Prvi utorak u mjesecu u Pazinu je tradicionalno šarolik i vedar, a danas je bio i posebno mirisan. Dan je ovo, naime, rezerviran za pazinski samanj, odnosno sajam, kome je danas pridružena i velika Istarska izložba gljiva, koju je, uz županijsku podršku, organizirao Istarski gljivarsko-mikološki savez.
Središte događaja bila je pazinska Gradska tržnica, u čijem je zatvorenom dijelu upriličena velika informativna izložba gljiva, dok se na platou pred samom tržnicom satima krčkalo nekoliko stotina porcija mirisnog gljivarskog gulaša.
U ulozi glavnih kuhara ovog puta – iskusni gljivarski znalci sa sjevera Istre.
- Priprema započinje s lukom. Ako je gulaš mesni, onda i s mesom. To se dinsta jedno sat vremena da se sjedini, i onda se dodaju gljive. Dodaju se sve vrste gljiva koje imamo. Crna i žuta trubača, lisičarka, vrganj, krasnica…. Nakon što se još jedno pola sata dinsta, dodajemo krumpir i začine; sol, papar, malo, pepperoncine. Iskuhavanjem on dobije gustoću, priča nam Vladimir Smolica.

Izložba u zatvorenom dijelu Gradske tržnice
Najbolju gljivu, veli, nije moguće izdvojiti.
- Svi vole vrganje, ali i u moru su dobre i srdela i brancin, svatko ima neki svoj ukus.
S pripremom su kuhari započeli još u 6.30 sati ujutro, objašnjava drugi kuhar Valter, jer je za pripremu i dovršetak dobrog gljivarskog kotlića potrebno četiri i pol do pet sati.
- To se ne jede svaki dan, znate! To je vrhunsko jelo. Toliko gljiva je raskoš, dodaje kuhar Marino.
A ova višesatna mirisna akcija izrodila je oko 120 litara gulaša, odnosno oko 270 porcija. Posebni i mnogima najzanimljiviji sastojak bila je ljekovita japanska „reishi“ gljiva, odnosno Hrastova sjajnica, koja se stoljećima u narodnoj medicini koristi za zdravlje kardiovaskularnog sustava, kod liječenja bolesti dišnih puteva, pa čak i u pripravcima za onkološke bolesnike.
Osim gulaša, za one željne još gurmanskih specijaliteta, nudila se i pašteta od gljiva s tartufima.
- Od pića se uz gulaš preporučuje čaša crnog vina. Postoji doduše jedna gljiva, zove se Velika gnojištarka ili Coprinus, uz koju se ne smije konzumirati alkohol jer bi posljedice bile kao da ste pomiješali alkohol s tabletama, objašnjava Vladimir.

Marino, Valter i Vladimir

Degustirala se i pašteta od gljiva
Poznavanje više od 300 vrsta gljiva
- Nekad su nas znali pet vrsta, tada su nas učili roditelji. To su bile blagva, vrganj, sunčanica, lisičarka i šampinjon. To je bilo sve što smo nekad znali. Ja ih sada raspoznajem preko 300 gljiva, iako nekima znam nazive samo na latinskom, a nekima na hrvatskom, objašnjava.
Što se otrovnica tiče, zajedničkih karakteristika nema. Jednostavno ih je potrebno znati prepoznati, kaže.
- Zelena pupavka je odozgora zelena, a odozdol bijela. Tko je ne zna, uzet će je jesti, a dovoljno je 20 dekagrama da strada cijela jedna obitelj, dodaje Vladimir.
Za glazbenu pratnju tijekom dana pobrinuo se pazinski glazbenik Darko Gržetić – Gljiva.