Davno ugašen dnevni list Borba, koji je svoj prvi broj ugledao još 1922. godine (isprva kao tjednik), objavio je 1968. godine – a pogotovo gledajući iz ove perspektive – itekako vrijedan tekst novinara Antuna Zibara pod naslovom „Iskorištene i neiskorištene šanse Istre“.
Prenosimo ga u cijelosti:
Danas već postoje dvije Istre: jedna koja je već daleko odmakla u ekonomskom razvoju i načinu života njenih ljudi i ona koja je još gotovo odsječena od ostalog svijeta i gdje se ritam suvremenog života tek naslućuje.
Izgledi za brži razvoj povoljni su, međutim, u oba dijela – za već zahuktalo područje uz obalu i za one još uspavane dijelove u unutrašnjosti najvećeg jadranskog poluotoka. To je upravo tema kojom je danas – u trenutku kada proslavlja četvrt stoljeća zajedničkog života s Hrvatskom i Jugoslavijom – zaokupljena cijela Istra kad iznova procjenjuje svoje sadašnje i buduće razvojne šanse.
U cjelini gledano, to je područje postiglo u poslijeratnom razdoblju značajan napredak, ali još uvijek daleko od onoga što pružaju prirodni, ekonomski i ljudski potencijali. Kontrasti, najvećim dijelom naslijeđeni, još su jaki. Iz Pule, na primjer, izlaze veliki i moderni brodovi koji ne zaostaju za onim vodećih svjetskih brodograditelja, ali istovremeno prugom koja taj grad spaja sa sjeverom voze lokomotive kojih je najmlađa u prometu već 50 godina!
Daljnji put Istre – o tome kako će ubrzati svoj razvoj za idućih petnaest godine, kako da najbolje iskoristi svoj raspoložive mogućnosti – predmet je rasprava koje se vode u svih sedam istarskih komuna, a o njemu će još ovog mjeseca biti riječi u Saboru Hrvatske. U tom razvojnom programu naročito treba da se utvrdi interes šire zajednice za Istru i akcije koje zajednički treba poduzimati.
Nekadašnjoj „sirotici“ Istri stručnjaci predviđaju nove i značajne ekonomske vidike…
Vikendica sa 300.000 kreveta
Procjenjujući prirodne ljepote, njen položaj gotovo usred Europe, zelene plaže i druge pogodnosti, urbanisti, ekonomisti i ostali planeri jedinstveni su u tome da je turizam najveća razvojna šansa Istre. U njihovoj viziji istarska obala trebala bi da se pretvoriti u moderno turističko naselje, u dužini od gotovo 200 kilometara i s mogućnošću da odjednom ugosti više od 300.000 turista ( u tekstu je navedeno do koje godine bi se to trebalo dogoditi, no brojka zbog već pohabanog komada novinskog papira više nije vidljiva, op.u.).
Za posljednjih desetak godina turizam je ovdje već učinio pravi „bum“. Od skromnih dvanaest tisuća ležaja u ugostiteljskim objektima, ostvarenih 800 tisuća noćenja i prihvaćenih 100 tisuća hostiju, prošle su godine te brojke upeterostručene. Štoviše, za vrijeme bliskoistočne krize, kad su se praznila gotova sva mediteranska ljetovališta, istarski turizam bilježi je porast prometa za više od 25 posto u odnosu na prethodnu sezonu.
Upravo iz tog podatka stručnjaci su izvukli jedan, za budućnost turizma u Istri izvanredno važan zaključak. Njena blizina mnogim europskim metropolama daje joj prednost pred ostalim turističkim centrima na Jadranu. Praktično Poreč, pulska Veruda i cijela istarska rivijera nisu za turiste privlačni samo kao mjesto gdje će ugodno provesti svoje ljetovanje već i kao jedinstvena vikendica do koje mogu stići vrlo brzo i provesti dan-dva nedjeljnog odmora.
To je, međutim, samo jedno od argumenata koji govore u prilog ekonomske realnosti ambicioznog plana o izgradnji mnogobrojnih novih objekata s ukupnim kapacitetom od 300.000 ležaja za turiste. Interesantno je kako se došlo upravo do te brojke. Snimajući obalu Istre, stručnjaci su ustanovili da golemi izvanredno privlačni kompleksi zemljišta leže neobrađeni, pusti. Jedan ekspert Ujedinjenih naroda, koji je prošle godine obilazio europsku obalu, u svom službenom izvještaju zapisao je da je uspio pronaći samo još jedno mjesto s tako idealnim osnovnim uvjetima za razvoj turizma, negdje između Grče i Turiste i…dobila se spomenuta brojka.
