Proteklog tjedna održan je još jedan u nizu prosvjeda protiv Kaštijuna. Ovaj put prosvjednici su se uputili na Forum pred vrata gradske vlasti u Puli, koja u rukama drži većinski udio vlasništva društva Kaštijun, tražeći konkretne reakcije i poteze nadležnih. Tim povodom razgovarali smo s jednim od organizatora prosvjeda Ivom Lorencinom, koji je godinama aktivan u borbi protiv Kaštijuna.
Nakon dugo vremena, dojam je da se napokon uspjela organizirati konkretna akcija građana. Doslovno, vrata gradske palače zatrpali ste smećem.
Prosvjedujemo svakih nekoliko godina još od 2008. Ovaj prosvjed je bio poseban, drugačiji.. Ljudima je stvarno dosta, ne želimo da i naši unuci prosvjeduju protiv Kaštijuna. Skupila se kritična količina ljudi koja je odlučila ne popuštati. Shvatili smo da cilj kojeg smo si zacrtali, konačno rješavanje problema zagađenja s Kaštijuna, možemo riješiti samo javnim izražavanjem nezadovoljstva, izlaskom na ulice. U posljednjih nekoliko godina otpor ovakvom stanju na Kaštijunu kontinuirano raste, stvaraju se nove jezgre koje djeluju u različitim područjima. Poučen iskustvom, samo javno i uporno izražavanje nezadovoljstva može dovoljno motivirati širu javnost i odgovorne da se pokrenu. Ljudima je stvarno DOSTA smrada i zagađenja s Kaštijuna, ogorčeni su i ljuti na to što nema pomaka.
Jeste li zadovoljni odazivom?
Ovom prosvjedu ne daje legitimitet samo broj ljudi koji su se fizički pojavili. Ovo je slučaj u kojemu su svi stanovnici Banjola, Pomera, Vinkurana, Pješčane Uvale, Vintijana i Valbonaše prisiljeni mjesecima živjeti u zatvorenim prostorima pod klimatizacijom u toplo doba godine. To su naselja na prvoj liniji fronte, tu je praktično neizdrživo... Svi mještani tih naselja su sudionici svakog ovakvog prosvjeda, oni koji su fizički uspjeli odvojiti vremena i doći na prosvjed su predstavnici svih tih mještana.
Smeće na Forumu, možemo li očekivati još neke radikalnije akcije te hoće li se nastaviti s prosvjedima?
Na Forumu smo napravili performans, igrokaz, simbolički smo pobacali “smeće” na vrata gradske palače, većinskog vlasnika Kaštijuna. Nećemo stati na ovom prosvjedu, pravovremeno ćemo obavijestiti javnost o idućim akcijama. Koliko će te akcije biti oštrije, na rubu ili preko ruba, će odlučiti potreba trenutka, vlastita procjena. Postoji vrlo širok spektar mogućnosti konzumiranja ustavnog prava na prosvjed koje su i dalje u okvirima legalnog, a mogu snažno utjecati na javnost. Imamo u ekipi velik broj kreativnih ljudi i Borisa Kapuralina koji je glavni organizator svih akcija. Nakon prosvjeda nam se javio lijep broj ljudi koji su izrazili želju da nam se ubuduće pridruže. To nam daje dodatnu energiju i motiv za dalje.
Prosvjednici su pred palačom skandirali „Dolje Kaštijun“, međutim nitko iz gradske uprave nije se obratio prosvjednicima. Kako to komentirate i jeste li očekivali da se ipak netko od nadležnih obrati prosvjednicima?
Mislim da se do sada, u zadnjih sedamnaest godina prosvjedovanja protiv Kaštijuna, nitko od odgovornih nije direktno obratio prosvjednicima, tako da to nismo očekivali niti ovaj put. Nekolicina gradskih vijećnika, odnosno vijećnica, je dala podršku prosvjedu na terenu, neki verbalno na sjednici. Gradonačelnik se obratio iz safe zone gradske vijećnice i poslao puno zanimljivih poruka vezano uz problematiku Kaštijuna. Po reakcijama vijećnica i vijećnika te gradonačelnika očito je da ih se performans dojmio. To potvrđuje činjenicu kako nema rješenja bez velikog javnog pritiska.
Gradonačelnik Pule izvijestio je da pripremaju mjere za bolji rad centra, no javnost još ne zna ništa konkretno. Koje konkretne poteze očekujete od vlasnika, Grada Pule i Istarske županije?
