IVICA SALVADOR Imam dojam da me aktualna vlast šikanira. Ukoliko se to nastavi, gradu prijete enormne sudske tužbe!

S kontroverznim pulskim građevinskim tajkunom Ivicom Salvadorom razgovarali smo o aktualnom prijeporu oko projekata u lučici Delfin, odnosima s Borisom Miletićem, Filipom Zoričićem i Goranom Mihovilovićem. Vlasnika agencije Stanoinvest i još 40 građevinskih firmi pitali smo i o ključnim zamjerkama vezano za njegov graditeljski rad: učestali izostanak uporabnih dozvola, nedostatak zelenila i estetike generalno, te nekvalitetnu gradnju. Tražili smo i komentar optužbi o navodno velikim dugovanjima koje njegove tvrtke imaju prema Gradu Puli.

Odakle ideja za projekt na Delfinu?

- Vidio sam oglas da bivši vlasnici prodaju taj projekt negdje 2020. godine. Proučio sam dokumentaciju, privukla me lokacija, blizina mora i posebno činjenica da je infrastruktura svuda oko parcela. Mi građevinari volimo situacije kada nema puno problema oko infrastrukture. Provjerio sam i u Gradu Puli važeću dokumentaciju, vidio da postoje građevinske dozvole za sve neophodne infrastrukturne radove i onda dovršio posao koji nije bio nimalo jeftin.

Kolika je bila prodajna cijena?

Početna cijena je bilo 7.000.000 eura. Za koliko smo se konačno dogovorili neka ostane poslovna tajna jer moram poštovati i interese prodavatelja.

Je li ta cijena bila značajno niža od te cifre?

Nije. Ali i dalje se radi o enormnom iznosu koji smo platili za tih 18.000 kvadrata. Treba napomenuti da je od toga 3.000 kvadrata cesta, dok je ostalih 15.000 kvadrata građevinsko. Točnije, 10.500 kvadrata stambene zone u kojoj se mogu graditi P+2 objekti i 4.500 kvadrata K1 zone predviđen za šetnicu i poslovne objekte uz more. Na koncu je cijena po kvadratu bila veća od 300 eura.

Je li bivšim vlasnicima isplaćen čitav iznos?

Ostao je jedan manji dio.

Jeste li tada bili svjesni nekih rizičnih detalja u projektu?

Nisam. U važećoj dokumentaciji sve je bilo jasno i čisto. Štoviše, u ugovoru između ranijeg vlasnika i Grada Pule stoji da je Grad Pula dužan financirati prometnicu i infrastrukturu. Ja sam čak predložio da financiram i taj dio. Mislio sam da će to ubrzati stvar.

Ti su dogovori postignuti s ranijom gradskom upravom koju je vodio Boris Miletić?

Da. Nastavili smo pregovore s Gradom u kojima smo se dogovarali oko zamjene čestica na kojima je predviđena cesta. Tražili smo od grada da se izvrši zamjena parcela u kojoj bi nam Grad za cestu dao neke sitne rubne parcele. Sve to je bilo već ugovorno dogovoreno s ranijim vlasnikom. Predložili da sami financiramo prometnicu i sve oko nje te da je na koncu poklonimo gradu.

Je li to sve uobičajeno?

Takav ugovor je potpisan između ranijeg vlasnika, tvrtke SBE Rijeka i Grada Pule. Znači, umjesto oslobađanja komunalnog doprinosa dogovorena je zamjena zemljišta. Nama je to odgovaralo jer smo na taj način mogli bolje organizirati prostor. Odluka o zamjeni je već bila spremna ali su se približavali izbori pa se sve usporilo. U principu mene ne zanima tko je na vlasti. Ja vodim posao na osnovu prostornih planova. To je moje prvo iskustvo s promjenama vlasti.

Naravno, kad se vlast 15 godina prije toga nije mijenjala. Opći je dojam da ste s tadašnjim gradonačelnikom Miletićem bili u odličnim odnosima i da je vaš biznis snažno procvao za njegovih mandata.

Kavu nisam s njim popio. Osobno ga ne poznam, pozdravim ga kad se vidimo. Mene politika ne zanima. Ja sam radnik.

Kakva je bila reakcija nove vlasti Filipa Zoričića?

