KANDIDAT CORRADO DUSSICH: "Zaista je došlo vrijeme za promjenu"

Corrado Dussich dolazi iz Buja, mjesta gdje njegova obitelj živi generacijama. Diplomirao politologiju i međunarodne odnose na Sveučilištu u Trstu i jedan je od dvojice kandidata koji se na izborima 17. travnja natječu za zastupničko mjesto predstavnika talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskom Saboru. Zamjenik je gradonačelnika Buja, član je Vijeća autohtone talijanske nacionalne manjine Istarske županije od 2015. godine, a bio je i predsjednik Zajednice Talijana Buje te vijećnik Skupštine Talijanske unije. Predavao je u talijanskoj osnovnoj školi u Novigradu.

Njegov je zamjenik Maurizio Zennaro, rođen u Taru, a i danas živi na Poreštini. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Trstu. Tijekom svog mandata ravnatelja škole, 2017. godine ishodio je suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja za izgradnju nove Talijanske škole u Novigradu. Nezavisni vijećnik Grada Poreča u trećem mandatu, bivši vijećnik u dva saziva u Vijeću autohtone talijanske nacionalne manjine Istarske županije, bio je kandidat za zastupničko mjesto predstavnika talijanske nacionalne zajednice u Hrvatskom Saboru 2015. i 2016. godine. Trenutno je profesor povijesti u Osnovnoj školi Poreču.

Što je potaknulo vašu kandidaturu?

Moja kandidatura je u biti dvostruka kandidatura. Odluku o kandidaturi donijeli smo ja i Maurizio Zennaro, moj zamjenik, u posljednji trenutak. U ponedjeljak, 22. ožujka, Maurizio i ja razgovarali smo telefonski i zapitali se: je li primjereno ostaviti zastupnika iz svih prošlih saziva da se sam kandidira, pa da izborni ishod bude unaprijed poznat, kao što se dogodilo na parlamentarnim izborima 2020.? Kakvu poruku bi poslala naša nacionalna zajednica sa samo jednim, uvijek istim kandidatom? Zar osim Furija Radina nema nikoga sposobnog za mjesto predstavnika Talijana u Hrvatskom saboru? Jesmo li svi nesposobni? Je li ovo poruka? Zar trenutnom zastupniku, koji je već u poodmaklim godinama, nije još dosta? Zar nije shvatio da je nakon više od trideset godina 'dozlogrdio' velikoj većini naših sunarodnjaka?

Nadalje, iz korektnosti i poštovanja prema našim sunarodnjacima i biračima, u slučaju izbornog uspjeha, valja reći da smo se Maurizio i ja dogovorili da mandat podijelimo popola. Naš se dogovor temelji na povjerenju, bez ugovora, potpisa i sl. To je dogovor između dvije osobe koji se poštuju i uvažavaju, kao u stara vremena, kada je bio dovoljan stisak ruke i pogled u oči.

Kandidirali smo se i zato što smo uvjereni da možemo pridonijeti interesima naše nacionalne zajednice, i to iz osjećaja građanske odgovornosti, iz uvjerenja da je demokratski pluralizam neophodan i da naši sunarodnjaci imaju pravo na izbor. Nakon više od trideset godina stvaranja kulta ličnosti, naš etnos to više ne može podnijeti. Doista je došlo vrijeme za promjenu.

Svakim izbornim krugom smanjuje se broj Talijana koji glasaju za izbor zastupnika predstavnika Talijana. Treba li drastičan brojčani pad pripisati samo izostanku dvostrukog glasovanja ili treba govoriti o nezadovoljstvu zbog nečeg drugog?

Naravno da bi pravom na dvostruk glas broj članova zajednice koji bi glasovao „etnički“ znatno porastao. Ostaje činjenica da ako se sunarodnjacima ne ponudi alternativa i ako se konstantno ne radi na smjeni generacija, birač se osjeća bespomoćnim i svoj glas smatra beskorisnim. Nezadovoljstvo je neizbježno ako se ne poduzmu mjere potpore našoj zajednici u svim sektorima javnog života. Nije dovoljno djelovati samo na polju kulture. Danas se više nego ikad moramo usredotočiti na promjenu paradigme i podržati Talijansku zajednicu i kroz gospodarstvo, poduzetništvo, socijalna pitanja...

Nadalje, tu je i ubrzani proces asimilacije. Obično su brojčani padovi na popisima stanovništva bili oko 1500 deklariranih Talijana, no na zadnjem prebrojavanju Talijana je bilo čak 5000 manje i možda bismo se trebali zapitati zašto je to tako.