Razumijem da je gradonačelnik Peđa Grbin tek zagrijao stolicu i nije odgovoran za smrad koji smo imali posljednjih mjeseci i koji još uvijek traje. Međutim, iduće ljeto je odmah tu, doći će vrlo brzo jer je jako puno posla za obaviti ako ćemo se maknuti prema drastičnom smanjenju smrada iduće sezone. Nažalost, sudeći po porukama koje je poslao s govornice Gradskog vijeća, čini mi se da gradonačelnik niti sam nije uvjeren kako je to moguće. Mi vremena više nemamo.
Očekujete li dijalog s većinskim vlasnikom?
Jasno je da je gradonačelnik svoje zaključke donio na temelju onoga što je saznao od suradnika koje ima na raspolaganju. No, budući da smo mi oštećena strana, sigurno će se doći do rješenja brže i efikasnije razgovarajući s nama. Nama je to u životnom interesu. Mi gledamo vršiti sve vrste pritiska koje imamo na raspolaganju u cilju bržeg i efikasnijeg rješavanja problema. Ovo rješenje Inspektorata koje je izvojevao Zeleni odred o uklanjanju bala sa SRF-om je pravi smjer. Žale se da im je rok od 60 dana prekratak, a imali su godine za to riješiti. Očito je da bez jakog pritiska se ovdje ništa ne pokreće.
A što čini Istarska županija kao drugi manjinski vlasnik Kaštijuna?
Za razliku od gradonačelnika Pule, župan Boris Miletić je konstantno uključen u projekt Kaštijuna još od samog početka. On i njegova ekipa su se služili mnogim neistinama kako bi uvjerili javnost da nam je Kaštijun neophodan i pozitivan, rješenje za naše probleme s otpadom. Mi smo ga godinama upozoravali kako je istina dijametralno suprotna. Na žalost, bili smo u pravu, danas to potvrđuje svakodnevica žitelja okolice Kaštijuna.
Župan Miletić kao tadašnji gradonačelnik Pule u vrijeme pokretanja rada Kaštijuna uporno je negirao stvarnost. Zajedno s državnim agencijama, uvjeravali su javnost kako je tamo sve “kao u apoteci”. Velik broj neistinitih teza kojima se služila ekipa oko tadašnjeg gradonačelnika Pule, a danas župana Miletića, još uvijek stoje na naslovnici web stranice Kaštijuna. No, moram priznati da sam primijetio promjenu stava kod župana u posljednje vrijeme i nadam se kako to konačno znači da su činjenice s terena prevladale. Od župana se nadam doprinosu u širem spektru problematike gospodarenja otpadom, a prije svega da što prije donese dugoočekivanu županijsku Strategiju gospodarenja otpadom.
Je li realno očekivati zatvaranje Kaštijuna?
Kaštijun je trebao biti zatvoren drugi dan nakon što se otvorio. Očito je kako je pogon na Kaštijunu tehnički neispravan na više razina. Dok je bio u fazi probnog rada trebalo je riješiti većinu krupnih problema, a ako to nije bilo moguće, odustati od njega. Kaštijun je jedna velika promašena investicija. Pored tehničkih problema, Kaštijunu se srušila financijska konstrukcija u trenutku kada je postalo jasno da neće biti ništa od plasmana SRF-a na tržište po pozitivnoj cijeni.
Koje još mehanizme imate s obzirom na inertnost države i vlasnika županijskog centra?
Problem je u tome što bi zatvaranje Kaštijuna uzrokovalo velike glavobolje političarima pa nije realno očekivati tako nešto osim ako ih ne prisili “viša instanca”. Zato smo odlučili obratiti se i na europske adrese i tražiti da pozovu vlasnike Kaštijuna na poštivanje ugovora između Europske komisije i Republike Hrvatske o financiranju Kaštijuna. Važniji ciljevi koji su ugovoreni su financijska izvedivost i održivost projekta, smanjenje udjela biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu zbrinutom na odlagalištu, zaračunavanje različite ulazne pristojbe prema vrsti otpada te proporcionalno onečišćenju kojeg izaziva količina proizvedenog otpada.