Nakon nekog vremena poslije izbora rečeno mi je da se mora izraditi aneks ugovora o zamjeni zemljišta za cestu. Nakon dvije godine dobili smo odbijenicu za aneks pa sam zatražio da se ispoštuje raniji ugovor. Tada se pojavio mjesni odbor s idejom o zamjeni cijelog zemljišta. Dakle, da se cijeli projekt Delfin izmjesti na jednu odgovarajuću lokaciju.

Opišite nam malo tu komunikaciju s gradom. Je li u te razgovore uključen gradonačelnik?

Da. Imao sam sastanke s gradonačelnikom Zoričićem i pročelnikom Prhatom. Dogovoreno je bilo da se pokrene proces zamjene. Iz mjesnog odbora su tvrdili da imaju potvrde političkih stranaka da će one podržati zamjenu zemljišta. To je svima odgovaralo. Zbog toga sam stao s procedurom ishođenja dokumentacije za Delfin.

Koliko traju ti pregovori oko sveukupne zamjene zemljišta?

Oko dvije godine. Počelo je s Prhatom. Onda je došlo do njegove smjene pa su se mijenjali pročelnici i sve je stalo. Recimo, razgovarali smo s pročelnicom Anjom Ademi koja je bila komunikativna i profesionalna. Željela je naći rješenje. Potom je došlo i do njene smjene. Svakom novom pročelniku trebalo je sve ispočetka objašnjavati. Sada je prošlo već pet godina, a nismo se makli od početka. Meni su tamo zamrznuta enormna sredstva, ugroženo mi je poslovanje, a ne vidim kraja. Ponekad se pitam: je li to slučajno ili se nekom pogoduje?

Znači za vrijeme ove vlasti nije postignut nikakav dogovor?

Točno. Jedino sam se usaglasio s mjesnim odborom da rješenje tražimo u zamjeni. Navodno su naručene procjene zemljišta koja bi trebalo biti zamijenjena. U kojoj je to fazi - ne znam.

Koje bi vam zemljište grad dao umjesto Delfina?

Zemljište iznad ceste nakon rotora prema Verudeli. Pored nekadašnje ceste za Piramidu.

Što se tamo može graditi?

To je stambena zona gdje se može graditi oko 150 stanova.

Koliko se može graditi na Delfinu? Možete li usporediti te dvije zone?

Oko 120 stanova. Svaka lokacija ima svoje prednosti i mane. Recimo, poslovni prostor u Kandlerovoj ili Prvomajskoj nije isto kao poslovni prostor u Ribarskoj. A razlika je samo 20 metara. More je more. Naglasio bi i da plan na Delfinu predviđa dva gradska parkirališta. To je dobro promišljen plan. Međutim, i to drugo zemljište je dobro jer je uzdignuto i ima dobar pogled.

Kakva je procedura te zamjene?

Isključivo preko javnog natječaja. Znači, nakon procjene oba zemljišta ide javni natječaj za gradsku parcelu koju grad daje i ona bi trebala biti sukladna vrijednosti parcele na Delfinu.

Što ako bi se netko drugi javi na taj natječaj?

Sve ostaje normalno. Svi koji se jave licitiraju. Mi licitiramo do najveće cijene koja se onda priznaje i nama za zemljište na Delfinu. To je jedini zakonski način.

Mora li ta odluka ići na gradsko vijeće?

Da.

Znači to bi trenutno morala biti politička odluka ne samo Filipa Zoričića, već svih stranaka koje ga podržavaju?

Da. U normalnim okolnostima takvi detalji ne bi trebali biti problem za poduzetnike. Postoji prostorni plan i to je početak i kraj. Politika ne bi trebala biti jako bitna, niti bi projekti trebali ovisiti o tome tko je na vlasti.

Koliko bi trajao taj proces zamjene?

Ukoliko postoji volja, šest mjeseci.

Što planirate ukoliko se dogovor ne postigne? Slijede li tužbe?

Ja ću sigurno zaštititi svoje interese. Plan je na snazi, imam čvrste ugovore koji se ne poštuju, izdane su dozvole za infrastrukturu, ni to se ne poštuje. Sve to govori o jednoj jako lošoj investitorskoj klimi. Najavljuje se deurbanizacija. Ukoliko bi se ona dogodila prije zamjene nekretnina to bi zasigurno urodilo brojnim sporovima na domaćim i stranim sudovima. Takvi sporovi bi nanijeli ogromnu štetu gradu.