Za svakog gosta na budućim plažama osigurano je osam kvadratnih metara slobodnog prostora. Tih osam metara po kupaču nije beznačajan detalj. To je za trećinu, pa čak i polovicu više mjesta na obali za svakog turista, nego sada u nekim drugim zemljama, koje su nam u većoj ili manjoj mjeri glavni konkurenti na velikom i nezasitnom turističkom tržištu.
Što predviđa dugoročni program istarskog turizma?
Računa se, uz ostalo, s gradnjom oko 200 novih, najsuvremenije opremljenih hotela, u kojima će moći da se smjesti više od 130 tisuća gostiju. U godinama koje dolaze, na obali treba da nikne na desetke vikend-naselja, sa 60 tisuća mjesta, zatim da se urede veliki kampovi a 70 tisuća motoriziranih i ostalih putujućih turista, itd. Sve u svemu, želja je da se u jednoj godini može prihvatiti i uslužiti 25 milijuna gostiju, bilo domaćih ili inozemnih, što bi donijelo desetostruko veći devizni priliv od sadašnjeg.
Najviše hotela gradit će se u Medulinu, Polarima, Puli, Kaldaniji, Červaru i još nekim punktovima na istarskoj obali, gdje su danas smještena silna, nepoznata sela, ali će u budućnosti ona izrasti u centre , čija će imena sigurno biti krupnim slovima na turističkim kartama. Više nego dosad razvoj turizma krenut će i prema unutrašnjosti, koja također krije mnogobrojne vrijedne historijske spomenike (samo onih najčuvenijih ima 300), bogata lovišta, stare gradove na čelu s legendarnim Motovunom, nadaleko poznata topla vrela i drugo još za turiste neotkriveno blago.
Europska Kalifornija u dolini Mirne
Suvremenije organizirana poljoprivreda druga je velika ekonomska šansa Istrana i njihovih komuna. Neki stručnjaci čak tvrde da će, ne u toliko dalekoj budućnosti, taj jadranski poluotok postati prava „europska Kalifornija“.
Oni ističu, naime, da klimatski i ostali agrarni uvjeti omogućuju da se ovdje proizvodi u velikim količinama i vrlo kvalitetno rano povrće i voće, koje je u stanju da uvijek na domaćim i mnogim europskim tržištima „pretekne“ pošiljke iz ostalih poljoprivrednih rajona. Recimo, Minhen je saobraćajno bliži nego Beograd i već sada postoje u tom gradu postoje interesi da se u njegovim prodavaonicama pojavljuje svježe rano povrće iz Istre. Sličnih mogućnosti i interesa ima mnogo i sigurno je da će to utjecati da već sutra dolina Mirne počne naglo mijenjati svoj lik.
Prema projektu za uređenje te doline, ovaj dio istarskog područja bit će podvrgnut temeljitoj melioraciji i suvremenim agrotehničkim uređenjima zemljišta da se ono prilagodi modernoj poljoprivrednoj proizvodnji. Upravo ovih dana iz fonda Ujedinjenih naroda odobren je dio sredstava za realizaciju tog plana u kojem će sudjelovati i veći broj domaćih investitora. Samo navodnjavanjem osposobit će se za intenzivnu proizvodnju oko 15 tisuća hektara zemljišta.
Pored doline Mirne koja se specijalizira za uzgoj povrća, krmnog bilja, mesa i mlijeka, a na višim platoima pretežno za uzgoj bresaka i stolnog grožđa, područje oko Poreča postat će centar za proizvodnju grožđa, vina, lješnjaka i povrća. Tu su i dolina Raše, pa okolica Pazina…
Perspektive su za istarsku poljoprivredu takve da i najskromniji planeri predviđaju višestruko povećanje uroda i prinosa, ne samo zadovoljavanje potreba stanovništva i turista već i značajne izvozne isporuke o kojima sigurno nisu ni maštali oni koji su prije mnogo godina u mnogobrojnim europskim hotelima pa čak i na dvoru japanskog cara, točili i pili vino iz poznatih istarskih vinograda.
