, postavljati pitanja, zahtijevati transparentnost i štititi javni interes, bez obzira na pritiske, prijetnje i pokušaje zastrašivanja“, zaključuje Ferenac.

Zaboravljena strana

Koraca je za Istru24 potvrdio da je podnio tužbu, a iako je neuobičajeno da se tuži vijećnik, nije komentirao ništa više od onog što se navodi u tužbi.

Ferenac je Istri24 poslao i anonimno pismo iz crvene kuverte. Dugačko je dvije i pol stranice i tkogod ga je pisao nije upoznat s pravopisnim i gramatičkim uzusima hrvatskog jezika. Nepoznati netko ili, možda, nepoznata neka potpisao se ili potpisala kao „ova druga zaboravljena i marginalizirana strana kolektiva IV-a na konstantnoj vjetrometini, koju se iz nekog razloga izabralo ne zaštititi!“.

Vezano za kaznenu prijavu, netko, između ostalog, piše: „Što se tiče računala postavljenog u serversku prostoriju, da da, riječ je o PC-ju nakačenom u zatvorenu prostoriju na glavni dovod interneta i koji je bio 24h u funkciji, a ne o laptopu za nastavu! Upravo smo ga mi djelatnici prijavili jer nismo znali tko ga je postavio i čemu služi. Ako je došlo do nesporazuma, najnormalniji slijed događaja bio bi da se upravo taj nesporazum razjasni i riješi, a ne da se od njega stvara afera. Jer kad kažete jadan profesor donio laptop za nastavu i netko ga je prijavio, zapravo kažete maltretiraju se djelatnici i stvarno zvuči jadno, ali to nije točna informacija, to nije ono što se dogodilo“. Potom piše i: „Zamislite da u vašoj općini netko postavi PC u serversku prostoriju, nije Vas pitao, nitko ne zna čiji je, pitate o njegovoj namjeni, uključen je 24h, uđete i pogledate kad ono šifra, pitate stručnjake, odvjetnika, policiju i svi kažu ma to nije ništa dobroga, da ne biste imali veće probleme, najbolje da prijavite i onda Vi prijavite da saznate što je to. Onaj tko je računalo postavio mogao je jednostavno doći, objasniti i preuzeti ga i time bi sve završilo“, razlaže netko tko, čini se, želi reći da su neki djelatnici zvali i stručnjake i odvjetnike i policiju i to prije nego su nekog od kolega pitali čiji je kompjuter, sve da bi na kraju zaključili da je vlasnik računala mogao jednostavno doći po svoju imovinu, pa Veleučilište ne bi podnijelo kaznenu prijavu.

U pismu se anonimka ili anonimac uglavnom žali da ih nitko ne štiti, nego im se šteti, a oni predano rade. Navodi se da su prošli akreditaciju Agencije za znanost i visoko obrazovanje, da im je Ferenac priuštio šokove i da su, iako se nisu predstavili, spremni dati pojašnjenja, a da ih je strah da će budu li iznosili obranu Veleučilištu nanijeti dodatnu štetu. Ferenca upućuju da stranačku kolegicu, očigledno aludirajući na Sanju Radolović, pita koliko je to teško jer Sveučilište Jurja Dobrila, piše/u, to nije uspjelo, što je pak tvrdnja koja, po svim dostupnim podacima, nije točna.