Ukoliko povučemo paralelu s projektom Hotela Valkane, tamo su iz grada uvijek govorili da su prostorni plan i sklopljeni ugovori svetinja i da u slučaju nepoštovanja slijede ogromne tužbe. Po čemu je taj projekt drukčiji od vašeg? 

Ponavljam, ja ću svoje interese zaštiti i nikako ne bi želio ući u takav sukob s gradom. Ponavljam, nadam se rješenju oko zamjene. Što se tiče Hotela Valkane smatram da takav hotel sigurno treba gradu. Trideset godina nije bilo novog hotela i to gradu svakako treba. Međutim, postavlja se pitanje jednakog tretmana poduzetnika. Recimo, gradsko vijeće je nama izglasalo prometnicu na Šandaljskoj koju moramo platiti 500 ili 600 tisuća eura. Hotelu Valkane je gradsko vijeće izglasalo da svoj sličan trošak može kompenzirati s komunalnim doprinosom.

A vi niste mogli kompenzirati?

Ne. To važi i za većinu drugih poduzetnika. Osim toga, na Šandaljskoj je veći komunalni doprinos nego za hotel.

Iz svega navedenog čini se da su se Stevan Muidža i Zoran Kostić pokazali kao sposobniji i moćniji poduzetnici od vas u odnosu na grad Pulu?

Ponekad imam dojam da se mene kao poduzetnika koji 22 godine radi u Puli šikanira.

Koji bi bio motiv za šikaniranje?

Ima raznih motiva. Recimo, političari sigurno respektiraju snagu birača u Novoj Verudi. Sada nije popularno reći da podržavaš projekt u lučici Delfin. Ovdje treba naglasiti da je njihova glavna zamjerka visina mojih objekata koji mogu biti visoki deset metara do vijenca. Pritom, teren je u padu i zgrade uopće ne bi trebale prelaziti visinu ceste na Ulici prekomorskih brigada. Ako pogledate objekte na Novoj Verudi vidjet ćete da ih ima puno visine deset metara, s po četiri apartmana. Tamo ljeti vlada pravi prometni kaos, posebno s parkingom. To im ne smeta i draže im je da na mojoj zemlji, ispod ceste, bude šikara puna smeća nego ono što dozvoljava važeći plan. Očito je da ja kao vlasnik zemlje nemam nikakve pravne zaštite i zato smatram da me se neprimjerno šikanira kroz utjecaj politike u poduzetništvu.

Ipak, gotovo sve političke opcije su protiv projekta Delfin. Kako to objašnjavate?

Tamo ima dosta obitelji koje su politički angažirane i utjecajne. Ja to poštujem, naučio sam saslušati ljude i zato sam u dogovoru s predstavnicima mjesnog odbora zatražio zamjenu. Problem je u gradskoj upravi koja nije baš naklonjena poduzetnicima.

Dobro, vi niste baš neki običan poduzetnik. Iza vaših projekata često ostaju repovi. Ako bi napravili anketu o vama kao poduzetniku, dojam je da bi bilo više negativnih odgovora?

Ok. Svjestan sam da dio građana ima takav dojam. Ja bih sebe opisao kao teškog radnika. U 22 godine izgradili smo više od 1.000 stanova. Nezadovoljnih ima pedesetak vlasnika koji šire glasine i mi na to ne možemo utjecat.

Ajmo proći kroz neke tipične prigovore.

Može.

Počnimo od estetike. Dojam je da vaše zgrade nisu lijepe. Sive su. Izgledaju kao spomenici brutalne betonizacije. To se najbolje vidi u Japodskoj na Kaštanjeru. Kako to komentirate?

Kad smo mi ušli u zonu Kaštanjera 2003. godine sve je bilo u bijelim putevima. Nije bilo nijedne ceste, kanalizacije, vode ili struje. Ja sam kao poduzetnik razvijao cijelu zonu, sve u skladu s planovima. Nisam tražio arhitekte koje će mi napraviti zgrade s top estetikom, nego stanove u skladu s prostornim planovima, stanove koji će se prodati na tržištu. To nisu elitni stanovi kakve planiram graditi u lučici Delfin nego komercijalni stanovi.

Kad danas dođete tamo jeste li zadovoljni kako ta zona izgleda. Sve je prilično sivo?

Kaštanjer meni izgleda solidno. Naši projektanti predlažu boju u skladu s planom, konačnu riječ ima Grad. To je pitanje za gradske planere.