Najvažniji cilj je doprinos unapređenju zaštite okoliša i ljudskog zdravlja. To je upravo ono gdje je i Kaštijun najviše promašio zadane ciljeve. Očito je da se Kaštijun više ne može popraviti i dovesti u okvire u kojima bi bio “dobar susjed”. Svaki puta kada izađemo sa zahtjevima da se Kaštijun odmah zatvori mnogi pitaju kuda ćemo s komunalnim otpadom. Radikali kažu da ih nije briga i da Kaštijun treba zatvoriti jer ne posluje u skladu s propisima i proklamiranim ciljevima, realisti kažu da ako odmah krenemo u realizaciju novog sustava i centra, on bi mogao biti spreman za rad najranije za desetak godina. Hitan rad na uspostavljanju novog sustava smatramo jedinim mogućim dugoročnim rješenjem. Taj posao treba krenuti raditi danas i ubrzati ga maksimalno moguće kako ne bi i naši unuci prosvjedovali protiv Kaštijuna. Svaki dan rada ovakvog Centra donosi novu ekološku katastrofu i to mora prestati čim prije.
Smatrate li da u Istri treba graditi još jedan centar kako bi se rasteretio Kaštijun i na kojoj lokaciji?
Stajalište kako Istri treba još jedan Centar je trenutno prevladavajući stav među stanovništvom, poduzetnicima i u politici općine Medulin. Problem lokacije Kaštijuna je što zbog same topografije ne može trpiti ni približno toliko opterećenja koliko postrojenje može mehanički i biološki obraditi. To se u potpunosti zanemarilo prilikom odlučivanja o lokaciji i ovo su posljedice. Stoga je Kaštijun eventualno podesan samo za obradu otpada koji nastaje u blizini, ali ne u stanju kakvom je trenutno. Prije daljnjeg rada potrebno je izvršiti temeljitu rekonstrukciju u skladu s onim što smo naučili iz pogrešaka. Pritom moramo stalno imati na umu ciljeve određene Dvostranim sporazumom s Europskom komisijom.
Je li pošteno da se sav otpad iz najvećih turističkih središta “slijeva” na Kaštijun?
Osim očite nemogućnosti da se postojeći centar popravi, osnovni razlog za inicijativu dodatnog Centra u Istri jest princip, utkan u zakone i propise, da otpad treba obrađivati što bliže mjestu nastanka. Umag, Poreč i Rovinj proizvode blizu 50% otpada koji ljeti dolazi na Kaštijun. Iz tih podataka i primjenjujući princip blizine jasno je gdje treba biti nova lokacija. U gradnji novog Centra treba izvući pouke iz svih promašaja zbog kojih je današnji Centar neupotrebljiv, pa tako preciznu lokaciju novog Centra treba prepustiti struci.
Bilo bi lijepo kada bi župan jednako energično i zdušno prionuo pomoći realizirati novi Centar kao što je to svojevremeno napravio s Kaštijunom. Treba nam i pomoć države kako bi se izmijenili propisi koji trenutno onemogućavaju gradnju još jednog Centra u županiji. Hitna izmjena tih propisa bi bio dobar i motivirajuć početak rada na drugom Centru. Tu računamo na pomoć saborskih zastupnika iz Istre svih političkih boja.
Koji su hitni potezi koje treba povući Uprava Kaštijuna, odnosno vlasnici, a kako bi centar do idućeg ljeta prestao širiti smrad?
Osim rješavanja problema samog postrojenja na Kaštijunu, ključno je riješiti problem kvalitete sirovine. Naime, ono što zadaje najviše glavobolje i smrada jest biološka komponenta koja se mora svesti na najmanju moguću mjeru. Istina, biološka komponenta u obradi otpada je u određenoj mjeri potrebna za uspješno odvijanje procesa unutar postrojenja, no biotopad je puno lakše dodati, ako je potrebno, nego oduzeti.
Naime, komunalci Umaga, Poreča, Rovinja, Pule i Medulina su proizveli 88% otpada koji je došao u kolovozu ove godine na Kaštijun. Vodnjan, Pazin, Labin i Buzet su proizveli preostalih 12%. Sukladno novoj analizi otpada, Poreč i Medulin prelaze zakonski dozvoljenu granicu od 65% biootpada, a Pula i Rovinj su vrlo blizu te granice. Umag je najbolji sa oko 55% i to sve govori. To je gorući problem koji se mora najhitnije riješiti. Otpad sa udjelom od preko 65% biootpada se ne smatra miješanim komunalnim otpadom i po sili propisa, Kaštijun bi trebao odbijati takav otpad.
