Hoće li Dušica Radojčić i Možemo vratiti IDS na vlast u Puli?

Nakon što je prije nepuna tri mjeseca, 23. ožujka točno u podne gradonačelnik Pule Filip Zoričić obavijestio svoje koalicijske partnere iz platforme Možemo i SDP-a da razvrgava vladajuću koaliciju, pitali smo odmah Dušicu Radojčić, ne bez razloga, namjerava li dati ostavku na mjesto predsjednice Gradskog vijeća, budući da nema potporu većine.

Tada nam je odgovorila: "Odluka o raskidu dogodila se prije 15 minuta. Prvo će se sastati platforma Možemo, pa ćemo odlučiti o idućim koracima".

Taj se idući korak nije nikad dogodio. Nije, dakle, javno artikulirala stav zašto je do danas ostala na toj dužnosti, kad to mjesto duguje omraženim koalicijskim partnerima, Nezavisnoj listi Filipa Zoričića i SDP-u, odnosno tisućama glasova njihovih birača. Preciznije, NLFZ je 16. svibnja prošle godine osvojio 3.146 (sedam glasova više od Možemo), a SDP 2.780 glasova. Usput, IDS je osvojio najviše, 5.983 glasa, a na izbore je, od ukupno 49.278 birača, izašlo nepunih 39 posto, odnosno 19.050 birača.

Na vagi je, dakle, poštenje, vjerodostojnost  i ta, od predstavnika Možemo toliko spominjana transparentnost.

S čelnog mjesta u gradskom parlamentu Dušica Radojčić je na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća dopustila istup za govornicom dvjema predstavnicama Građanske inicijative za referendum za Lungomare, koje su zatim, u finišu akcije prikupljanja potpisa za referendum, u jeku polemike o hotelu na Valkanama, među ostalim, sve vijećnike optužili da su "politikanti koji štite investitora" i koji "plasiraju laži u medije".

Kakva je to nova lijeva isključivost po kojoj je, eto, nezamislivo da prošlogodišnji (neideološki) birač Možemo bude ZA hotel na Valkanama, a takvih isto ima. Takva koja ne vidi i da se s druge, NLFZ, SDP, IDS, HDZ strane ima onih (možda i u Vijeću) koji su protiv hotela.

Ako ćemo iskreno, možda je najviše ljudi u Puli koji kontinuirano sami sebe preispituju, analizirajući sve argumente 'za' i 'protiv' hotela, šetaju se u uskom graničnom području podrške glasnim protivnicima hotela, iskreno želeći šetnicu, šumu i sve te idilične plaže kako je isplanirano urbanističkim planom iz sredine 60-ih godina, ali i razmišljaju o budućem općem razvoju jednog zapuštenog i industrijski posve posrnulog grada.

Ima tu još nešto, dosta važno. I Možemo, ali i sve ostale ne-IDS opcije zaboravljaju da su na prošlogodišnjim lokalnim izborima dobili tisuće glasova ljudi koji su u suštini glasali protiv IDS-a, posebno protiv IDS-ovog višedesetljetnog bahatog i po cijelo društvo iznimno štetnog vladanja po kriteriju stranačke i rodbinske podobnosti, kao i besramnog bogaćenja njegova najužeg partijskog  vrha. Puno je manje to bilo glasanje 'za' tada dosta nova i manje poznata opozicijska lica.

Izborna odluka tek je manjim dijelom bila i personalna, no pretežito je to bilo anti-IDS-ovo glasanje, i to iz milijun  razloga, od kojih su se mnogi u snagu njihove totalitarne batine (u javnim ustanovama, privatnim firmama ovisnim o lokalnoj vlasti u (ne)dobivanju poslova, na sveučilištu, u medijima, kulturi...) uvjerili metodom vlastite kože.

Vratimo se Lungomareu, kao formalnom razlogu, kao povodu raskida od starta neiskrene i mrzilačke koalicije. S obzirom da je ova inicijativa za referendum nastala pod kišobranom platforme Možemo, koji je i pokrenuo projekt referenduma, čin predsjednice Gradskog vijeća da omogući istup u Vijeću dvjema predstavnicima može se tumačiti i kao zlouporaba funkcije predsjednice Gradskog vijeća, mjesta koje, ponavljamo, duguje i biračima NLFZ I SDP-u.

Kakve li ironije: koalicija se raspala zbog hotela, a oni koji su to zakuhali prostornim planovima i pogodovanju investitora (IDS) sada podržavaju jedino onu opciju koja je protiv hotela (Možemo); potonji o tome šute, pa i Dušica Radojčić.