Jučer sam razgovarao s jednim starijim gospodinom koji mi je rekao: Tamo uopće nemam dojam da sam u Puli niti na Mediteranu. Taj kvart može komotno biti u Bjelovaru ili Bjelorusiji. Želio je reći da nema nikakvog pulskog štiha. Naročito se smijao kad sam mu pokazao palmu koju ste nedavno posadili. Jeste li svjesni da ima puno Puležana koji ne žele da se grad razvija na takav način?

Ja sam u tom kvartu otpočetka i bilo je tu dosta borbi i promjena. Naravno da bi danas neke stvari radio drukčije, naravno da su neki projekti estetski mogli biti bolji. Međutim, zgrade su funkcionalne i na to se nitko ne žali.

Ipak, Puležani ne žele Japodsku na Definu.

Na Delfinu ili na zamjenskoj lokaciji projekt razvijamo s renomiranim ino partnerom. Projekt će raditi neka respektabilna projektna tvrtka poput 3LHD. Kao firma definitivno mijenjamo kurs.

Nadalje, ima dosta zamjerki na kvalitetu gradnje.

Komercijalna gradnja mora opstati. Jeftiniji stanovi znače i jeftiniju gradnju. Uz malo dorade kod projektanta za isti novac može se napraviti estetski ljepši objekt. S tim se slažem i u tom smjeru idemo. Pohvalio bi odluke Vlade koja će mladim obiteljima vratiti pola PDV-a. Stanovi za mlade ne mogu biti skupi. Mi takve planiramo graditi u Šandaljskoj. To nisu elitni stanovi.

Zamjerke su i na potpuni izostatak zelenila oko vaših zgrada.

Slažem se da zelenila treba biti više ali mi se ponašamo sukladno planovima. Svi projekti su realizirani u skladu s dozvolama.

Zamjerka je i na činjenicu da se dio zgrada gradi mimo planova. Radi maksimalizacije kvadrata izvode se razne akrobacije koje onda stvaraju probleme kod tehničkog prijema i uporabne dozvole. Ljudi kupe stan pa se godinama ne mogu upisati ili staviti hipoteku na njega.

Ima puno zgrada u Puli koje su u realizaciji nailazile na probleme. Primjerice, MORH-ova zgrada u Valturskoj, Tim 90 ovdje pored nas, onda zgrada gdje je lokal Sidney na zaobilaznici zgrade Istragradnje u Marulićevoj. Tada su firme imale puno stručnije timove pa su ipak stotine stanova završavali u sudskim postupcima koji su trajali i po 20 godina. Brojne su tvrtke zbog problema u realizaciji i bankrotirale. Svi imaju problema.

Koliko u ovom trenutku imate završenih stanova koji već neko vrijeme čekaju uporabnu dozvolu?

Oko 40 posto zgrada čeku uporabnu dozvolu.

Znači 300-400 stanova?

Tako je.

Ti su ljudi nezadovoljni jer su u životnim mnogim stvarima limitirani.

Razumijem ih. Međutim, radimo na rješavanju problema koji često nisu naša odgovornost. Puno je problema s trafostanicama i infrastrukturom. Moram reći da smo skoro sve probleme riješili i da će u nekom skorijem roku svi dobiti uporabnu dozvolu.

Recimo za godinu dana?

To odgovorno jamčim svima.

Ok, pratit ćemo situaciju. Koji su glavni razlozi za izostanak uporabne?

Trafostanice i generalno infrastruktura.

Znači nema slučajeva gdje ste napravili više no što ste smjeli pa zato sad nema uporabne?

Znam da ima takvih slučajeva ali ne i kod mene. S tim stvarima se ne igram. To je igra s tuđom imovinom. Najavio bi da više ne idemo u gradnju ukoliko sva infrastruktura nije riješena. Platili smo tu školu. Trenutno plaćamo 22.000 eura tuđih troškova jer nisu prepisana brojila vode i struje. Naglasio bih i da su gradska komunalna društva i HEP često prilično tromi.

Zar vi niste dovoljno jak poduzetnik da se možete izboriti za svoje projekte u HEP-u?

Nisam. Kao i svima, kažu i meni „Na redu si 250-ti i čekaj” To važi za sve.

I za Marija Jašarevića?

Ne bi komentirao tuđe poslove, ali svi imamo problema s tim. Za neke projekte se traži trafo stanica, za neke ne. Primjerice za zgrade iza Valturske su nam tražili trafo stanicu, a nekim drugim investitorima na toj lokaciji nisu. To je teška tema.