Upravo jedan od ključnih koraka bi trebala biti razrada i propisivanje procedura mjerenja udjela biootpada te što napraviti u slučaju kada biološka komponenta prelazi tu granicu. Isto tako, sukladno proklamiranim ciljevima i ugovoru s EU, potrebno bi bilo napraviti cjenik u skladu s udjelom biootpada tako da komunalci koji imaju veći udio otpada plaćaju veću cijenu po toni odloženog otpada u Centar. Problem je i u velikim razlikama između količina koja prikupljaju pojedini komunalci. Buzet i Pazin zajedno imaju 370 tona tona odloženih u kolovozu, a Pula i Poreč ukupno preko 5.000 tona. Na kraju krajeva, možda bi bilo dobro da se svi istarski komunalci ujedine u jedan holding jer bismo na taj način imali jednu odgovornu osobu za svu problematiku koja se događa sa strane komunalaca.
Koliko su gradovi I općine odgovorni s obzirom na udio biootpada koji opterećuje Centar?
Uvođenje tzv. smeđih kanti ide dosta sporo pa je sada samo kozmetički korak, ali ga pozdravljamo kao jedna od važnih mjera ka smanjenju biološke komponente. Ključni problem i razlog zbog kojeg imamo toliko veliki udio biootpada jest nezakonito odlaganje proizvodnog otpada iz restoranskih kuhinja u komunalni otpad. Ako mislimo brzo smanjiti smrad s Kaštijuna, kontrola i kazne moraju biti neusporedivo strože.
Jasno je da su ugostitelji motivirani ogromnom razlikom između cijene odlaganja na Kaštijun i one privatnih oporabitelja. Ima i ugostitelja koji nesavjesno odlažu kuhinjski otpad na javne površine, a komunalci to besplatno kupe kako bi mjesto bilo uredno i čisto. Pitanje je da li tu ima skrivenih lokalnih političkih interesa zbog kojih su neki komunalci toliko blagonakloni prema ugostiteljima i godinama ne rješavaju očit problem.
Ključna komponenta sustava gospodarenja otpadom za rješavanje problema biootpada je bioplinsko postrojenje. To što još uvijek nemamo županijski Plan gospodarenja otpadom poskupljuje obradu otpada i tako će ostati dok ne sagradimo ostale komponente sustava gospodarenja otpadom. Te komponente su trebale biti gotove prije samog puštanja Centra u pogon i njihovo nepostojanje spada u taj niz loših odluka koje su dovele do današnjeg stanja.
Kako komentirate odluku Ministarstva koje je ukinulo rješenje Državnog inspektorata a vezano uz zabranu prihvata više od 390 tona otpada dnevno?
Stojim u potpunosti iza priopćenja koje je, s tim u vezi, objavila Radna grupa za civilni nadzor čiji sam član. Šokiran sam činjenicom da se Društvo uopće žalilo na tu odluku budući da je takva odluka trebala pozitivno utjecati na rad Centra. Kaštijun nije tvrtka koja se na tržištu natječe za svaku tonu otpada koju treba obraditi, ali žalba govori kako netko tamo smatra da ipak jesu. Biti će zanimljivo, ako se Inspektorat prikloni mišljenju Ministarstva, na koji način će tehnički regulirati da i dalje tjedno dolazi , u prosjeku, ispod 390 tona dnevno. To je i dalje maksimalna količina koju centar može obraditi u jednom danu. Hoće li Centar zatvoriti vrata u četvrtak i objaviti da više ne primaju novi otpad do ponedjeljka?
Zanimljivo je da nitko ustvari ne zna kolika je konačna cijena obrade otpada budući da nitko nije izračunao značajan doprinos toj cijeni koji ima plaćanje plasmana SRF-a daljnjim oporabiteljima. Kako iščitavamo iz nastupa gradonačelnika Grbina na zadnjoj sjednici, radi se na tome da SRF počne preuzimati Holcimova cementara u Koromačnu. S tim u vezi biti će nužno konstantno analizirati sastav otpada koji ide na spaljivanje jer će to značajno utjecati na kvalitetu zraka u mnogim dijelovima naše i susjedne Primorsko goranske županije.
Kako je moguće da dva državna tijela daju dva oprečna mišljenja?
U ovom slučaju iščitavamo neiskustvo države u bavljenju ovom problematikom pa sada imamo dvije državne institucije s oprečnim mišljenjima. Mjera odvoza viškova je, između ostalog, bila i zamišljena kao punitivna mjera za komunalce kako bi se izvršio pritisak na njih da smanje količinu otpada koji šalju na Kaštijun. Iz javnih nastupa je vidljivo kako komunalci spremaju ujednačavanje količina otpada kroz tjedan neovisno o nastavku ovog upravnog postupka.
