HDZ Barban: Molimo žitelje Općine Barban da se ne obeshrabre i neka nastave podnositi zahtjeve za otkup okućnica

Poštovani,

obraćamo Vam se ovim putem sa Zahtjevom za objavu reakcije na današnji članak pod naslovom „DOBAR POSAO U BARBANU, KAKO PREDSJEDNIK IDS-a DALIBOR PAUS TRGUJE NEKRETNINAMA: Bilo bi jako glupo da se netko drugi javi na natječaj!“, te Vas molimo da istu objavite u izvorniku niže:

Potaknuti strahom odustajanja naših sumještana od rješavanja imovinsko – pravnih odnosa vezanih uz zemljišta nužna za uporabu njihovih građevina, odnosno otkup okućnica u vlasništvu Općine Barban, molimo sve žitelje Općine Barban da se ne obeshrabre negativnim medijskim napisima te neka nastave podnositi zahtjeve za otkup okućnica, kao za život esencijalnog pitanja jer u protivnom zadržavamo „status quo“ koji nije u interesu naše lokalne zajednice.

Ovom se prigodom želimo, prije svega, zahvaliti našem cijenjenom kolegi vijećniku Ninu Rojniću koji je skrenuo pažnju na imovinsko – pravne muke brojnih naših sumještana te njegovom rođaku i susjedu, gospodinu Valteru Rojniću koji je skupio hrabrost i novac kako bi na javnom natječaju otkupio okućnicu kuće u kojoj njegova obitelj živi nekoliko generacija od „de iure“ vlasnika, odnosno od Općine Barban. Također, želimo posebno istaknuti kako imamo razumijevanja te kako živimo u demokratski uređenom, pluralističkom društvu i ne zamjeramo nikome suprotno mišljenje, niti se obraćamo ovim putem s ciljem nametanja mišljenja.

Naime, problem otkupa zemljišta nužnog za upotrebu građevine, poglavito zemljišta u vlasništvu Općine Barban, neuspješno se pokušava riješiti već nekoliko mandata, ne godina već čitav niz četverogodišnjih mandata. Problem nije političke naravi s obzirom da među članovima Općinskog vijeća postoji višemandatni i svestranački konsenzus (osim pojedinih izoliranih slučaja) o pristupu najvažnijim pitanjima života na barbanštini, već je problem odabira jednog od dva zakonita postupka.

Točnije, dio se kolegica i kolega vijećnika zalaže za prodaju zemljišta nužnog za upotrebu građevine bez javnog natječaja a po tržišnoj cijeni, u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju, dok se dio kolegica i kolega vijećnika zalaže za prodaju zemljišta također po tržišnoj cijeni ali putem javnog natječaja isključivo zbog bojazni od kaznenog progona, ništavosti postupaka ili konstrukcija o pogodovanju, korupciji i sl.

Potaknuti prethodnim medijskim napisima o ovoj temi želimo javnosti kroz nekoliko različitih uporišta pojasniti zašto je pitanje otkupa tzv. okućnica esencijalno i egzistencijalno pitanje života na barbanštini te ćemo, ukoliko bude potrebno, inicirati izradu analize troškova i koristi tog procesa za sve one koji ne dijele mišljenje gotovo svih vijećnica i vijećnika u aktualnom sazivu Općinskog vijeća.

Naime, povijesno gledano, 99 % obitelji na barbanštini prisutno je na tom području već više stotina godina te su prilično statični s obzirom da su njihove nekretnine još uvijek nepokretne. Ukoliko uzmemo u obzir da su naši preci živjeli i stvarali na području današnje Općine Barban mnogo ranije nego je nastala SFRJ sa raznim komitetima, općinama, zadrugama i sl., kasnije Republika Hrvatska, odnosno Istarska županija te na koncu i Općina Barban koja danas posjeduje određene nekretnine, a koje naravno nisu stečene kupovinom već su naslijeđene po sili zakona. Iz navedenog je moguće zaključiti kako potomci naših predaka, koji su, više golim rukama nego puškom, borili se za svoju slobodu, svoju zemlju, svoj jezik i svoju kulturu, danas na javnim natječajima kupuju tu istu zemlju, poprilično nevjerojatno ali istinito uz nedvojbeno poštivanje zakonskog i ustavnog poretka Republike Hrvatske s našeg stajališta.