Je li u vašem programu priznavanje prava na dvostruko glasovanje? Što namjeravate učiniti u cilju ostvarivanja ove vrste pozitivne diskriminacije?

Uvjeren sam da je nedostatak dvostrukog glasa značajno doprinio debaklu iz 2020., kada je zabilježeno samo 890 važećih etničkih glasova. Stanje je alarmantno! Dvostruki glas nam treba, on nam je bitan i nije eufemizam ako se usudim reći da se radi o „biti ili nestati“. Primjena članka 15. Ustava u kojem se priznaje pravo dvostrukog glasovanja bit će jedan od mojih uvjeta za potporu Vladi, u slučaju da budem izabran i u slučaju da moj glas, odnosno glasovi klub zastupnika manjina, budu presudni.

U djelovanju zastupnika TNZ-e dolazi li prvo ideološka uvjerenja ili mogućnost dobivanja, od strane vlade, konkretne podrške manjini?

Najprije želim istaknuti da nisam član nijedne stranke. Bitno je postići rezultate za našu nacionalnu zajednicu, stoga sve simpatije prema jednoj ili drugoj stranci moraju mirovati. Zastupnik naše zajednice svakako mora razmišljati i promicati djelovanje za dobivanje konkretne potpore manjini. Do rezultata je svakako lakše doći ako postoji dogovor s većinskom vladom, ali tu odluku ne može i ne smije samostalno donijeti zastupnik. Ovo je odluka koja mora uključiti cijelu Zajednicu, a to je ono što namjeravamo učiniti kada budemo izabrani: imati izravan odnos s našim biračima, uključujući ih u sve važne odluke. Tako ćemo se suprotstaviti nezadovoljstvu i apatiji koji su primjetni kod dijela naše Zajednice.

Od uspostavljana demokracije i postizanja hrvatskog suvereniteta, Sabor je donio nekoliko temeljnih zakona koji reguliraju položaj nacionalnih manjina. Zadovoljavaju li ti zakoni u potpunosti potrebe Talijanske nacionalne zajednice ili ih treba mijenjati i dopuniti? Nadalje, smatrate li da se ti zakoni primjenjuju adekvatno i ispravno? Što mislite poduzeti po tom pitanju ako budete izabrani?

Već sam spomenuo da ću svakako tražiti priznavanje dvostrukog glasovanja. U ostalom, svi zakoni se mogu poboljšati, počevši od onih koji reguliraju dvojezičnost i obrazovanje. Ako budem predložio nove zakone želim naglasiti da to neće ovisiti samo o mojoj osobnoj inicijativi, već ću to učiniti u dogovoru s klubom zastupnika manjina, ali, prije toga, s političkim i drugim predstavnicima naše nacionalne zajednice poput Vijeća talijanske nacionalne manjine Istarske županije, Zajednica Talijana, ali općenito s biračima.

Dvojezičnost u Istri svakako se popravila posljednjih desetljeća, ali još smo daleko od optimalnih uvjeta. Ponekad se stječe dojam da primjena dvojezičnosti ovisi o osobnim stavovima pojedinaca unutar lokalnih uprava, ustanova ili gradskih poduzeća. Što namjeravate učiniti kako bi se takvo stanje riješilo? Jeste li za uvođenje sankcija za prekršitelje dvojezičnosti?

Nažalost, istina je da primjena dvojezičnosti često ovisi o pojedincima. Pogledajte samo primjer Pule gdje vizualna dvojezičnost prije hvalevrijednih akcija sadašnjeg dogradonačelnika Brune Cergnula nije bila nešto posebno prisutna. Bruno je napravio ogroman posao, kapa dolje, primjer Pule treba slijediti i u drugim dvojezičnim Gradovima Općinama Istre. Bit će tu potreban niz sastanaka s gradonačelnicima i dogradonačelnicima.

Sankcije su korisne samo ako se primjenjuju čvrsto i redovito. Kako bismo podržali dvojezičnost, radije nego gubljenje vremena i energije sa sankcijama, bilo bi korisnije primijeniti one primjere dobre prakse koje već nalazimo u makroregiji. Uzmimo primjer regije Trentino Alto-Adige i osobnih potvrda („patentino“) o dvojezičnosti. Uspostavom ispita dvojezičnosti na našem području mogli bi istovremeno utvrđivati ​​poznavanje talijanskog i hrvatskog jezika u skladu s četiri razine jezičnih kompetencija (C1, B2, B1, A2) koje moraju odgovarati poznavanju jezika koje se traži u javnom sektoru. Ovo je samo jedan od mnogih primjera primjene već kalibriranih modela koji funkcioniraju u našem susjedstvu i koji se mogu usvojiti i na našem području kako bi se ostvarila učinkovita dvojezičnost.