To će donijeti određene pozitivne pomake u kvaliteti i troškovima samog rada Kaštijuna, ali neće smanjiti ukupnu količinu otpada koji dolazi na Kaštijun u ljetnim špicama. Jedina prava mjera koju trebaju provesti komunalci jest rješavanje problema prekomjerne biološke komponente. Na taj način bi se automatski i dnevne količine smanjile ispod limita od 390 tona dnevno.
Smatrate li da je aktualna Uprava Kaštijuna (Aleksandar Budisavljević op.a) trebala povući žalbu na rješenje Državnog inspektorata koju je ranije uputio njegov prethodnik Dražen Stilinović?
Naravno. Do žalbe nije nikako trebalo ni doći. Očekivao sam kako će već iduće ljeto, pod pritiskom velikih cijena odvoza viškova, komunalci prekršitelji sami smanjiti količine koje dolaze na Kaštijun kako viškova ne bi bilo. To je i bio krajnji cilj te mjere. Vjerujem da je presudan bio mogući negativan financijski utjecaj na komunalce koji zbog te mjere moraju platiti skoro tri milijuna eura pa se neformalnim putevima utjecalo na ministarstvo.
Međutim, interes Kaštijuna i istarskih komunalaca nije isti i on ne može biti što manja cijena obrade otpada. Da nas je brinula samo cijena odlaganja otpada nismo nikada niti trebali ići na biološko mehaničku obradu koja je, sama po sebi višestruko skuplja od starog sistema odlaganja bez obrade.
Ekologija i napredni sustavi gospodarenja otpadom koštaju velik novac. Međutim, ispalo je da, dok smo se mi zaletili i trčali biti drugi po redu centar za obradu otpada u Hrvatskoj, ostali i dalje, a traje to već sedam godina, plaćaju mnogo jeftinije odlaganje otpada. A mi ćemo biti ti koji financiraju rješenja koji će drugi primijeniti besplatno za nekoliko godina, bez ovako drastičnih posljedica za okoliš.
Treba podsjetiti da je čitava priča oko Kaštijuna bazirana na neistinama koje su plasirali pojedini neodgovorni političari tokom svih ovih godina. Neću spominjati imena jer bi se moglo dogoditi da, nepravedno, nekog od njih ispustim. Spomenik tim lažima još uvijek stoji na službenoj web stranici Kaštijuna. Tamo još uvijek piše kako Kaštijun ima dostatni kapacitet za obradu svog komunalnog otpada iz županije, piše kako je trajni ostatak na Kaštijunu 9%, a trenutno ostaje preko polovice, čak piše i da proizvode struju, a vrlo je vjerojatno kako se to nikada neće dogoditi. Jedna od tvrdnji koje tamo još uvijek stoji jest da obrađuju otpad bez utjecaja na okoliš. Ta lažna tvrdnja nas posebno vrijeđa, a stoji i dalje istaknuta na njihovom webu.
Je li pravno uopće bilo moguće povući žalbu?
Jedan od motiva koji objašnjava, ali ne opravdava to što se žalba nije povukla, je moguća bojazan kako bi uprava mogla kazneno odgovarati zbog nanošenja štete Društvu u slučaju da povuku žalbu. Nisam niti siguran je li pravno moguće povući žalbu u toj fazi postupka u kojoj je bio kada je nova uprava preuzela. Zbog toga trebalo bi mijenjati akte Društva u kojima bi se izričito trebao propisati kako osnovni interes Kaštijuna nije profit i honorirati smanjenje količine otpada koji dolazi na Kaštijun. Trenutno je interes Kaštijuna primati što više otpada jer na taj način Društvo ostvaruje veće prihode.
Međutim, iz te grube računice su izbačeni utjecaj veće količine otpada koji se negativno odražava na kvalitetu SRF- a, pa time i cijenu plasmana, a posebno utjecaj na okoliš koji po svojoj vrijednosti daleko premašuje i samu vrijednost Centra. Upravo taj utjecaj na okoliš bi trebalo kvantificirati, izračunati negativni utjecaj na ekonomsku sliku južne Istre i ugraditi u akte Društva kao najvažniji interes. To i jest izraženo u već spomenutim ciljevima Društva koji proizlaze iz ugovora sa EU i u skladu s tim sam uvjeren kako bi povlačenje žalbe bilo moguće pravno obraniti.
