Saborska zastupnica Možemo! i predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode Dušica Radojčić u slobodnom je govoru u Hrvatskom saboru upozorila na zabrinjavajuću praksu financiranja projekata koji se predstavljaju kao razvoj zelene infrastrukture s ciljem prilagodbe klimatskim promjenama, dok u stvarnosti dovode do betonizacije, sječe šuma i uništavanja prirodnih staništa. Njen govor prenosimo u cijelosti:
'Danas se sredstva europskih fondova za razvoj zelene infrastrukture i prilagodbu posljedicama promjene klime često koriste za zahvate koji su s tim ciljevima u čistoj suprotnosti. Umjesto da financiramo oporavak, financiramo uništavanje prirode.
Općine i gradovi često provode projekte bez svijesti ili brige o šteti koju nanose prirodi i sebi i to čine i s europskim novcem. Vodeći se isključivo estetskim ili funkcionalnim kriterijima, sijeku se šume, uništava bioraznolikost, morski ekosustavi, betoniraju se zelene površine i obale.
U ministarstvima nitko ne vodi računa o stvarnom sadržaju projekata koje odobravaju za financiranje, pa se često sufinanciraju zahvati koji su u suprotnosti s ciljevima samog javnog poziva. Zapravo se financira izgradnja betonske infrastrukture na zelenim površinama. Najčešće se grade betonske šetnice, biciklističke staze ili plaže.
Primjeri su čudovišni - betoniranje obale Drave u Osijeku zbog izgradnje šetnice; rekonstrukcija obalne šetnice i stjenovite morske obale Milića Jardasa u Rijeci masivnim betoniranjem, a radi se o posljednjem prirodnom dijelu obale,; zbog biciklističke staze Banjole-Šćuza-Premantura planira se sječa priobalne šume dijelom i u zaštićenom području značajnog krajobraza; zatim je tu betoniranje šetnica Osejava u Makarskoj; nautička marina u uvali Dajla-Karigador gradi se na području Natura 2000; pretovarna stanica na Korčuli planira se sječom 2 hektara šume i betoniranjem na području Nature 2000 betoniranjem.
Često se koriste neki i desetljeće stari projekti kojima se samo mijenja narativ, ubacujući pojmove tipa održivo i zeleno. Dopušta se financiranje projekata koji ozbiljno narušavaju ciljeve zaštite i obnove prirode, izdaju se rješenja o prihvatljivosti zahvata na temelju nevjerodostojnih elaborata i bez cjelovitih studija utjecaja na okoliš.
U prosincu 2025. kao predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode uputila sam ministrici regionalnog razvoja i europskih fondova zahtjev za očitovanjem o suglasnosti za financiranje izgradnje biciklističke staze Šćuza - Premantura u Medulinu. Tim je projektom predviđeno, apsurdno, krčenje priobalne šume u dužini od nekoliko kilometara, dijelom i u značajnom krajobrazu. Javna ustanova koja upravlja tim područjem nije dala suglasnost, kao ni nadležni županijski odjel, pa se postavlja pitanje kako je mogla biti izdana građevinska dozvola. Ni Državni inspektorat ni ministrica mi nisu odgovorili, pa sam svibnju sam ponovo uputila zastupničko pitanje ministrici.
Drugi primjer je projekt proširenja obaloutvrde i izgradnje šetnice betonizacijom prirodnog pojasa Pampas u Osijeku, kojeg planiraju Hrvatske vode. Planira se izliti tisuće tona betona na posljednji neurbanizirani dio obale rijeke Drave. S obzirom na to da na pritužbe institucije nisu reagirale, građani su se obratili Odboru za predstavke Europskog parlamenta, koji im je dao jednoglasnu podršku i naložio Europskoj komisiji da provjeri poštivanje europskih direktiva. Elaborat zaštite okoliša izradila je ista tvrtka koja je izradila i sam projekt betoniranja, a Ministarstvo zaštite okoliša dalo je suglasnost na taj elaborat betonizacije, zaključivši da nema potrebe za provedbom postupka na temelju cjelovite studije utjecaja na okoliš.
Prema Uredbi o obnovi prirode, u urbanim ekosustavima moramo osigurati da do 2030. ne dođe do gubitka zelenih površina i prekrivenosti krošnjama stabala u odnosu na baznu 2024.. Nakon 2030. mora rasti njihova ukupna površine. Mi se svaki danom u mnogim hrvatskim gradovima zapravo udaljavamo od tog cilja. Naprimjer u Puli. Što ćemo, naravno, kasnije skupo plaćati. I novcem i kvalitetom života.