SJEDALA IZ POREČKOG DOMA ZDRAVLJA Uspomene na druga Tita
Kao što su se stolice izlizale od mnogobrojnih stražnjica, tako se izlizalo i istarsko javno zdravstvo opterećeno korupcijom i kancerogenom bonamenat politikom IDS-a i satelita
Prošetali smo istarskim mjestašcem gdje su urbanizam, smislena arhitektura i estetska mjerila odavno rekli zbogom. Na velika su vrata zato u Ližnjan ušla gradilišta kojima je mjerna jedinica - turizam
Prošetali smo istarskim mjestašcem gdje su urbanizam, smislena arhitektura i estetska mjerila odavno rekli zbogom. Na velika su vrata zato u Ližnjan ušla gradilišta kojima je mjerna jedinica - turizam
Ližnjan, mjestašce na krajnjem jugoistoku Istre u istoimenoj općini, pošto poto želi nalikovati na susjedni Medulin. I trudi se iz petnih žila da se to dogodi u što skorijem roku.
Pritom, razumije se, mislimo na urbanistički, građevinski nered u prostoru. A i arhitektura je ovdje odlučno okrenula leđa zdravoj pameti. Pogotovo ako uzmemo u obzir da bi ta struka, kako je u nedavnom intervjuu za Istru24 pojasnila arhitektica Vedrana Perić, prostoru trebala dati dodanu vrijednost, dok mjesto ne bi trebalo izgledati ružnije.
No, u Ližnjanu je uglavnom baš tako. Ružno. Na pojedinim lokacijama čini se kao da se s oblicima, bojom i veličinama građevina igrala osoba s povezom preko očiju. Estetska mjerila ovdje su odavno rekla zbogom.
Ipak, u oko najviše upadaju brojna gradilišta. To se najbolje vidi hodajući ulicom Put za Puntice, koja vodi prema uvali Kuje.
Iako građevinama nakinđuren dio, tamo u proljetno jutro možete naići samo na radnike. Užurbano grade. Jasno je i zašto - bliži se turistička sezona. Melodije prirode su zaglušene. Čuju se jedino zvukovi upregnutih miješalica za beton, štemalica, dizalica...
„Od kad sam ja ovdje, zgrade niču k'o pečurke“, sažela je u jednoj rečenici i našu misao gospođa Zora, jedina osoba koju smo susreli u tom dijelu Ližnjana a da pritom nije građevinski radnik. Ona se u Ližnjan, kod sina, doselila prije dvije godine. Otada do danas, kaže, raznorazni objekti grade po cijele dane, non-stop.
Građevine u svim fazama izgradnje nižu se jedna za drugom; od betonskih temeljnih ploča, preko zgrada, vila, kuća u raznim roh bau varijantama i friško obojanih nekretnina još uvijek okovanih građevinskim skelama, sve do završenih, do zadnjih detalja upicanjenih objekata.
Neukusna skalamerija uglavnom je u službi turizma.
Svakako je upravo to netko i imao na umu kada je na zidu koji opasuje hotelsko-apartmanski resort Del Mar ispisao kratku, ali jasnu poruku: „Apartmanska mafija“.
Turistički resort koji se prostire na 20 tisuća četvornih metara dio je portfelja tvrtke Marina Ibacom, u vlasništvu talijanskog poduzetnika Sergija Dalle Nogare. Istog onog koji je i u Banjolama svojedobno izgradio hotel, a taj je postao poznat po tituli najružnijeg na Jadranu. Oba smještena praktički u moru.
Nakon nasipavanja šljunkom, ovaj u Ližnjanu nedavno je dobio i golemo sunčalište od mora, gruba je procjena, udaljeno tri koraka odraslog čovjeka. Kako se netko ne bi zabunio i slučajno kročio među suncobrane, postavljena je, razumije se, ograda s natpisom: „Private property. Hotel guests only“ ("Privatan posjed. Samo za goste hotela").
Uz ribarske brodice u obližnjoj lučici, koje Ližnjan poznaju kao ribarsko mjesto koje je oduvijek živjelo od mora, pošteni kontrast turističkoj grdosiji su i susjedne parcele nakrcane kamp kućicama.
Naveliko se gradi i na ulazu u mjesto, s druge strane središta Ližnjana, gdje se pogled na zvonike skriva iza hrpetina građevinskog materijala.
Kao što su se stolice izlizale od mnogobrojnih stražnjica, tako se izlizalo i istarsko javno zdravstvo opterećeno korupcijom i kancerogenom bonamenat politikom IDS-a i satelita
Tijekom poslijepodneva bit će sve više oblaka, a ponegdje kiša i pljuskovi s grmljavinom, uglavnom u unutrašnjosti Istre
"Više ne pate samo mlade nego i stare masline. Ako uskoro ne padne ozbiljnija kiša, očekuje nas lošija godina", kaže nam maslinar iz južne Istre. "U štalama rade ventilatori kako bismo životinjama barem malo olakšali ove nesnosne vrućine. Vode imaju stalno, ali paše gotovo da više nema pa konje i magarce već sada moramo hraniti suhom hranom, što je prerano za ovo doba godine. Situacija nije dobra", kaže nam žminjski poljoprivrednik
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.