Što učiniti da dvojezičnost i autohtonost budu priznati i u Rijeci?

Treba ići u šire pregovore, nije dovoljno razgovarati s gradonačelnikom Rijeke, mora se implementirati talijansko-hrvatski sporazum Dini – Granić iz 1996. godine koji se odnosi na postupno proširenje tretmana prema talijanskoj manjini u bivšoj zoni B na sva područja na kojima djeluje naša Zajednica.

Što bi trebao učiniti zastupnik Talijanske nacionalne zajednice s ciljem promjene trenda smanjenja talijanske prisutnosti u Istri i Kvarneru koje izlazi na vidjelo svakim novim popisom stanovništva?

Bolja provedba postojećih zakona svakako bi pomogla ponovnom osnaživanju osjećaja pripadnosti. S druge strane, prebrojavanje mora biti ukinuto. Europska unija promiče načela nediskriminacije i jednakosti među svim svojim građanima, stoga ne postoji opća praksa utvrđivanja i upisivanja etničke pripadnosti u službene popise stanovništva.

Nadalje, koncept identiteta mora se ponovno kalibrirati. Našim mladima vrlo je teško deklarirati „čistu“ nacionalnu pripadnost, pogotovo ako dolaze iz obitelji mješovitih brakova. Od naših mladih ne možemo i ne smijemo tražiti da se odreknu dijela svog obiteljskog identiteta. Umjesto toga, moramo podržati korištenje talijanskog jezika i talijanskih dijalekata te poboljšati i promicati naše povijesno kako bi osnažili položaj naše Zajednice na našem teritorijalnom području.

Nedavno se pojavio problem s načinom ostvarivanja jedinstva TNZ-e u Hrvatskoj i Sloveniji. Kako namjeravate dati svoj doprinos prevladavanju sadašnje razlike u stavovima?

Moramo primjenjivati ​​zakone dviju država i na temelju tih zakona moraju se revidirati i uskladiti statuti i Talijanske unije Rijeka i Talijanske unije Kopar. To se mora učiniti sjedeći za stolom, svi moraju činiti korak unatrag, a ne kao što je bilo do sada kada neki nisu htjeli ni morali malo odstupiti od svojih stavova.

Treba riješiti i nekoliko problema koji se tiču talijanskih škola.

Mnogo je otvorenih i neriješenih pitanja vezanih uz škole na jeziku i pismu talijanske nacionalne manjine. Problemi vezani uz državnu maturu i priznavanje, od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja, visokoškolskih kvalifikacija osoba koje su stekle diplomu u inozemstvu. Prisutni su i problemi vezani uz nastavno osoblje i obrazovnim sadržajima koji promiču identitet. Nadalje, treba se pozabaviti problemom ukidanja/uvođenja talijanskog jezika kao jezika društvene sredine.

U suradnji s mojim zamjenikom Mauriziom Zennarom utvrdili smo na koje članke Zakona o obrazovanju i nastavi na jeziku nacionalnih manjina treba intervenirati i tražiti njihovu bolju primjenu. Mora se raščistiti situacija oko dodatnog ispita koji naši maturanti moraju polagati, jer u trenutnoj situaciji dužni su položiti i hrvatski jezik i talijanski jezik i književnost. Problem je veći ako uzmemo u obzir da se talijanski jezik ne uzima u obzir pri upisu na hrvatska sveučilišta (osim u rijetkim slučajevima), dok je za one koji nastavljaju studij u Italiji ispit iz hrvatskog jezika je beskoristan. Autonomija sveučilišta otvara mogućnost priznavanja talijanskog jezika umjesto hrvatskog, no prethodno je potrebno izmijeniti Pravilnik o državnoj maturi.

Akademski obrazovane osobe koje su svoja sveučilišna zvanja stekle u inozemstvu, a htjele bi se zaposliti u nekoj školi u Hrvatskoj, često nailaze na velike poteškoće što u slučaju naših talijanskih škola predstavlja veliku štetu jer gube potencijalne učitelje. Po mom mišljenju, većina diploma stečenih na talijanskim sveučilištima treba automatski certificirati obzirom da su stečene unutar Europske unije.

Koje su glavne točke vašeg programa?