Hoće li onda aktualni projekti biti sigurniji oko dozvola?

Definitivno.

Nabrojite neke.

Radimo 390 stanova u Šandaljskoj. Blizu smo građevinske za prometnice na toj lokaciji. Tu je i projekt Termag, nekadašnji DESS, na Verudi. U tijeku je ishođenje građevinske za 46 stanova s tim da već postoji sva infrastruktura. Imamo i dva projekta između Cacadua i Vile Idole. To su projekti sa 14-15 stanova. Na Kaštanjeru trenutno gradimo 46 stanova blizu mesnice Sergio. U blizini smo završili dvije veće zgrade u kojima su svi stanovi prodani.

Koliko je prisutna participacija kupaca u samoj izgradnji. Takozvano projektno financiranje?

Takav pristup je sve manje prisutan. Više u to ne idem ukoliko nisam siguran da je sve ok s infrastrukturom i da se objekt može završiti u roku od dvije godine.

Jedan od problema koji se dovodi u vezu s vama je i velik broj tvrtki koje imaju razna dugovanja. Primjerice na stranicama Trgovačkog suda u Pazinu često se vide imena vaših tvrtki s dugovanjima. Također, stranka Možemo vas proziva da imate dugovanja prema Gradu.

Ja gospođu Dušicu Radojčić ne poznajem niti sam je s ičim uvrijedio. Zašto se ona fokusirala baš na mene i moje tvrtke a ne i na neke građevinare trebalo bi nju pitat. Trenutno nijedna moja tvrtka nema ni centa duga prema Gradu Puli. Mogu vam pokazati potvrde za svaku od tvrtki.

Vlasnički gledano, koliko ste samostalni?

U 35 firmi sam samostalan. U nekima sam partner s Marjanom Bračuljem ali uskoro ću biti samostalan u svim firmama. S njima sam u dobrim odnosima. Ne radim s bankama već sve financiram svojim novcem ili novcem budućih stanara. U 2025. godini planiram smanjit broj tvrtki sa 40 na 15.

Da prijeđemo na politička pitanja. Iako tvrdite da nemate veze s IDS-om teško se oteti dojmu da vam je puno bolje išlo dok je IDS bio na vlasti?

Ne bih se složio. Naprosto se u jednom trenutku probudilo tržište. Ja sam to prepoznao, napravio zamah pri buđenju tržišta i na vrijeme kupio ili rezervirao kvalitetne terene.

Kada se to dogodilo?

2014.-2015. godine. Nakon toga se povećao obujam poslova, dozvola, zgrada, stanova... To nema veze s IDS-om ili nekom drugom strankom.

U redu, ali čini mi se da je na mjestu gradonačelnika ostao Boris Miletić, tada na Delfinu ne bi imali problema. Projekt bi već krenuo u realizaciju.

Možda i bi. Da, slažem se, mislim da bi. Jer se na Delfinu, jednostavno rečeno, radi o ispunjenju ugovornih obveza koje je Grad zaključio i ja ne tražim ništa preko toga.

Tko je sa strane grada ključan za građevinare: gradonačelnik ili pročelnik?

Ključni su svi. Ključni su i referenti. Ima i gorih problema.

Kojih?

Posebno je velik problem s obrtnicima i izvođačima. Puno njih rade probleme na terenu. Imaju njemačke cijene a mi stanove ne prodajemo po njemačkim cijenama. Radovi se ne izvode na vrijeme i ima velikih problema s kvalitetom. Cijenu svega plaćaju investitori. To je jako bitna tema. Uzimaju novac unaprijed, po sto posto avans. A onda na terenu puštaju krovovi. Izolater dobije po 50.000 eura unaprijed pa mu pušta krov. Pola radnog vremena svakog dana rješavam te probleme. Smatram da bi obrtnička komora i gospodarska komora svaki sporni ugovor trebali arbitražno kontrolirat. Obrtnik koji ima pet zaposlenih ne može odjednom uzeti pet poslova. Može uzet dva. Mi uopće nemamo registar izvođača pojedinih radova, a kamoli kontrole kvalitete njihovog rada. Sve plaćamo avansno, a onda odgovaramo za svaki šaraf ili kuku koja nije dobro izvedena. Velik je problem rješavanje reklamacija. Recimo, platim izvođenje fasade 200.000 eura a radnici kod izvođača daju otkaz i onda ga ucjenjuju. Moj projekt čeka. Na terenu vlada velika pomutnja. To je jednako velik problem kao i sporost administracije.