Nadalje, pravno gledano, Općinsko vijeće Općine Barban, nakon višestoljetne borbe za odlučivanje o vlastitom pitanju, ima ovlast sukladno Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi raspolagati imovinom Općine Barban u skladu sa demokratskom praksom, Ustavom i ostalim zakonskim i podzakonskim aktima te, ono što je najvažnije, pobrebama svojih žitelja. Rješavanje pitanja tzv. okućnica samo je jedno u nizu fundamentalnih egzistencijalnih pitanja, na koncu i Ustav Republike Hrvatske propisuje kako je dom nepovrediv bez obzira na čijem se zemljištu nalazi te se iskreno nadamo kako se ne očekuje od Općine Barban da nečiji dom prodaje trećoj strani.

Ne smijemo, naravno, zaboraviti ni ekonomske učinke ovog pitanja, naime, davno je poznata formula za izračun bruto domćeg proizvoda, kako elementarnog makroekonomskog indikatora, koja kaže da je isti jednak zbroju osobne potrošnje, investicija, državne potrošnje te razlike uvoza i izvoza. Također, investicije kao važan dio BDP-a možemo podijeliti na privatne i javne te pritom ne smijemo zaboraviti da je za realizaciju privatne ili javne investicije presudno vlasništvo. Dakle, ukoliko omogućimo našim žiteljima rješavanje imovinsko – pravnog odnosa vezanog uz zemljišta nužna za upotrebu njihovih građevina, odnsono kuća i dvorišta, možemo očekivati pojačanu investicijsku aktivnost te na koncu i rast bruto domaćeg proizvoda. Nije na odmet istaknuti kako će u ovom barbanskom procesu prihode od prodaje zemljišta knjižiti i jedinica lokalne samouprave, odnosno Općina Barban kao pravni entitet.

Na koncu, fundamentalno uporište ovog važnog pitanja je demografskog karaktera. Naime, Republika Hrvatska ima ozbiljnih demografskih problema, od istih problema nije lišena ni Istarska županija a ni Općina Barban. Na našem području nedostaje barem onoliko stanovništva koliko ga sada imamo, što bi bio preduvjet za rast gospodarstva i razvoj društva, odnosno za obećavajući razvojni ekonomski ciklus. U vezi s time postavlja se logično pitanje, hoće li mladi ljudi ostajati u pustim te infrastrukturno slabije opremljenim ruralnim sredinama ako nemaju rješena imovinsko – pravna pitanja svojih djedovina? A također, možemo se zapitati i kakva je vlasnička struktura onih kuća u našim selima i zaseocima koje imaju srušene krovove?

Dragi ljudi, ukoliko želimo zadržati mlade ljude u ruralnim sredinama tada se moramo boriti svim sredstvima, u svakom pogledu i za svakog mladog pojedinca ponaosob. Ukoliko želimo da se nadolazeće generacije i dalje rađaju, žive, stasaju i stvaraju na našoj barbanštini tada im moramo omogućiti rješavanje pitanja vlasništva i funkcionalne upotrebe njihove djedovine.

Drage naši sumještani, služimo Vam čista obraza i srca, patriotskog pogleda, dugoročno održivog, pravednog i poštenog pristupa, bez populizma i bez politikanstva. Vjerujemo u Vas i u našu barbanštinu te Vam pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavljujemo kako mi, Edi Radola i Aleksa Vale, kao i naše obitelji, ne koristimo niti jedan pedalj zemljišta u vlasništvu Općine Barban te smatramo kako to dokazuje našu vjerodostojnost i naš neovisan pristup ovoj važnoj temi.

Srično iz Barbana!

S poštovanjem,

Edi Radola i Aleksa Vale