Moj izborni program, pod nazivom “Vrijeme je za promjenu”, sastoji se od 6 temeljnih točaka. Politički dio uključuje stalno zalaganje do priznanja prava na dvostruko glasovanje, ali i djelovanje u funkciji stvarne primjene i poštivanja stečenih prava. Želim reći da s ciljem učvršćivanja naše nacionalne zajednice moramo potaknuti suradnju i uspostaviti bliske veze s vijećima talijanske nacionalne manjine na gradskoj i regionalnoj razini. Mora se također poticati prekogranična suradnja (Hrvatska-Slovenija). Nadalje, namjeravam raditi na dobivanju što više financijskih sredstava, na državnoj, regionalnoj i gradskoj razini. Međutim, ta se sredstva moraju koristiti razumno.

Nadalje, moraju se opet pokrenuti ugašene redakcije na talijanskom jeziku na Radio Puli i Radio Rijeci. Namjeravam se također posvetiti postizanju cilja da Zajednice Talijana budu otvorene, angažirane, konkurentne i depolitizirane. One su srž našeg bića. Kako bi bile djelotvornije, naše zajednice moraju rasti financijski, politički i intelektualno. Ostat ćemo bili ujedinjeni, stvorit ćemo osjećaj zajedništva samo ako različita politička uvjerenja i utjecaje budemo ostavili po strani. Bitno je depolitizirati Zajednice. Obećavam da ću posjetiti sve zajednice barem jednom godišnje i pružiti svoju pomoć u rješavanju problema. Nadalje, predlažem osnivanje Vijeća zajednica koje bi se sastajalo četiri puta godišnje, a na kojemu bi bila obavezna nazočnost Saborskog zastupnika.

Moramo hitno djelovati na ažuriranju sustava školskog izdavaštva naše Zajednice koji, osim što mora biti ažurniji s potrebnim prijevodima ministarskih tekstova s ​​hrvatskog na talijanski jezik, mora pronaći valjanu strategiju kojom će ponuditi i multimedijalnost koju hrvatsko tržište već nudi i koja je već dostupna većini škola.

Učiteljima se također mora vratiti pravo na razmjerno povećanje plaća s obzirom na dodatni posao koji svakodnevno moraju obavljati u pripremanju dnevnih priprema s obzirom na potrebu prevođenja svih nastavnih materijala, provjera znanja, programa i sl. koje kolege u hrvatskim školama već nalaze kao gotova sredstva.

Bitno je održati stečena prava, posebno u pogledu izobrazbe i održavanja razreda na talijanskom jeziku bez obzira na broj učenika.

U sveučilišnom kontekstu moramo težiti stvaranju uvjeta da Istra postane najvažnije središte studiranja talijanskog jezika i kulture na balkanskom prostoru.

Kako bi se zajamčila komunikacija na talijanskom materinskom jeziku ne samo unutar institucija zajednice, već i u svakodnevnom životu, neophodno je ponovno uvesti talijanski jezik u škole većine kao aktivan i neophodan dio našeg društvenog okruženja, a ne više samo kao izborni predmet.

Briga za starije i mlade

Jedna točka mog programa posvećena je pažnji prema starijim osobama. Zajednice bi trebale nuditi  programe za starije ljude koji su voljni družiti se i okupljati se. Predlažemo stvaranje centar pomoći i podrške za naše starije sunarodnjake kako bi im mogli pomoći u birokratskim procedurama koje su prečesto vrlo teške i komplicirane, pružajući tako bratsku ruku našem sunarodnjaku koji je dao svoj doprinos očuvanju naše zajednice, naše etničke pripadnosti, našeg jezika i naše kulture.

Posljednja točka odnosi se na mlade. Kada pomislite na mlade ljude, prva riječ koja svima padne na pamet je samo jedna: posao! U Istri i Rijeci talijanske tvrtke trebale bi imati znatne pogodnosti. Inicijativa mora krenuti od vrha, od zastupnika Talijana u Hrvatskom saboru.

Druga riječ koja j usko vezana uz svijet mladih svakako je: obrazovanje! Moramo osnovati fond s ciljem dodjeljivanja novčane pomoći našim mladim ljudima koji žele diplomirati na prestižnim svjetskim sveučilištima, jer je to samo jedan od načina da doprinesemo rastu društvenog statusa našim sunarodnjacima i koji posljedično omogućuje rast cijele Zajednice.

Završavam temeljnom riječi za mlade koji su naša budućnost: poduzetništvo za mlade! Saborski zastupnik zadužen je za osnivanje fonda čiji je cilj isključivo razvoj projekata mladih građana. Potrebna sredstva postoje i moraju se koristiti u projektima korisnim za rast prestiža naše nacionalne zajednice.