Emil i kolektivi

Čudo toga, a da ništa nije rekao uspio je iskipati Emil Nimčević minulog petka za lokalni portal IstraIN. Svatko tko je imao namjeru informirati se o tome zašto rovinjski gradonačelnik najednom najavljuje smjenu direktora tamošnjeg gradskog komunalnog poduzeća ostao je, bez sumnje, kratkih rukava, s debelim upitnikom iznad glave, zbunjena lica uperenog u ekran, uzdignutih obrva i namrštena čela. Netko takav mogao je skrolati po mobilnom uređaju do mile volje, gore-dolje, dolje-gore, ali i dalje ne bi pronašao nikakvo suvislo pojašnjenje zbog čega je točno Emil Nimčević izgubio povjerenje u stranačkog kolegu i čelnika Komunalnog servisa Želimira Laginju.

Uspio je, nitko neće sporiti, Emil Nimčević nadrobiti svašta, spojio je nekakve općenite fraze poput „nezadovoljstva načinom upravljanja“, „povećanja troškova i cijena usluga“ i „pojavu drugačijih okolnosti“ od onih koje su ga ne tako davno, koncem prošle godine, nagnale da Laginju uvede u još jedan direktorski mandat.

No, što se točno promijenilo, zašto je nezadovoljan i koje cijene usluga mu nisu po volji, posebice zato što one ne mogu stupiti na snagu bez njegovog blagoslova, nije rekao, niti ga je itko, očigledno, pitao. Istra24 je, doduše, probala, ali naišla na debeli zid šutnje.

Već njegov istup u odabranom lokalnom portalu zaslužuje posebnu analizu. Nimčević se cijelo vrijeme – pogotovo u kriznim situacijama koje je tijekom ovog kratkog razdoblja otkako je gradonačelnik imao napretek – javnosti obraća u strogo kontroliranim uvjetima. Imali smo dosad video uratke, priopćenja i izjave u probranim medijima koji su svi odreda izgledali neuvjerljivo, usiljeno i umjetno, politički nezrelo, čak i preplašeno, kukavički.

Pod jednakim reflektorima treba promatrati i način na koji je odlučio komunicirati ovaj svoj posljednji potez. Maknuti Laginju zasigurno nije bila jednostavna odluka, ali svakako se pokazala bitno lakšom od odgovaranja na sva ona pitanja koja bi se postavila da je ovog IDS-ovca pustio na funkciji. Recimo, je li znao za sve one silne usluge koje je Laginja ugovorio s dvije tvrtke istog prokuriste, registrirane u Zaprešiću na istoj adresi, sve dogovorene na isti iznos odvojenim postupcima jednostavne nabave na samom zakonskom pragu za raspisivanje transparentnog i otvorenog postupka javne nabave, o čemu je Istra24 izvijestila baš dan prije nego što je najavio direktorovu smjenu? Ako nije, hoće li se zainteresirati i eventualno utvrđivati odgovornost?

Zašto su se on i direktor mjesecima 'loptali' oko cjenika odvoza otpada? Hoće li napokon pojasniti zašto još uvijek nije plaćen račun od preko 400 tisuća eura za troškove čišćenja i zbrinjavanja otpada nakon olujnog nevremena koje je zahvatilo Rovinj još lani u lipnju, a koji je Komunalni servis dostavio Gradu? I zašto je plaćanje tog računa htio podvaliti na izglasavanje Gradskom vijeću koje s time nema veze, pa onda tu točku povukao s dnevnog reda? Koja je u svemu ovome odgovornost Nadzornog odbora koji već 20 godina za masne pare vodi IDS-ov gradski vijećnik Robert Mavrić za poslovanje društva s kojim nije zadovoljan i ugovorenu basnoslovnu otpremninu direktora za koju je (uz ostale) poručio da je nemoralna?

Potonje ukazuje na srž problema čiji je Laginja tek izdanak. Neprilika je, međutim, za Nimčevića ta što njegova glavobolja proizlazi iz istog izvora kao i dobro proračunat potez da ga se dovede na čelo Grada – njegove stranke. Duboka, gusto istkana partijska mreža obgrlila je Rovinj sa svih strana; godine neprekinute i autokratske IDS-ove vladavine funkcioniranje čitavog grada podredile su političkim interesima jedne stranke koji su se upražnjavali i provodili prvenstveno kroz partikularne želje i korist za njezine odabrane članove. Takav je sustav naposljetku zarobio i samog gradonačelnika.

Ni Nimčević ni IDS nisu shvatili poruku poslanu im na lanjskim lokalnim izborima kada se u tom tvrdokornom sustavu pojavila prva pukotina, a koja se otad sve nezaustavljivo širi i prijeti provalijom. Nije IDS ostao bez većine u Gradskom vijeću (koju mu sada osigurava HDZ-ovac) zato što je oporbeni SDP stranka koju krasi neprikosnoven moral i apsolutna transparentnost, niti se SDP-ova Maria Blažina glasovima toliko opasno približila Nimčeviću zato što je u kampanji bila nešto posebno uvjerljivija i bolja kandidatkinja. Ne, rezultati izbora reflektirali su zametak kritike vlasti koja se odavno odcijepila od realnosti u kojoj živi grad. Od gradonačelnika se sada očekuje nešto puno teže od smjene jednog direktora. Na Nimčeviću je da odluči hoće li nastavljati donositi odluke u interesu stranačkog kolektiva ili, napokon, na boljitak svih građana i građanki Rovinja.