Gradonačelnik Zoričić je učinio važnu i vrijednu gestu

Pulski gradonačelnik Filip Zoričić na čelu je najvećeg istarskog grada pa njegovo učenje, svladavanje i javno korištenje autohtonog talijanskog jezika ukazuje na njegovo poštivanje multijezične, mutietničke Pule i Istre, i mirna je protuteža isključujućim napadima protiv "Spliće".

Važan je i vrijedan Zoričićev jučerašnji čin sudjelovanja na komemoraciji za žrtve tragedije na Vergaroli 18. kolovoza 1946. godine, obrativši se tom prilikom na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Rekao je na oba jezika: "Na današnji dan dopustite mi izraziti pijetet prema žrtvama i sjećanje na prošlost i povijest, ali više od svega pogled u budućnost koja se iskazuje svime onime što naš grad stoljećima, a posebno u zadnjim desetljećima. To je spremnost na razgovor, suradnju, uvažavanje i suživot. Grad koji to nema i grad koji ne gleda u budućnost, ne može se sjećati niti svoje povijesti i prošlosti. I ovo je upravo jedan od tih trenutaka".

Važan je to čin ne samo zbog izražavanja pijeteta nevinim žrtvama kojih je, nažalost u slučaju Vergarole svakako bilo jako puno da bi se do danas licitiralo njihovom brojkom, iako bi ovi postratni prostori bili puno bolje mjesto za život kada bi se njihove nedorasle, uskogrudne elite trudile razbiti mrzilački obrazac po kojem se uvažava i suosjeća s etnički "svojim" žrtvama, a ne vide se, umanjuju, ili čak negiraju žrtve 'druge' strane.

Dakako, i u tome se krije naš kolektivni udes, da to učine, izgubile bi vlast jer su na tom nacionalističkom kerozinu i došli na vlast prije više od tri desetljeća. 

Vrijedan je ovo i hvalevrijedan Zoričićev čin i zbog toga što doprinosi dodatnom rasterećenju odnosno osvjetljavanju tabu tema. Dok je neka tema zabranjena ili, pak ima, ovisno o etničkoj strani, radikalno suprotstavljenu interpretaciju, nema baš neke sretne budućnosti za zajednicu u takvoj sredini.

To, dakako, ne podrazumijeva nametnutu, neoborivu istinu koja se neće propitivati, pa i kad postoje različite stručne povjesničarske interpretacije.

Istina boli, ali oslobađa.