No, to je dugoročno neodrživo i neće proći bez štete po Možemo, kolikogod sad slavili zbog prikupljenih 12-ak tisuća potpisa građana. Ogromna većina tu nisu glasali za Možemo nego za očuvanje Lungomarea. Ali o tom, potom.

U ovih godinu dana na vlasti 'Možemo' nije ostavio poseban dojam, ponašajući se kao da nisu na vlasti. Pokazali su ekonomsku bezidejnost koja je bila u obrnutom razmjeru spram zastupljenosti zelene agende. Uz to, suštinski su zatvoreni, u priopćenjima jako radikalni i napadački, ali kao bubice u Gradskom vijeću.

Odlična je stvar što će biti referenduma jer je to, neovisno o rezultatima, praznik demokracije, neovisno o konačnom rezultatu. I tako će se nastaviti borba investitora s jedne i protivnika hotela s druge strane, kao što će gradonačelnik Zoričić vjerojatno prokleti dan kad je odlučio bezrezervno stati na stranu investitora.

Ono što sad zabrinjava jest ovo prešutno, htio to 'Možemo' ili ne, zbližavanje s IDS-om, odnosno približavanje IDS-a Možemo, bez reakcija Dušice Radojčić.

Predstava je sinoć dobila novi čin. Predsjedništvo lukavog, ali prozirnog IDS-a (koji kukavički do danas nije nakon prošlogodišnjeg bolnog poraza u cijeloj Istri ni zucnuo o ogromnom kompromitirajućem naslijeđu Jakovčićevog i Miletićevog vladanja u zadnjih 30 godina) odlučilo je da neće podržati prijedlog vijećnika srpske manjine Milana Rašule za rušenjem Dušice Radojčić s mjesta predsjednice Gradskog vijeća Pule.

Štoviše, sivi, sve tiši i medijski posve nevidljiv novi predsjednik stranke Dalibor Paus po izboru 11. rujna prošle godine odmah se dao fotografirati sa starim lukavcem Jakovčićem, kazavši pritom da mu je čast dobiti podršku Jakovčića.

Miletića, pak, Paus ne dira, on je za IDS i dalje (prešutno i lukavo) njihov igrač, a da Paus i njegovi "novi" jarani još uvijek nisu javnosti objasnili zašto su one noći suspendirali Miletića, gotovo jednoglasnom odlukom Predsjedništva IDS-a. Koje je, pak, sinoć jednoglasno podržalo Dušicu Radojčić.

U bizarnoj 'zaštiti' Dušice Radojčić dakako da IDS igra ovu igru: “Nek' se ostali kolju, mi imamo svoje stabilno biračko tijelo, a pritom preko Možemo dobivamo i malo nove lijeve, davno izgubljene boje".

Već se na predzadnjoj sjednici zakotrljalo približavanje IDS-a i Možemo, iako bi poštenije bilo reći da se IDS odlučio približiti Možemovcima.

Tada su naime IDS-ovi vijećnici podržali prijedlog vijećnika Možemo Noela Mirkovića i onda s Možemovcima, posve neočekivano, smijenili predstavnike Grada (dakle Zoričićeve kadrove, među njima i utjecajnog Roberta Raponju) u Kazališnom vijeću Istarskog narodnog kazališta. Nitko o tome tada nije ni pisnuo. Od sinoć, ta tišina postala je dosta mučna.

Dojam je da glavni ljudi pulskog Možemo u ovih godinu dana na vlasti (ne u opoziciji, već na vlasti!) nisu bili spremni na kompromise. Nešto su morali dati da bi nešto dobili, za opći boljitak. Ima i važnijih stvari od hotela. Kada su već u vlasti. I brak je kompromis. Na toj razini pokazali su izvjesnu političku nezrelost.

Sjetimo se i da su uoči formiranja koalicije s NLFZ i SDP-om (premda su glasovima bili iza Zoričićeve liste i premda je kao kandidatkinja za gradonačelnicu Pule Dušica Radojčić izgubila tu bitku od Filipa Zoričića), Možemovci postavljali silne uvjete, zgrozivši tada javnost mogućim opstankom IDS-a na vlasti. Kad je to nezadovoljstvo u neviđenim razmjerima eksplodiralo na društvenim mrežama, brže bolje pristali su na sudjelovanje u vlasti. A nekako suštinski ostali u opoziciji.

Hoće li ta nezrelost, ta dominantno aktivistička, često jednosmjerna pa i isključujuća strast platforme Možemo, kao i politička nedosljednost Dušice Radojčić, koja je u ime poštenja već prije tri mjeseca trebala dati ostavku na čelu Gradskog vijeća Pule, već ove jeseni, na vrlo vjerojatnim (za javno dobro svakako nužnim) izvanrednim izborima vratiti IDS na vlast u najvećem istarskom gradu?