Vratimo se na gradsku upravu. Možete li usporediti gradsku administraciju za vrijeme Miletića sa ovom kod Zoričića?

- Sada je sve usporeno. Da li zbog manjka radne snage ili zbog drugačijeg gledišta prema investicijama. Neke se političke opcije snažno miješaju u poduzetništvo pa se ljudi plaše u bilo što investirati. U strahu su i referenti koji donose dozvole.

Kakav je vaš odnos s eventualnim nezavisnim kandidatom za gradonačelnika Goranom Mihovilovićem, odakle se znate?

Ja sam rođen ovdje u Mutilskoj. On je tamo kod Bounty-ija. Znači na 200 metara. Nismo generacija, ja sam malo stariji, ali se znamo cijeli život. Znam ga i kroz marketing jer sam često oglašavao agenciju Stanoinvest preko njega. Kad je imao ideju o futsalu došao je do mene i pitao da li bi sponzorirao klub. Najavljivao je jaku poziciju u prvoj hrvatskoj ligi i europske utakmice koje su mene jako promidžbeno zanimale. Nakon par dana sam pristao.

O kojem se se godišnjem iznosu radi vezano za futsal?

Otprilike u vrijednosti jednog stana srednje veličine.

Znači oko 150.000 eura?

Otprilike. Moje su namjere ozbiljne. Želim pomoći pulskom sportu ali, normalno, želim promovirati i svoj biznis.

Je li bilo koristi od te vrste promidžbe?

Je. Recimo, kad smo igrali Ligu prvaka dobili smo kupce za dvije kuće s bazenom preko klupskog Youtube kanala. Prodali smo ih po 450.000 eura. Ta se promidžba sigurno isplatila i nastavljamo dalje. Važno nam je da se ime firme širi diljem Hrvatske ali i Europe. Preporučujem svim pulskim građevinarima i poduzetnicima da ulažu u sport. To je dobro za zajednicu i grad. To je dobar duh.

Vratimo se na odnos s Mihovilovićem.

Preko futsala sam ga bolje upoznao ali to je najvećim dijelom profesionalan poslovni odnos.

Imate veliku reklamu u Radićevoj kod suda. Stanoinvest se hvali kao društveno odgovorna tvrtka i ispod je reklama za futsal.

To je Mihovilovićev bilbord i reklama je tamo na moju inicijativu. To je dio naše poslovne suradnje vezano za klub. Sigurno ćemo još nekoliko godina podržavati klub.

Svjesni ste da u trenutku kada on najavljuje kandidaturu ime vaše tvrtke u imenu njegovog kluba pokazuje određenu političku bliskost.

Poštujem rezultate koje je postigao na nivou hrvatske i europske lige. Politika me ne zanima i o tome s njim ne razgovaram.

U redu. Ajmo malo promijenit pitanje: smatrate li da bi Goran Mihovilović bio dobar gradonačelnik?

Smatram da bi on bio dobar gradonačelnik. Prije svega jer mu je temelj poduzetništvo. To ne mislim samo za njega nego i generalno. Svaki poduzetnik s iskustvom bi mogao biti dobar gradonačelnik. Mislim da bi on imao puno više razumijevanja za poduzetničke probleme i da bi ubrzao upravu.

Svjedočili smo da je petljanje s listom Gorana Mihovilovića koštalo direktorskog mjesta Branislava Bojanića. Može li se i vama dogoditi da vam veza s Mihovilovićem oteža poslovanje?

Mislim da ne. Filipa Zoričića vidim kao profesionalca. Mislim da je korektan po tom pitanju.

Diplomatski odgovor. Ajmo preobličit pitanje. Smatrate li da aktualni gradonačelnik ima razumijevanje za poduzetničke probleme?

Mislim da može bolje. Novac se mora vrtiti. Trenutno je sve jako sporo i to je mišljenje većine poduzetnika.

Jeste li bili zadovoljni s Borisom Miletićem kao gradonačelnikom, posebno u odnosu na poduzetnike?

Bio sam zadovoljan.

Hoćete li financijski pomoći kampanju Mihovilovića ili Miletića.

Ne. Nikada nisam bio donator nikome u političkim kampanjama niti sam ikome na neki drugi način pomagao. Nemam takvih namjera ni u buduće.