Očito je da takvi putovi nužno traže da im se podredi ne samo tehnički dio programa razvoja nego i sadašnja organizacija u kojoj su kao sitni zemljoposjednici, mnogobrojni općinski kombinati i zadruge raskomadali i lokalnim međama ogradili dolinu Mirne i ostale poljoprivredne površine u Istri. Razjedinjeni i razjedinjeni, oni su nesposobni za realizaciju novih projekata koji računaju s tim da će društveni sektor raspolagat s dvije trećine, a kooperanti s preostalim njivama i vinogradima. Zato je trenutno izuzetno aktualno pitanje da se pronađe dovoljno snažna organizacija da ponese program koji obećava još snažnije korake.
Nije zaboravljen ni program na moru. Premda su i danas po svojim kapacitetima i floti od četrdesetak brodova najkompletiraniji na našoj obali Jadrana, istarski ribari sami za sebe kažu da nisu „ni sjena“ onoga što bi mogli biti. Zato svoje programe i oni poistovjećuju i po tempu žele izjednačiti s perspektivama koje vidi cijeli kraj.
Autostradom kroz Učku
Istra raspolaže potencijalnim rezervama i za brži razvoj mnogih industrijskih djelatnosti. Bogata, mada još nedovoljno istražena rudna i sirovinska ležišta predstavljaju osnovu za proizvodnju koja se zasniva na ugljenu, preradi boksita, kremenog pijeska i drugim mineralima.
Ali, brodogradnja će i u budućnosti biti kičma tog razvoja. Pulsko brodogradilište Uljanik sa svojih 5 tisuća radnika priprema se, na primjer, za gradnju brodova kolosa od preko 100 tisuća tona nosivosti i s automatiziranim postrojenjima. Tu se gradi nekoliko stotina metara novih navoza, da bi se u perspektivi udvostručio broj brodova koje godišnje isporučuju istarski brodograditelji. A njih će u razvoju pratiti i najavljene rekonstrukcije više postojećih i otvaranje novih modernih pogona za proizvodnju od stakla i suvremenih građevinskih materijala do silikatnih vlakana i drugih artikala.
Jedan je, međutim, bitan preduvjet, za aktiviranje svih tih potencijalnih šansi uspješnijeg i bržeg napretka: hitno treba riješiti problem saobraćajnih uskih grla i ćorsokaka koji – navedimo samo te činjenice – čine danas centralnu Istru gotovo nepristupačnom dok jedinu stalnu pomorsku vezu duž obale održava strani brod, a željeznički promet se samo u samo u dvanaest mjeseci prepolovi.
Zbog toga je programom razvoja, kao i prioritetno, predloženo više konkretnih projekata za temeljitu obnovu saobraćajne mreže i stvaranje uvjeta da se Istra i u tom pogledu više otvori prema privredi ostale zajednice i da može na svojim cestama osigurati prolaz za oko 2 milijuna automobila koji će, kako se iščekuje, idućih godina stizati i prolaziti Istrom.
Među planovima koji su već do detalja razrađeni i kojima predstoji skora realizacija nalazi se i gradnja jedne najsuvremenije autostrade, koja bi popriječila Istru i kroz njezinu unutrašnjost dovela putnika kroz tunel ispod Učke do Rijeke. Sličnih modernih rješenja istarskog saobraćaja ima više, a jedno od njih je i izgradnja novog aerodroma. Interesantno je spomenuti da sadašnji vojni aerodrom, koji samo na određene dane obavlja civilni saobraćaj, već u ovoj godini ima više prijavljenih čarter-slijetanja sa stranim turistima u Pulu nego bilo koji drugi aerodrom na Jadranu!
***
To su, najkraće, osnovne šanse i bitne razvojne preokupacije današnje Istre. Za realizaciju na prvi pogled suviše optimističnih projekata postoje i ekonomska opravdanja i ekonomski interesi. I samoj Istri, koja spremno otvara vrata ekonomske suradnje zainteresiranim partnerima iz cijele zemlje, i široj zajednici da joj u tome pruži nužnu i opravdanu podršku.
Sigurno je da za takvo udruživanje snaga postoje obostrani interesi. Jer, mada dosad i objektivno nije u većoj mjeri bila povezana s privredom iz ostalih naših područja, interes da svoj dinar ulože u Istru i ekonomske šanse na tom području našli su već i takvi investitori kao što su Beogradski poljoprivredni kombinat, Podravka iz Koprivnice, Zagrebačka mljekara, Ljubljanska prehrana i drugi. Program razvoja koji sada dobiva svoje konture i potvrde privući će nove partnere i to ne samo iz naše zemlje.