Radnička fronta je na plenumu stranke, održanom u listopadu ove godine, odlučila da neće sudjelovati na aktualnim predsjedničkim izborima, no danas su se oglasili priopćenjem u kojem daju svoje mišljenje o kandidatima za predstojeće izbore.
- Danas u kampanji dominiraju „lake teme” zbog čega Milanović, kao izrazito eklektičan političar, na kraju ostavlja dojam kočnice najgorim scenarijima u kojima se možemo naći zbog vazalske politike Plenkovića i HDZ-a koji naredbe primaju izvana, iako je riječ o političaru čiji je premijerski mandat obilježilo nasilje prema radnicima. S druge strane, HDZ za predsjedničkog kandidata ima Dragana Primorca kojeg guraju opskurni izraelski lobiji koji gube podršku svugdje u svijetu, osim u nas. Ovdje prije svega želimo argumentirati zašto Radnička fronta neće podržati navodno „lijevu kandidatkinju” stranke Možemo, Ivanu Kekin. O Kekin mediji pišu kao o "ikoni nove generacije" (Gloria), a u medijima se veliča njezino vođenje sjednice saborskog Odbora za zdravstvo i socijalu na kojoj je Plenkoviću pustila audio snimke Vilija Beroša.
Stavovi Ivane Kekin i Možemo prema privatizaciji u zdravstvu predstavljaju osiguravanje statusa quo, nastavak su politika koje uništavaju javno zdravstvo. Kekin i Možemo nisu za zabranu dvojnog rada liječnika u javnom i privatnom zdravstvu koji predstavlja eklatantni sukob interesa na štetu javnog zdravstva. A da je došlo vrijeme za zabranu dvojnog rada, da postoji ogromna podrška javnosti za ovaj korak, dokazuje i to da je čak ultra-liberal Dario Hrebak danas protiv dvojnog rada i poziva na zabranu dvojnog rada. Ne i stranka Možemo i Ivana Kekin, navode iz ove stranke te dodaju:
- Slična je stvar s personaliziranom kampanjom kojom se Ivana Kekin nastoji predstaviti kao žena iz naroda, odrasla u radničkoj obitelji, skromno i pošteno, distancirano od bilo kakvog elitizma, što su vrijednosti koje navodno nastoji prenijeti i na vlastitu djecu. U takvu sliku se ne uklapa najbolje činjenica da kampanju vodi tako što priprema japanska jela u ekskluzivnoj kuhinji koja košta kao pola nečijeg radničkog stana, kao i tenisice koje koštaju više od pola radničkog minimalca. Da ne spominjemo činjenicu da se kandidira za funkciju koja u novoobnovljenom hladnoratovskom pred-nuklearnom sukobu ima bitnu ulogu, te da je kulinarski šou kojim populistički skuplja bodove ujedno i degradacija političke debate u javnoj sferi.
No, još se manje uklapa ono što široj javnosti nije poznato, da je vlastitu djecu slala u elitističku privatnu osnovnu školu koja po djetetu košta oko 15 tisuća eura godišnje, da se tamo socijaliziraju i usvajaju načela skromnosti, socijalne empatije i solidarnosti sa djecom bogataša i ostale elite (od cca 2000 osnovnih škola u Hrvatskoj tek ih je 6 privatnih).
O tome Kekin ne snima priloge za kampanju, ali nema problema s time da u javnim nastupima brani masovne otkaze radnicima u zagrebačkom Holdingu koji je jedan od prvih poteza stranke „Možemo”, a što su proveli bez sistematizacije radnih mjesta, zbog čega su otkaze dobili mladi, bez djece, bez braniteljskog statusa i s opomenom (koju su mogli dobiti i zato jer su se suprotstavljali Bandićevim politikama), o čemu smo puno puta pisali, zaključuju u svom priopćenju te pozivaju radnike i radnice da ne glasaju za navodno „lijevu” kandidatkinju.
