Iz pulskog Možemo! reagirali su na odgovor ŽCGO Kaštijun na pismo građanke iz Medulina, objavljen jučer u lokalnom mediju koji, kako vele, još jednom pokazuje duboki jaz između službenih očitovanja i stvarnosti s kojom građani južne Istre žive svakodnevno.
Prenosimo ga u cjelosti:
"Tvrdnja da se „svaka prijava shvaća ozbiljno" ne potvrđuje se u praksi. Umjesto jasnog priznanja problema, iz odgovora Kaštijuna vidljivo je traženje izlika – u drugim dijelovima sustava, meteorološkim uvjetima i sezoni grijanja. Takav pristup problem relativizira umjesto da ga rješava.
Problem nije u krivoj percepciji građana, nego u stvarnom i dugotrajnom onečišćenju koje ljudi svakodnevno osjećaju. Građani južne Istre vrlo dobro razlikuju dim iz kućnih ognjišta od prepoznatljivog mirisa Kaštijuna. Od građana se nema pravo tražiti da se na takvo stanje „naviknu", a upravo takav dojam ostavlja relativizacija i umanjivanje prijava neugodnih mirisa kroz tehnička opravdanja i prebacivanje odgovornosti.
Posebno je problematično pozivanje na mjerenja kvalitete zraka temeljena na jednoj mjernoj postaji. Ona ne registrira onečišćenje koje se, nošeno najčešćim vjetrovima – jugom i burom – širi prema zapadnim naseljima Općine Medulin i naseljima na istoku Grada Pule. Budući da se postaja nalazi na jugu postrojenja, bilježi uglavnom sjeverni vjetar, dok ostali dominantni smjerovi ostaju nezabilježeni. Bez dodatnih mjernih postaja ne može se govoriti o stvarnoj slici stanja. Možemo! je u više navrata tražio postavljanje dodatnih mjernih postaja, no ti zahtjevi do danas nisu provedeni.
Kad se poziva na okolišnu dozvolu, nužno je iznijeti jedan detalj. Dozvola za planirani prijekt iz 2015. godine dopuštala je 15 mg/Nm³ hlapljivih organskih spojeva (VOC), dok je nova dozvola iz 2020. godine, na zahtjev Kaštijuna, tu granicu povisila na 50 mg/Nm³. Danas se građanima poručuje da je sve „u granicama normale", iako je riječ o normama koje su naknadno administrativno trostruko povišene. Takva normalnost ne znači zdrav okoliš.
Dodatno zabrinjava činjenica da već treću godinu traje postupak javne nabave za foliju za konačno pokrivanje plohe, povezanu s aktiviranjem baklje koja bi smanjila emisije i neugodne mirise. Ista nabava trebala bi osigurati i foliju za prekrivanje druge plohe. Postavljamo pitanje zašto ti zahvati nemaju prioritet – ni u Kaštijunu ni u Gradu Puli kao vlasniku.
Postoje i dodatne mjere za smanjenje onečišćenja zraka uzrokovanog hlapljenjem procjednih voda, koje su prema dostupnim podacima stalno prisutne u visokim razinama. Da je materijal na plohi suh, kako dozvola propisuje, te da se procjedne vode sustavno uklanjaju, razine neugodnih mirisa bile bi znatno niže.
Guranje problema pod tepih ne rješava ništa. Naprotiv, produbljuje nepovjerenje građana i potvrđuje dojam da se zdravlje ljudi i kvaliteta života stavljaju u drugi plan. Građani južne Istre zahtijevaju odgovorno upravljanje, transparentna mjerenja i sustav gospodarenja otpadom koji funkcionira – bez izgovora", navode u priopćenju.